U nastupnom intervjuu kod Mislava Bage, Miroslav Škoro objasnio je svoje nakane glede spašavanja države. On bi činio dobra djela, smanjivao poreze, ispravljao krive Drine, jačao gospodarstvo...
Škoro, tamburaš koji bi državu spašavao, samo - ne zna kako
Divota jedna. A kako? E, to ne zna. Tek se priprema. Okuplja znalce. Kakve znalce? Pa najbolje i najznalačkije, naravno. Odreda enciklopediste i erudite. Što je te dobre ljude dosad sprečavalo da iskažu svu raskoš svojega talenta? To je tajna. S kim bi on u koaliciju? On je u samo jednoj koaliciji, “s hrvatskim narodom”.
Škoro zvuči kao da mu je učitelj govorništva Bernardić. I taj je u “koaliciji s hrvatskim građanima” - čim dođe na vlast, plaća će svima porasti za 500 kuna, ptice će početi proizvoditi galone mlijeka, dostupnoga svakome, a društvo i država će nam postati tako dobri da će i Švicarci moliti za politički azil...
Baš smo prokleta zemlja. Opozicija nam je gora od vlasti. Nije da među njima nema veličanstvenih karaktera, odličnih domoljuba, ali da svu tu ekipu stavite u neki ozbiljniji PIK koji se za mjesto pod suncem bori na surovom tržištu, oni bi ga učas posla doveli do bankrota. Sve će oni napraviti, samo sutra. Tako i u HDZ-u: Miro Kovač skupio oko sebe sve same heroje, koji će za domovinu izginuti - ali ne danas, danas ne smiju. Danas ne žele reći ni tko im to prijeti da će ostati bez posla u svojim, kako je rekao, “općinama, gradovima, županijama”.
Je li on to rekao da stranku čine isključivo zaposlenici u javnom sektoru koji se boje za svoj posao? Koji dakle ne mogu - kako preporučuje knjiga Postanka - zaraditi kruh svoj u znoju lica svojega? Ili kako kaže Pavao: “Ako netko neće raditi, neka i ne jede”. Kakvi su to demokršćani i domoljubi, krjeposni ljudi kojima preko ramena namiguje Miki Bandić? Nema tu kruha. Čim se pojavi ozbiljan političar, poznat ćete ga po govoru. U njemu neće biti fraza i tamburanja. On će reći kome bi uzeo da bi nekome dao i gdje će rezati da bi nešto spasio. Neće ga biti ugodno slušati...