Psihički stres može potaknuti fizički odgovor organizma, uključujući i povišenu tjelesnu temperaturu. Znanstvenici su otkrili neuronski krug odgovoran za toplinsku reakciju
SAMO SMIRENO
Evo kako stres može voditi do povišene tjelesne temperature
Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak: Ove tri navike mogu dodati do 10 godina života bez bolesti
Upravo se pripremate popeti na pozornicu i govoriti pred velikim auditorijem. Kako čekate svoj red, srce vam sve brže lupa, ubrzano dišete, znoje vam se dlanovi i raste vam krvni tlak, piše Nature.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:59
To su sve fizički odgovori na stres, a proizlaze iz evolucijskih mehanizama koji su ljudsko tijelo pripremali na borbu protiv neposrednih opasnosti ili mogućnost da brže pobjegne. Također, drugi ključni odgovor na takvu opasnost je porast tjelesne temperature. Emocionalni stres može prouzročiti vrućicu kod mnogih sisavaca, od glodavaca do ljudi. No koji neuralni mehanizam to omogućuje?
Tim japanskih znanstvenika kojeg predvodi Naoya Kataoka za časopis Science upravo je to objasnio. Njihov rad temelji se na istraživanju koje su započeli 2004. godine. Promatrali su kako se u tijelu ponaša smeđa mast. Riječ je o naslagama masnoća koje se oslobađaju kad je tijelu potrebna toplina.
U tu su mast štakorima ugradili virusne tzv. "retrogradne tragače". Oni su se pomicali uz pripadajuće neurone i na taj način omogućili znanstvenicima da shvate koji su dijelovi mozga povezani s neuronima u masti. To je otkrilo da su neuroni određenog dijela moždanog debla povezani sa smeđom mašću. Kad su umjetnim putem stimulirali to područje mozga, otkrili su povećanu aktivnost neurona i proizvodnju topline u smeđoj masti. Neočekivano, stimulacijom tog područja su potaknuli i ubrzane otkucaje srca te povišeni krvni tlak. Zaključili su kako su pronašli koordinate odgovorne za fizički odgovor na stres.
Kod ljudi psihički stres podrazumijeva razumijevanje kompliciranih situacija i vjerojatno zato zahtijeva upute iz regija moždane kore koja je uključena u kognitivne procese. U aktualnoj studiji znanstvenici pokušavaju ustanoviti koja bi regija korteksa mogla biti odgovorna za slanje tih uputa. Kao i u prethodnoj studiji, koriste retrogradne tragače kako bi pronašli neurone i njihov sustav komunikacije iz koje proizlazi rast temperature. Otkrili su kako je mala regija korteksa iznimno povezana sa tragačima. Područja koja se zovu dorzalni pedunkularni korteks i dorzalna taenia tecta (DP / DTT), također su vrlo aktivni u štakora nakon socijalnog poraza (neprijateljska interakcija u kojoj je životinja izgubila bitku s drugim, dominantnim štakorom). Kako bi ustanovili ulogu te regije u odgovoru na stresne situacije, autori su usporedili nalaze sa rezultatima prethodne studije. Blokirali su aktivnost neurotransmitera koristeći kemijske inhibitore, zatim su koristili virus kako bi prekinuli komunikaciju neurona, a zatim su koristili sofisticirane genetičke pristupe kako bi smanjili aktivnost tog specifičnog dijela mozga. Njihova intervencija je u svakom od tri pristupa rezultirala smanjenom pojavom povišene temperature u stresnim situacijama.
Za usporedbu, umjetna aktivacija neurona u obje regije rezultirala je nizom fizičkih odgovora, uključujući ubrzani puls, povišeni tlak i proizvodnju topline iz smeđe masti. Dodatnim istraživanjem su ustanovili da najsnažniji impuls aktivacije dolazi iz srednjeg talamičkog područja mozga koje je iznimno osjetljivo na psihološke stresore, a u kombinaciji s prefrontalnim korteksom odgovornim za kognitivne funkcije dolazimo do stresora širokog spektra. To znači da stresor može biti sve, od fizičke boli do očekivanih pravnih problema i to će aktivirati sustav. Ostaje nejasno kako stanice prepoznaju o kojoj je točno vrsti stresa riječ, a to će otkrivati u budućim studijama.
Filozof i psiholog William James sugerirao je da je strah samo interpretacija fiziološkog odgovora na prijetnju, a ne obrnuto. To drugim riječima znači da ne bježimo od medvjeda jer se bojimo, nego se bojimo jer bježimo od medvjeda. Ako je James u pravu, štakori bi se trebali prestati bojati nakon što im blokiraju fiziološki odgovor na prijetnju. Zato su Kataoka i njegovi kolege promatrali mogu li smanjiti strah kojeg štakori pokazuju kad ih se suoči sa dominantnim mužjakom koji ih je nedavno porazio u socijalnoj interakciji.
U normalnim uvjetima poražena životinja bi se klonila dominantnije životinje kako bi izbjegla dodatni sukob. Za razliku od njih, mladunci koji nisu imali prethodno iskustvo socijalnog poraza uopće ne pokazuju znakove straha i dominantnog štakora istražuju s velikim interesom. Kad su znanstvenici blokirali neuronske puteve kod štakora koji su bili poraženi, oni su se ponašali kao i mladunci.
Bihevioralna manifestacija straha i moguća percepcija straha koju se kod štakora može prepoznati samo po ponašanju, ovisi o fizičkom odgovoru na prijetnju. Ti podaci pojašnjavaju zašto nam je prije javnog nastupa lakše ako duboko udahnemo. Podaci sugeriraju i da onemogućavanjem fiziološkog odgovara na stres možemo utjecati na osjećaje povezane sa stresom. Iako je još prerano za takve procjene, no u ovom istraživanju postoji potencijal za liječenje učinaka kroničnog fiziološkog stresa.
Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak: Život u zgradama: Zajedničke prostore treba čistiti svaki dan
POGLEDAJTE VIDEO (Boris Banović) #ZAJEDNO24SATA:
Pokretanje videa...
00:24
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
