Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata
19 komentara

Hrvatske majke otkrile super trik protiv grčeva i nespavanja

AMBASADORICE Iris (33), Marina (35) i Maja (30) mlade su majke koje su nošenjem riješile probleme spavanja, refluksa i grčeva kod svoje djece

Foto: Josip Regovic/PIXSELL
19 komentara

Prvo dijete dobila sam nakon tri spontana pobačaja. Jedva sam čekala da rodim. Već tad sam znala da ga želim nositi, kazala nam je Marina Juričić (35) zvana Freda iz Osijeka, mama malog Jakova (3). Ova učiteljica razredne nastave i engleskog jezika izrađuje nosiljke za bebe od tkanih marama i dizajnerskih platna tzv. 'fredice', a položila je i napredni stupanj njemačke škole Trageschule za savjetnicu za nošenje. 

Njezin Jakov je bio nedonošče. Rodila ga je šest tjedna ranije, dva dana prije svog rođendana.

Foto: Davor Javorovic/PIXSELL
- On mi je bio prvo dijete. Stoga sam još u trudnoći htjela znati sve o bebama. Što im treba, što treba kupit, o dojenju. Mislim da sam pročitala neki članak o nošenju, našla sam grupu za nošenje na Facebooku, počela čitati postove mama i tako je sve krenulo - govori Marina prisjećajući se napetog iščekivanja prve bebe.

sb10065720aa-001 OPASNE PREDRASUDE Pažljivo odaberite: Ime može utjecati na ponašanje djeteta

Nakon poroda dva tjedna proveli su u bolnici. Budući je Jakov ranije rođen, jedno vrijeme proveo je u inkubatoru. 

- Nakon što smo izašli iz bolnice morali smo ići na fizikalne terapije, imao je i žuticu, svašta. Kad je bio mjesec dana star pitala sam u grupi za sling, vrstu nosiljke s ringom, koji sam imala, jesmo li u pravilnom položaju i smijem li ga nositi. Naravno, o svemu sam se konzultirala i s fizijatrom kod kojega smo išli na vježbe  - objašnjava Marina i dodaje da su s nošenjem počeli nakon što su za to dobili "zeleno svjetlo".

Foto: Davor Javorovic/PIXSELL
- Nosili smo se većinu dana, Jakov je imao refluks i grčeve, pa nam je nošenje puno pomoglo jer mu se hrana u uspravnom položaju više nije vraćala. Osim toga, ja sam voljela njegovu blizinu na sebi, osjetiti njegovu toplinu, poljubiti ga - dok priča Marini glas postaje mekši i nježniji. Dok je Jakov spavao majci na grudima, ona je imala slobodne ruke za obavljati kućanske poslove. U tom periodu znali su se nositi po pet-šest sati na dan, često i noću. Svuda ih je u stopu pratila Jack Russell terijerka Vilma stara pet godina, koju Marina uz smijeh opisuje kao "Jakovljevu stariju ljubomornu sestru". 

DOJI GA SVAKI DAN Vrijeđaju je jer još doji sina (7): 'Ja ne zlostavljam svoje dijete'

- Intenzivno smo se nosili do godine i pol. Prohodao je s godinu dana nakon čega se nošenje prorijedilo, za šetnje, u šopingu ili u posebnim prilikama kad je raspoložen - kaže Marina pa dodaje da se Jakov danas uglavnom više ne želi nositi u nosiljci. Ako se umori hodajući traži na ruke ili da ga tata Damir (34) nosi na ramenima. 

Foto: Davor Javorovic/PIXSELL
- Uglavnom ga moram podmititi mobitelom ili slatkišima da isproba novu nosiljku - govori uz glasan smijeh.

Šivati je naučila od majke dok je imala 16 godina.

- Stalno sam nešto skraćivala, prekrajala. Imali smo starinsku mašinu na kojoj si morao stiskat nogama pedalu da bi mašina okretala. Šivala sam jastučnice, torbe, navlake i jastuke za kutnu garnituru, ali nikad nešto ozbiljnije. I nisam krojila - priča Marina.

Prije kojih godinu dana ostala je bez posla, a nekako u isto vrijeme, Jakov je postajao sve teži, imao je više od 13 kilograma i Marina nije mogla naći nosiljku koja bi joj odgovarala. Palo joj je napamet da bi mogla sama sašiti nosiljku. 

Happy mother with children an home DUG DAN 14 sati dnevno: Majčinstvo je jednako radu na dva i pol posla

- Cure iz grupe su mi puno pomogle sa savjetima. Rekle su mi gdje mogu nabaviti kopče sigurne za nosiljke, da moraju biti s industrijskim koncem, na industrijskoj mašini jer će se inače raspasti nakon nekoliko nošenja. Upozorili su me i da moram imati svoj kroj, odnosno da postoji copyright na nosiljke - kaže Marina te iskreno priznaje da nije bila zadovoljna s prve dvije nosiljke koje je izradila. S trećom je konačno pogodila i bacila se na posao.

- Nakon što sam otvorila firmu, sve sam radila sama. Čekala sam poslijepodne, da se suprug vrati s posla kako bi mogla šivati, a onda bi radila do 2, 3 ujutro. Preko dana sam se bavila Jakovom. I tako svaki dan. Sama sam krojila, šivala, primala narudžbe, sve. Shvatila sam da ne mogu sve sama. Danas imam zaposlenice - govori Marina. 

Foto: Davor Javorovic/PIXSELL
I dalje sama kroji, no dvije zaposlenice joj pomažu sa šivanjem. Radi u kući, kroji u boravku, a šije u dječjoj sobi. Nedavno je otvorila web shop na kojemu ljudi mogu kupiti gotovu nosiljku ili naručiti izradu "po mjeri", a u postupku je zaštita intelektualnog vlasništva i certificiranje budući da Marina svoj proizvod planira plasirati i na europsko tržište.

Tečaj za savjetnice za nošenje položila je smatrajući kako bi to njezinom poslu dalo dodatnu težinu te kako bi mogla prepoznati dijete s određenim poteškoćama i savjetom pomoći roditeljima.

- Ako primijetim da bi beba mogla imati problema s motorikom pošaljem ih fizijatru. Savjest mi ne dopušta da mami prodam nosiljku ako bi to bebi moglo škoditi - ozbiljno govori Marina. Na radionicama koje organizira kao savjetnica roditelji mogu isprobati nosiljku bilo kojeg proizvođača koja ih zanima i odlučiti što im bolje odgovara. U pokazivanju i isprobavanju koristi demo lutku Lisu, koja "glumi" bebu staru mjesec dana i ima 3,5 kilograma te Davida, koji je težak i velik kao dvogodišnjak. 

OTVORITI ĆE GA U PULI Šumski vrtić: 'Djeca će biti u prirodi, bez obzira na vrijeme'

-  Prvenstveno želim da roditelji nose, da osjete tu povezanost. Prošla sam s Jakovom sve i svašta i želim svojim iskustvom pomoći roditeljima  - iskreno kaže Marina. Jakov ne ide u vrtić, ima tetu čuvalicu, a po potrebi uskoči i baka.

Iako ima svoj krevetić, i danas najviše voli spavati stišćući se s roditeljima. Često spavaju zagrljeni ili se drže za ruke jer Jakov još uvijek traži majčinu toplinu i nježnost. Ne misli da će ga time razmaziti, želi uživati u njemu što više prije nego odraste.

Foto: Hrvoje Jelavic/PIXSELL
Da će nositi svoje prvo dijete još u trudnoći znala je i Maja Šintić (30), aktivistica iz Šibenika. Njezin sin Mak u svibnju će dvije godine i ima oko 15 kilograma. Sve je krenulo s prijateljicom koja je rodila godinu dana prije nje. 

- Ona mi je ukazala na nošenje i ubacila me u grupu o nošenju djece na Facebooku. Tu je krenulo moje istraživanje. Djelovalo mi je kao potpuno logična i prirodna stvar, bila mi je bliska ideja da je to dječja potreba da budu nošeni. Svidjelo mi se i to što ću imati slobodne ruke i moći se posvetiti redovnim aktivnostima, a da će u tome moći sudjelovati i Mak. Recimo, kod šetanja psa - kaže dobro raspoložena Šibenčanka. Mješanac Sid, kojega spominje, star je 9,5 godina i udomljen s ceste. 

Prvi put Maka je nosila u marami kad je imao tek sedam dana i odonda se nose svaki dan. Kroz prvih mjesec-dva samo je spavao, ili cicao. 

Foto: Hrvoje Jelavic/PIXSELL
- Osim kod šetnje psa, nošenje mi je pomoglo kod kuhanja. U jednoj fazi odrastanja želio je biti stalno uz mamu, a kuhati se mora. Mi recimo imamo praonu van stana, pa mi se pokazalo neophodnim kod kućanskih potreba, za odlazak do dućana, kod liječnika, u institucije koje nisu prilagođene kolicima. Po Šibeniku je jako puno stepenica, a mom mozgu bilo je potpuno neprihvatljivo da zbog kolica svuda moram okolo - kaže Maja, predsjednica Šibenske Udruge Mladih.

Udruga je osnovana 2009. godine i odonda se bavi mladima, alternativnom kulturom s naglaskom na organizaciju slobodnog vremena mladih. Maja kaže da su bili jako mladi kad su je osnovali te su imali drugačije potrebe. Sad su stariji, dobivaju djecu, pa tome pokušavaju prilagoditi i program udruge. 

- I dalje u udruzi uglavnom organiziramo aktivnosti za mlade, predavanja i radionice, a dio oko nošenje djece namijenjen je mladim roditeljima. Mi se i dalje ovdje družimo te razmjenjujemo iskustva o roditeljstvu. Pokušavamo napraviti atmosferu u kojoj su svi prihvaćeni i gdje se svi osjećaju dobro - kaže Maja, koja je po struci pedagoginja.

Foto: Hrvoje Jelavic/PIXSELL
Prema njezinu mišljenju, nošenje zadovoljava osnovnu potrebu bebe za kontaktom, dodirom, blizinom, pogotovo u početku dok su bebe jako male. Negativnih iskustava nije imala osim što se ljudi pitaju je li nošenje dobro za razvoj bebine kralježnice i kukova. 

- Na ideju da je moje dijete na meni i da smo si bliski uvijek bi pozitivno reagirali. Ispočetka smo im sigurno izgledali kao cirkus, nismo bili svakodnevni prizor, pogotovo ovdje u manjoj sredini - iskreno priznaje Maja, koja je osnovala i Knjižnicu nosiljki Šibenik. U njoj je trenutno 30-ak nosiljki. Dio su donirali proizvođači, a nešto su kupili donacijama članova. Nosiljke se posuđuju uz ostavljanje donacije, nije propisan iznos. Roditelji kojima treba, a nemaju sredstva mogu besplatno posuditi nosiljku. 

Foto: Hrvoje Jelavic/PIXSELL
- Poanta je da nošenje bude dostupno svima i da u njemu uživa što veći broj roditelja - objašnjava Maja te dodaje da u njihovoj obitelji svi nose, suprug Dražen (35) čak i baka Dolores (60), koja je nekad nosila Maju i njezinog brata. Maja je položila prvi stupanj edukacije za savjetnicu kako bi oko nošenja mogla pomoći roditeljima u svojoj zajednici. Pokušavaju kroz udrugu realizirati prostor za druženje roditelja općenito, osobito u prvim godinama djetetova života. 

- Fali nam kontakt, ljudi su počeli živjeti prebrzo. Na fejsu je sve digitalno. Mi želimo udarit kontru, želimo prostor prilagođen potrebama naše djece, gdje će se svi moći družiti, učiti nešto o sebi i djeci - odlučna je Maja, koja radi na dva projekta u udruzi. 

Foto: Josip Regovic/PIXSELL
Udrugu Nošenje beba osnovala je Zagrepčanka Iris Božić (33). Najbolje ju je stihovima opisao suprug Alan Božić (40).

- Bok, ja sam Iris, al' me zovu Yoda, jer motam sve što još ne hoda (i hoda). Nije bitno ni kaj smotam oko sebe, ak' se u tom mogu nosit bebe - napisao je dragoj u svom osebujnom stilu. 

Alan i Iris imaju dva sina Adriana (4) i Egona (1). Iris kaže da je vrlo brzo u prvoj trudnoći shvatila da neće imati pomoć, na koju mnogi parovi mogu računati, da neće imati baka i djed servis, jer njezini roditelji još rade i dugo će još raditi. Trebao joj je još jedan par ruku, a to je jedino mogla ostvariti s Adrianom na sebi i počela je tražiti opcije kako to ostvariti. 

- Sjećam se da mi je tata pričao da je njega njegova mama nosila u marami, odnosno u nekakvom dugom šalu. U to vrijeme nosili su jako siromašni, ili jako bogati - govori Iris. Nakon poroda krenuli su prvi plačevi, grčevi, pa refluks. 

Foto: Josip Regovic/PIXSELL
- Refluks se pogoršavao, a Adrian je povraćao u mlazovima, došlo je do točke da sam ga nosila i po 12 sati dnevno jer uopće nije spavao ni po danu ni po  noći, kiselina ga je znala buditi, jednjak mu je bio oštećen. S tim konstantnim nošenjem počeo je napokon napredovati na težini - priča Iris i nerado se prisjeća da je obitelj u to vrijeme bila u nekom suterenskom stanu koji nikako nije bio za kolica. Iris je stoga morala nositi i kolica i malu bebu i stvari iz stana i u stan.

- Bilo je tu jako puno ljudi u kvartu koji su isto željeli nositi bebače. Otvorila sam Facebook profil kad sam rodila i otkrila da ima hrpa stranica o nošenju na kojima sam mogla potražiti savjet. Dolazila sam do raznih iskustava, tako sam došla i do njemačke škole nošenja Trageschule. Htjela sam da me netko nauči, da to bude nešto za što ću dobiti certifikat, kako bi i ja mogla pomagati drugima, makar i volonterski - priča Iris koja piše i blog Nošenje beba i djece. Iako njezini dečki zajedno već imaju preko 20 kilograma, zna ih za kraće relacije nositi i u tandemu, jednog naprijed, drugog na leđima.

Foto: Josip Regovic/PIXSELL
Iris je studirala filozofiju i kroatistiku na Filozofskom fakultetu, ostalo joj je još nekoliko ispita do kraja, no ne vjeruje da će ga završiti. Iako je prije trudnoće radila u telekomunikacijama još prije isteka porodiljnog znala je da se tamo neće vratiti.

- Zato sam položila 1. stupanj za savjetnicu za nošenje, kasnije i napredni, a skupljam novac i za treći, završni stupanj. Znala sam da bilo koje moje buduće zanimanje mora biti vezano uz komunikacije, a ono što volim, u ovom slučaju, to je nošenje, mi je najlakše iskomunicirati - veselo kaže Iris.

U prostoru igraonice u zagrebačkom naselju Prečko Iris organizira radionice, a dvaput tjedno imaju "bebonoseće" kave za razmjenu iskustava, probu novih nosiljki ili  jednostavno druženje roditelja i djece. Ista ideja stoji iza Nosiljkoteke, zagrebačke knjižnice nosiljki, gdje bilo tko može isprobati nosiljku i vidjeti odgovara li mu te je, uz određenu donaciju, posuditi. U fondu Nosiljkoteke trenutno je 60-ak nosiljki, uglavnom kupljenih od donacija.

Iris je tvorac i nekih termina poput naziva bebonošenje umjesto engleske riječi babywearing, nošenče, za bebu ili dijete koje se nosi i slično.

Foto: Josip Regovic/PIXSELL

Možda vas zanima i ovo:
Naši partneri pišu
Message