Sve ono što je bilo nagoviješteno u prve tri knjige, to malo klupko, sada se počelo raspetljavati. Neke stvari su nam jasnije, neke još uvijek vise u zraku. Postoji i druga knjiga koja će uskoro biti prevedena
Knjiga Posrnuli princ: Nitko nije očekivao ovako šokantan kraj
'Ne želim se zagledati u svoju nutrinu i ondje ugledati crno sumorno ništavilo bez dna. Želim živjeti u blaženom neznanju'.
Stigao nam je prijevod i četvrte knjige serijala Royal. Ne znam za vas, ali ja sam neopisivo sretna što je Easton dobio svoju knjigu. Nerijetko se susretnemo sa serijalima koji iz knjige u knjigu postaju sve lošiji, pa sam ostala ugodno iznenađena kada sam shvatila da mi je ova knjiga vjerojatno najdraža u cijelom serijalu.
Moram vas upozoriti na moguće spojlere. Ako niste čitali prve tri knjige, možda bolje da preskočite ovaj post i pročitate recenziju prvog romana Princeza od papira. Eto, sada kada sam sa sebe skinula odgovornost, možemo krenuti.
U prošlim knjigama, imali smo priliku upoznati obitelj Royal. Okosnica radnje bili su Reed i Ella. Autorice su u trećoj knjizi podrobnije prikazale probleme obitelji i pružile nam dugo očekivane odgovore. To je poglavlje završeno.
Reed je uspješno upisao fakultet te time postao drugi sin u obitelji koji je okusio studentski život. On i Ella su još uvijek u sretnoj vezi, unatoč daljini koja ih razdvaja. Nakon njegovog odlaska, Ella je preuzela glavno mjesto u srednjoj školi Astor.
Gideon se pomirio sa svojom bivšom djevojkom Savannah, a najmlađa braća – blizanci Sawyer i Sebastian nastavljaju svoju, blago rečeno, čudnu vezu s djevojkom Lauren.
Svi su krenuli u nekom pravcu, većinu vremena zadovoljni sa svojim životima i postignućima. Odrastaju i prošlost polako ostavljaju za sobom.
Svi osim Eastona.
'(…) ne namjeravam odrasti. Odraslost je pušiona. Odraslost zahtijeva pretvaranje da vam je stalo da nekog osim sebe. A to znači raditi različita sranja koja ne želiš raditi da bi nekoga usrećio. A što ako ja nisam sretan? Tko će riješiti taj problem? Nitko. Nitko osim mene'.
I dok su sva braća donekle odrasla, njemu su prioriteti zabava, alkohol i djevojke. Ne mari za činjenicu da je maturant i da ga čeka teška godina nakon koje će se zasigurno morati pozdraviti s takvim buntovnim načinom života. Originalna trilogija (Princeza od papira, Slomljeni princ i Izopačena palača) nagovijestila nam je njegovu mračnu stranu, koja nije istražena sve do ove knjige. Upoznati smo s činjenicom da su braća Royal ostali bez majke koja je počinila samoubojstvo, ali sada nam postaje jasno kako se Easton najteže nosi s njezinim odlaskom – vjerojatno zato jer sebe smatra krivim.
'Postoji velika vjerojatnost da sam ubio svoju majku. Reed kaže da nisam, ali naravno da će mi to reći. Nikad mi ne bi otvoreno rekao da sam je ubio. Odnosno da ju je ubila moja ovisnost. Je li onda ikakvo čudo da sam autodestruktivan i sjeban?'.
Tipično svim članovima obitelji Royal su poroci, a Easton nije nikakva iznimka. Krv i alkohol. Svoje frustracije i probleme rješava na ilegalnim, uličnim tučnjavama nakon kojih svoju bol utapala u litrama alkohola.
Svoju završnu godinu želi posvetiti treninzima, tulumima i nikako, ali nipošto ne želi ulazi u veze. Barem je to bio plan, sve dok nije upoznao Hartley Wright koja će u najmanju ruku uzdrmati njegov život.
Neobično povučena djevojka koja uvijek bira zadnji, osamljeni stol u kantini. Svojevoljno polazi na predmete kao što su feminizam, dodatna matematika i violina. Nikada ne dolazi na tulume i skoro s nikim ne komunicira. Jedina djevojka u školi koja svoju uniformu nije skratila do butina i koja ne nosi štikle s visokim potpeticama i crvenim đonom. No ipak, zna se izboriti za sebe – barem u nekim aspektima života. Iako ima imućnu obitelj koja živi u palači, ona živi u siromašnom kvartu u stanu od svega 20-30 kvadrata. Za vrijeme ručka uvijek uzima poveće porcije, kao da hrani cijelu vojsku. Za razliku od razmaženih djevojka iz srednje škole Astor parka, sama zarađuje svoj novac. Na prvi pogled, po apsolutno ničemu se ne uklapa u takav kvaran i materijalistički svijet.
'U ovom sam stanu od svibnja kad je škola završila. Samo četiri mjeseca, ali dovoljno da shvatim kako sam prije živjela uzimajući sve zdravo za gotovo. Život nisu internati, luksuzna odjeća i goleme kuće. Povratkom u Bayview naučila sam tešku lekciju. Mislim da ti tu lekciju još nisi naučio'.
I dok Easton u glavi smišlja kako će ju uspjeti odvući u krevet, ona mu jasno daje do znanja kako između njih neće biti apsolutno ničega – pa čak ni prijateljstva. Hartley se bori sa svojim demonima i nema vremena za veze s neozbiljnim dečkima na lošoj reputaciji koji joj mogu dodatno zagorčati život.
Jesu li njih dvoje uspjeli pronaći zajednički jezik i jesu li postali nešto više od prijatelja? Je li se Easton uspio pomiriti sa svojom prošlošću? Što to pritišće Hartleyina pleća i s kakvim se problemima bori? Mislim da ćete ipak morati sami potražiti odgovore na ova pitanja.
Ma znate da jako volim ovaj serijal, a jedva sam dočekala Eastonovu priču. Progutala sam ovu knjigu – naravno, figurativno. Nisam postala baš toliki manijak na knjige da ih jedem, ali nikad se ne zna. Šalu na stranu, uživala sam čitajući ovaj roman. Jedan dan je bio sasvim dovoljan da od prvog poglavlja dođem do epiloga. Bez obzira na veliku ljubav prema nekim autorima, uvijek se trudim biti objektivna – koliko je to moguće. Tako da odmah ću reći da je ovo lako štivo. Roman koji uzmete u ruke nakon teškog dana kako biste odmorili mozak, malo se nasmijali, tu i tamo naživcirali ali u globalu dobro zabavili.
Vjerno pratim ovaj serijal od trenutka kada je izdavačka kuća Stilus počela prevoditi. Već sam razvila tradiciju; kada mi poštar pokuca na vrata, noseći smeđi paket u kojem se nalazi knjiga o Royalsima, prestajem sa svim radnjama. Čak i ako čitam neku knjigu, stavljam ju ja strane. Svaka knjiga pročitana je u jednom, maksimalno dva dana.
S obzirom na prošle knjige, bez imalo suzdržavanja mogu reći da mi je ovo omiljena iz serijala. Easton mi je oduvijek bio najdraži u toj obitelji i jedva sam dočekala da nam autorice otkriju nešto više o njemu. Sve ono što je bilo nagoviješteno u prve tri knjige, to malo klupko, sada se počelo raspetljavati. Neke stvari su nam jasnije, neke još uvijek vise u zraku. Na našu radost (trenutno ne tako veliku jer nas očekuje iščekivanje) postoji i druga knjiga za koju se nadam da će uskoro biti prevedena.
Easton je kontradiktoran na toliko razina. Ponekad jedno radi, drugo govori, a treće osjeća. Ono što je sigurno je to da ima veliko srce koje, osim što je prepoznato od strane Elle, mislim da smo i mi čitatelji to mogli primijetiti – možda najviše u drugoj knjizi.
Hartley je specifičan ženski lik i čista suprotnost Eastonu. Jedina dodirna točka im je ta da se oboje utapaju u svojim bolima i teško pronalaze izlaz. Baš kao Reedova i Ellina priča, zamršena je u više segmenata. Nema klasičnog toplo-hladnog odnosa i to je bilo pravo osvježenje. Također moram napomenuti kako nije bilo scena seksa i to je veliki plus. Ne znam za vas, ali ja sam došla u fazu kada rotiram očima i ponekad preskačem te scene jer su mi se popele na vrh glave. Znamo kako se to radi i mislim da nije potrebno knjigu natrpati takvim scenama.
Vratimo se na Hartley. Moram priznati da me u nekim trenucima znala nervirati. Kako ne biste mislili da imam samo riječi hvale, imam i par primjedbi koje su više subjektivne prirode. Nije mi u potpunosti sjela sva ta priča s Hartley i njezinom obitelji (bit će vam jasno ako odlučite pročitati – sorry, but no place for spoilers). Neki su dijelovi bili na razini sapunica koje su vam prihvatljive i intrigantne kada imate dvanaest godina. Gledajući tu njezinu stranu i obitelj Royal, kao da su pisale amaterke vs profesionalke. Ne znam, možda nećete svi biti tog mišljenja i to je u redu. Druga zamjerka, koja zapravo i nije zamjerka već više kao neka činjenica koju prihvaćam jer da nije tako, odustala bi već na prvoj knjizi – priča je donekle klišej. Imamo dobru djevojku koja je nedostupna i imamo lošeg dečka (švalera) koji se mijenja zbog nje. Ipak, ne mogu poreći to da su autorice taj klišej upakirale na jedan inovativan način i po meni, vrlo zanimljiv.
I naravno za kraj moram spomenuti koliko sam Š-O-K-I-R-A-N-A krajem knjige! Nešto totalno neočekivano zbog čega mi je vilica pala do poda. Nekoliko puta sam pročitala posljednje rečenice kako bih se uvjerila da sam sve dobro shvatila i da, onda mi je došlo da počnem vrištati jer mi je na pamet palo kako ću morati čekati da doznam što se dogodilo…. Zanima vas? Priznajte da sam vam barem malo usadila crve.
Za one koji nisu upoznati, napomenut ću da je Erin Watt zapravo pseudonim za dvije autorice: Elle Kennedy i Jen Frederick. Knjiga ima oko 320 stranica, meke korice. Godina izdanja je 2019. Izdavačka kuća je Stilus, a za prijevod je zaslužna Marija Perišić.