'Djeca nisu znala puni opseg mog problema, ali su znali da mama ne voli jutra i da bi često bila u krevetu. Rekla bih im da imam 'migrene', ali naravno, u pitanju je bio mamurluk od prijašnje večeri tulumarenja'
POTRESNA ISPOVIJEST
Mislila sam da sam mama 'iz snova' dok nisam shvatila da na drogu trošim 1700 kn svaki dan
Britanka je odlučila anonimno podijeliti svoju priču o ovisnosti, roditeljstvu i neliječenoj depresiji za britanski Metro. ovo je njezina priča:
POGLEDAJTE VIDEO: Potresna ispovijest
Pokretanje videa...
01:14
Prva stvar za kojom bih posegnula svakog jutra bila je linija kokaina koja bi me pomogla ustati iz kreveta.
Bio je to začarani krug, osjećala sam se mamurno još od dana prije, a kako bih se lakše s tim nosila, ponovo bih uzela kokain kako bih mogla funkcionirati taj dan. Dan se nastavljao s litrama alkohola.
Zatim bi otišla u kuhinju i pripremila doručak za svoju djecu da započnu dan.
Tijekom dana, točila bih si naizgled beskrajnu količinu vina da se nosim sa svime i nastavila bih s drogom.
Na vrhuncu svojih ovisnosti bila sam samo oronula ljuska, bez sadržaja. Mislila sam da mogu uskladiti roditeljstvo s onim što sam doživljavala kao svoj način nošenja s problemima. Tek kad sam se riješila droge uistinu sam uvidjela koliko sam pogriješila.
Udala sam se za svog muža prije više od 15 godina i ubrzo nakon toga dobili smo prvo dijete. Apsolutno sam voljela biti nova mama, pogotovo zato što sam radila s djecom pa sam znala što me čeka i majčinstvo mi nije teško palo.
Kad smo dobili drugo dijete, nešto se promijenilo. Nemojte me krivo shvatiti, ja volim svoju djecu, ali počela sam zamjerati svom mužu jer se njegov život nije promijenio, a moj je.
I dalje je radio isti posao, stalno je putovao zbog posla i imao je dvoje prekrasne djece koji su ga kod kuće čekali. Za mene se činilo da mi se život radikalno promijenio i da se moj svijet vrti oko djece te sam izgubila vlastiti identitet.
Također sam sama sebi stvarala ogroman pritisak da budem savršena majka i nisam to mogla izdržati. Razvila sam postporođajnu depresiju.
U nastojanju da se malo oslobodim ovog pritiska, žudjela sam za odmorom pa sam se redovito veselila što ću uzeti dadilju i izaći navečer van s prijateljicama.
Svaki sljedeći izlazak je bio sve više divlji od prošlog. Nisam imala granica. Željela sam iskoristiti svaku sekundu slobode.
Trebala mi je sloboda i stvarno sam se osjećala kao da zaslužujem tulumariti jer više nisam imala život izvan svoje obitelji.
Kad se moja grupa prijateljica, koje su isto mame, okupljala jedna drugu smo poticale na alkohol i provode. Imale bismo ogromne količine alkohola i većina bi uzimala i drogu kako bi se opustile nakon dugog tjedna roditeljstva. I tako sam opravdavala svoju ovisnost.
S vremenom su se djevojačke večere s pićem i plesom pretvorile u ručkove s vinom i drogom, koje je bilo sve više i to je ubrzo sve izmaknulo kontroli.
Meni društvene mreže nisu pomogle.
Postoji toliko mnogo memova o mamama koje piju i zabavljaju se. Internet je pun kratkih videa i memea o tome kako roditelji piju da bi preživjeli i mnogi roditelji time opravdavaju svoje ponašanje.
U to vrijeme bih tvrdila da moje opijanje i korištenje droga ne utječu na djecu, ali naravno da je utjecalo – jer je utjecalo na mene, a onda bi to negativno utjecalo na njih.
Doista je lako misliti da zaslužujete večernji provod, ali zapravo, vaša djeca ne zaslužuju posljedice toga kao ni to da vi niste u mogućnosti nakon provoda pružiti im ono što trebaju. To je postao bolan zatvoreni krug.
U početku sam se drogirala i pila samo kad sam bila s prijateljicama, ali onda sam se zatekla da pijem i uzimam droge kad sam bila doma sama.
Moj muž bi puno putovao zbog posla pa bi bilo večeri kada bih stavljala svoju djecu u krevet i osjećala se nevjerojatno usamljeno. Osjećala sam kao da postoji praznina i da zaslužujem da se liječim - a alkohol i droge su postali moj 'lijek'.
Moj brak se raspao 2017. godine i moje ovisnosti su izmakle kontroli. Na svom vrhuncu, trošila sam i do 1700 kuna (200 funti) kokaina dnevno kako bih otupila bol i razočaranje koje sam osjećala.
Mislila sam da sam, budući da se djeca još uvijek nahranjena i njihove potrebe ispunjene, funkcionalni ovisnik, ali zapravo nisam bila prisutna. Sve je bio automatizam.Gledajući unatrag, vidim da sam ih tako najviše iznevjerila.
Nisu znali puni opseg mog problema, ali su znali da mama ne voli jutra i da bi često bila u krevetu. Rekla bih im da imam 'migrene', ali naravno, u pitanju je bio mamurluk od prijašnje večeri tulumarenja.
Moji pijani noćni izlasci nastavili su se sve do lockdowna u ožujku 2020., a izlasci s prijateljima kao način oslobađanja od stresa više nisu bili zakonski dopušteni.
Lockdown je za mene bilo pravi pakao.
Došla sam do točke kad me droga počela kontrolirati. Bilo je iznimno bolno – krivnja i bespomoćnost su se malo po malo uvlačile u moju podsvijest. Na kraju, nisam ni jela ni spavala.
Do veljače prošle godine, sustigla su me i karantena i moje ovisnosti. Smršavila sam, nisam mogla obaviti ni najmanje zadatke za svoje klijente, izgubila sam prijatelje i izolirala sam se od svih i svega. Došla sam do točke u kojoj sam bila samo ja, droga i piće.
Do tada sam već 13 godina prekomjerno pila alkohol i drogirala se.
Bila sam u agoniji sa svojim mentalnim zdravljem i nisam znala kako se izvući. Tada su se uvukle misli o samoozljeđivanju i zapravo sam pomislila da bi mojoj djeci bilo bolje bez mene.
Odjednom sam se prestala razmišljati na taj način i odmah sam znala da moram potražiti pomoć.
Na internetu sam potražila savjete za prestanak s drogom i alkoholom, ali posebno za ljude koji ne mogu jednostavno ostaviti sve i prijaviti se na rehabilitaciju. Ja sam samohrana majka pa mi je trebao program koji bi se mogao uskladiti s mojim roditeljskim rasporedom.
U pandemiji, rehabilitacijski centar Help Me Stop nudio je šest tjedana intenzivnog online liječenja ovisnosti o kokainu i alkoholu – uključujući terapiju jedan na jedan i grupne sastanke. Zato sam se prijavila i to je bilo najbolje što sam ikad učinila za sebe i svoju obitelj.
Tijekom svoje prve seanse samo sam plakala svaki put kad bih otvorila usta i pokušala bilo što reći. Tijekom ove seanse shvatila sam da problem nisu nužno droge i alkohol, već moje mentalno stanje i dopuštanje da postporođajna depresija ostane neliječena te me spiralno odvede u propast.
Bila je potrebna intenzivna terapija i oporavak da bih došla do točke u kojoj sam mogla priznati da su moja djeca, koja su do tada imala 13 i 10 godina, bila pogođena mojim ovisnostima. Prolazak kroz program liječenja, a posebno otvaranje pred drugim ljudima u grupnim seansama, bilo je iskustvo koje mi je najviše promijenilo život.
Svima koji se bore s ovisnošću, želim vam reći da postoji pomoć. Nepredviđena prednost pandemije je to što je mnogo usluga premješteno na internet, pa je pristup podršci dostupniji nego ikad – pogotovo ako imate druge odgovornosti poput roditeljstva.
Osvrćem se na to vrijeme u svom životu i stvarno bih voljela da sam počela s terapijom kad sam bila na vrhuncu ovisnosti.
Zahvaljujući uslugama podrške kojima sam imala pristup, moja budućnost je puna nade.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
