Istražili smo kako su se prehrambene navike Hrvata mijenjale od sedamdesetih do danas. Na to su utjecali brojni faktori - od dostupnosti namirnica do količine slobodnog vremena i načina pripreme hrane
UTJECAJ BROJNIH FAKTORA
Prehrana u Hrvata nekad i sad: Jedemo upola manje povrća nego sedamdesetih i više mesa
Instant, brzo i ekspresno - tako bi se mogla sažeti filozofija pripreme hrane od sedamdesetih do danas. Kako bi razne vrste industrija olakšale ženama prodor na tržište rada, pokušavale su uštedjeti vrijeme provedeno u kuhinji te olakšati pripremu objeda. Tako ekspres lonac štedi vrijeme i energiju, instant juhe gotove su za nekoliko minuta radije nego da kuhate sat do dva, a razni dodaci prehrani od svakog će jela napraviti gastronomsku deliciju u trenu.
POGLEDAJTE VIDEO: U juhu dodajte ocat
Pokretanje videa...
00:15
Pa iako je brojčano gledano Hrvata sve manje, konzumacija pojedinih namirnica raste kao i ukupan kalorijski unos. Tako je, primjerice, prema Statističkom godišnjaku RH u Hrvatskoj 1971. godine u radničkoj obitelji prosječan dnevni kalorijski unos po članu kućanstva bio 2.139 kCal, 1979. godine je porastao na 2.254 kCal, 2001. godine je to bilo 2.769,01 kCal, a 2018. godine čak 3.074 kCal.
- Općenito gledano, nisu se bitno promijenile cjelovite namirnice koje konzumiramo, već su se promijenile naše prehrambene navike i povećala dostupnost visokokalorične hrane. Mnogi će nakon uobičajenog obroka danas u odnosu na prije 50 godina posegnuti za čokoladom ili nekom drugom industrijskom slasticom koju ljudi nekoć nisu svakodnevno konzumirali. Umjesto vode koja je bila osnovna tekućina u danu, danas ćemo radije popiti sok s dodanim šećerima, a umjesto crne turske kave popit ćemo kavu s okusima i dodacima. Na kraju dana ćemo umjesto komada domaćeg kruha koji smo nekad mazali mašću i paprikom, pojesti sendvič od bijelog kruha i industrijskih namaza ili kupiti pomfrit uz koji ćemo dodati majonezu ili ketchup. I eto za tren viška kalorija koje smo unijeli, a do kraja dana ih nismo kao nekada značajnije potrošili - objašnjava nutricionistica Karmen Matković Melki, vlasnica edukativnog centra za nutricionističko savjetovanje Definicija hrane.
Slične podatke pokazuje i istraživanje Hrvatske agencije za hranu iz 2018. godine u kojem je dr.sc. Darja Sokolić pokazala da Hrvati u prosjeku konzumiraju nutrijente u većim količinama od preporučenih. U tom istraživanju navodi se kako muškarci konzumiraju 70 grama ugljikohidrata na dan, dok je preporuka 57 grama. Žene pak konzumiraju 50 grama na dan, a preporuka je 48. S druge strane, preporučeni prosječni dnevni unos masti je 32 grama u danu, a ispitanici su unosili 36 grama. Na listi omiljenih namirnica su meso i pomfrit.
Nutricionistica Matković Melki ističe kako su ljudi i nekad jeli kaloričnije obroke, no zbog fizičke aktivnosti tu su energiju vrlo brzo potrošili. Zato su, smije se ona, na fotografijama iz tog razdoblja ljudi većinom normalnih proporcija i iz današnje perspektive zdravog izgleda.
- Ljudi su drugačije živjeli. Nije bilo električnih romobila ni toliko automobila. Pješačilo se, a kako nije bilo šarenih ekrana i mobitela, ljudi su puno više vremena provodili u druženju, izletima, kretanju. Nije bilo trgovačkih lanaca koji nude sve vrste mesa i mesnih prerađevina kad god poželite. Nije bilo pekara na svakom uglu u kojoj možete pojesti koji god pekarski proizvod poželite. Nije bilo restorana brze hrane u kojima možete kupiti ručak i pojesti ga na brzinu, s nogu. Postali smo robovi izobilja jer danas imamo veliku ponudu svega i puno toga je cjenovno dostupno - objasnila je nutricionistica dodajući kako je takav način života zapravo apsurdan, jer istovremeno imamo nikad dostupniju paletu namirnica ključnih za zdravu i uravnoteženu prehranu koje ipak preskačemo kad idemo u kupovinu.
- Evolucijski gledano, imamo iskonsku urođenu sklonost prema slatkom, prema ugljikohidratima kao izvoru energije Povrće nam je uglavnom manje poželjno jer je često gorko, trpko, kiselo, i iako nudi nutrijente, sadrži manje energije. Lakše ćete na brzinu kupiti i pojesti npr. pizzu, dok povrće ipak treba oprati, nasjeckati ili termički obraditi, što to zahtijeva vrijeme za koje često tvrdimo da ga nemamo. U konačnici, kulinarske vještine su nam ograničene jer nam je krumpir postao sinonim za povrće, a zeleno lisnato povrće koje je nekad bilo sastavni dio prehrane, danas jedemo puno rjeđe- kaže Matković Melki obrazlažući kako sve zajedno vodi do gomilanja viška kilograma.
Iako će mnogi rado prstom uprijeti u kruh i pekarske proizvode kao glavne krivce za taj višak kilograma, prema podacima Državnog zavoda za statistiku čini se kako prosječan Hrvat na takvu hranu troši manje nego 1971. godine. Tada je po članu domaćinstva godišnja potrošnja kruha bila 84,3 kilograma, a danas su to 62 kilograma. Trošimo i manje krumpira, pa je tako član domaćinstva 1971. godine pojeo 35,5 kilograma, a 2019. godine 30,4 kilograma na godinu. No u zabrinjavajuće značajnom padu je i konzumacija povrća kojeg jedemo dvostruko manje. Tako je 1971. godine član kućanstva pojeo više od 90 kilograma raznog povrća na godinu, a danas jede nešto malo više od 46 kilograma. U neslavnom je padu i konzumacija svježe riječne i morske ribe, pa je tako sa 4,1 kilograma na godinu spala na četiri kilograma po članu kućanstva na godinu.
- Riba je sastavni dio domaće, sezonske mediteranske prehrane. Usto, ona je glavni prirodni prehrambeni izvor omega 3 masnih kiselina koje su gradivni element mozga i retine, stoga od najranije dobi djeca koja ne konzumiraju dovoljno izvora omega 3 masnih kiselina imaju slabiji potencijal neurokognitivnog razvoja. Takvi su podaci u osnovi poražavajući, osobito kad uspoređujete nas kao mediteransku zemlju sa onima koje nemaju pristup moru, a konzumiraju više ribe. Ali zato je u porastu konzumacija mesa - kaže nutricionistica dodajući kako mnogi zbog jednostavnosti i brzine konzumacije radije biraju meso koje je već obrađeno i pretpripremljeno.
Jedemo u prosjeku godišnje četiri kilograma svinjetine više nego prije 50 godina te sedam kilograma više mesa peradi. Uspoređujući ove podatke s podacima o uvozu, vidljiv je značajan skok u uvozu svinjetine koja je sa skoro 27.000 tona 1990. godine porasla na gotovo 85.000 tona u 2020. godini. Uvoz junetine i govedine u istom razdoblju porastao je za oko 2.000 tona, dok je najveći skok zabilježen za uvoz mlijeka i mliječnih proizvoda, sa manje od 39.000 tona na više od 213.000 tona.
- Zbog povećanog unosa hrane i značajno smanjenog kretanja, među najdebljim smo europskim nacijama. Imamo tegobe kao što su hipertenzija, inzulinska rezistencija, problemi sa nakupljanjem masnoće u predjelu trbuha, borimo se s povišenim kolesterolom i trigliceridima te se javlja slika metaboličkog sindroma koji u konačnici dovodi do razvoja niza kroničnih nezaraznih bolesti. Fokus nam najčešće nije na zdravlju, nego na izgledu i estetici, a i živimo u kulturi koja hranu usko povezuje s socijalnim i emotivnim aspektima života. Kod nas se i tuguje i raduje uz velike količine hrane - upozorila je Matković Melki.
Ipak, istraživanja pokazuju kako se stvari ipak mijenjaju kod pojedinaca, osobito kad je riječ o mlađoj obrazovanoj populaciji u urbanim sredinama.
- To su ljudi koji su unatoč porastu negativnih brojeva osvijestili važnost brige o sebi. Oni su fizički aktivni, mijenjaju životne navike i usredotočeni su na očuvanje zdravlja za sebe i članove svoje obitelji. Još su u manjini i proći će vremena dok se nepovoljna statistika ne promijeni, ali vjerujem kako će ljudi osvijestiti da trenutačni način života nije održiv - zaključila je nutricionistica.
Uspoređujući sedamdesete sa suvremenim podacima, valja uzeti u obzir i druge faktore koji su oblikovali društvo. Tako je u Jugoslaviji od sedamdesetih do devedesetih bilo popularno po namirnice odlaziti u inozemstvo, a kupovalo se uglavnom u Italiji i Austriji, i to najčešće ono čega u Hrvatskoj tada nije bilo. Tadašnje ankete pokazuju da je između 31 i 65 posto obitelji prelazilo granicu radi potrošačkog turizma, a odmah nakon slovenskih državljana rado su vani kupovali i Hrvati.
Podatak iz 1989. godine navodi da je granicu prešlo 34 posto Jugoslavena, a među njima je bilo 41 posto hrvatskih građana. Osim što su namirnice bile jeftinije, kupovala se i odjeća te tehnika. Izbor mesa koji se mogao kupiti na tržnici bio je manji, a mnogi u urbanim sredinama plaćali su nekome na selu tko im je uzgajao svinju ili piliće čije su meso potom čuvali u zamrzivačima i konzumirali tijekom godine.
Od osamostaljenja pak na raspolaganju nam je daleko veći izbor asortimana svih namirnica, a cijene su niže nego u nekad popularnim odredištima poput Trsta ili Graza. Danas se potrošači radi povoljnijih cijena okreću prekograničnoj kupovini u susjednim zemljama, ne nužno državama članicama EU.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
