Svećenik objasnio što se smije, a što ne tijekom korizmenog posta: 'Sve ima svoj smisao'
Integralni žganci, repa, grah, hajdinska kaša, juha od koprive ili salata od maslačka i medvjeđeg luka, jela su koja velečasni Juranić gotovo svakodnevno jede i prava su hrana za isposnike
Samo se nedjeljom kuhalo meso. Napravila bi se govedska juha, ili govedina s umakom od luka i rajčice uz kuhani krumpir. Bila su to soparna (posna) jela, uglavnom "na žlicu" poput variva od zelja s bučinim sjemenkama ili repe, naravno bez mesa. Kuhale su se i tarana, kaše, leća. Nije se odricalo slatkoga, ako se tako tadašnji slatkiši mogu i nazvati. Pošto šećera nije bilo, sladilo se medom, a pravili su se rezanci s orehima ili makom, buhtlice ili proja s malo pekmeza ako ga je ostalo u ostavi - priča velečasni Milan Juranić (75) koji zapravo rijetko jede meso, a u korizmi uopće ne.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:28
- Post ima svoj smisao jer se nekad živjelo u skladu s prirodom. Zimi se i tako cijelu zimu sjedi u kući, a uz to su u veliki blagdani,, no onda dolazi post, i čišćenje tijela, pa se tijelo zatim, do Uskrsa na dalje jača uz svježu, mladu hranu, šunkicu, jaja, mladi luk, kako bi takva hrana dala ljudima snagu da rade cijelo proljeće i ljeto u polju sve one teške poslove poput košnje, oranja, kopanja...Tijelo se tako obnavljalo. Svi Sveti su zapravo bili slavlje u obilju, kada je godina bila dobra i tako se zatvarao krug - objašnjava nam velečasni Juranić.
Integralni žganci, repa, grah, hajdinska kaša, juha od koprive ili salata od maslačka i medvjeđeg luka, jela su koja velečasni Juranić gotovo svakodnevno jede. No ta naizgled "sirotinjska" jela prava su hrana za isposnike koji će tijelo, ali i duh čistiti kroz četrdesetodnevni post. Katolici ga provode od Pepelnice (Čiste srijede) do Velike subote, odnosno dan prije Uskrsa.
- Korizmeni jelovnik nekad davno bio je uistinu skroman i pun cjelovitih namirnica koje ljudi danas ponovo vraćaju u prehranu. Sve se to poklapalo s potrošenim zalihama hrane tijekom zimskog razdoblja. Iscrpljene su bile smočnice, ponestalo je mesa od kolinja, osim šunke koja se morala čuvati za Uskrs. Perad je bila prorijeđena, a ostalo bi još malo krumpira, zelja, brašna, sušenog voća, a bilo je i mlijeka - sasvim dovoljno za slaganje jednostavnog jelovnika - veli Juranić.
Ostalo je i malo suhog graha koji se trebao pokuhati, a palenta je uz domaće mlijeko i sir često bila glavni obrok. Od brašna se pekao kruh, ali integralni, s puno zrnja.
'Vrijeme korizme bi se i tako trebalo koristi kao vrijeme idealno za laganu prehranu'
- Samo se nedjeljom kuhalo meso. Napravila bi se govedska juha, ili govedina s umakom od luka i rajčice uz kuhani krumpir. Bila su to soparna (posna) jela, uglavnom "na žlicu" poput variva od zelja s bučinim sjemenkama ili repe, naravno bez mesa. Kuhale su se i tarana, kaše, leća. Nije se odricalo slatkoga, ako se tako tadašnji slatkiši mogu i nazvati. Pošto šećera nije bilo, sladilo se medom, a pravili su se rezanci s orehima ili makom, buhtlice ili proja s malo pekmeza ako ga je ostalo u ostavi - priča vlč. Juranić koji zapravo rijetko jede meso, a u korizmi uopće ne.
Do uskrsne blagdanske trpeze je punih šest tjedana, a to će vrijeme i danas mnogi iskoristiti da se odreknu nečeg omiljenog što se nalazi na svakodnevnom jelovniku poput čokolade i ostalih slatkiša, alkohola, mesnih prerađevina, sendviča, majoneze, jake hrane. Nekad se postilo i od jaja, sira, masla, mlijeka, čak i kolača s mlijekom i jajima...
- Vrijeme korizme bi se i tako trebalo koristi kao vrijeme idealno za laganu prehranu, najpogodniji trenutak za predah od teške hrane bogate ne samo masnoćom, nego aditivima i konzervansima te skidanje viška kilograma nagomilanih tijekom zime koja nije baš pokazala zube, ali to mnoge nije spriječilo za posezanjem kalorične hrane - kaže velečasni Juranić. Dodaje da je crkvena godina zapravo bila okvir zdravog načina života.
Čini se kako smo po savjete u korizmi stigli na pravu adresu. Osim što se bavi kiparstvom i slikarstvom, skuplja i ljekovito bilje i savjetuje župljane Zagorskog sela već na granici sa Slovenijom i šire o zdravoj i umjerenoj prehrani, svemu ćemo bismo trebali težiti i ostalih dana, ne samo u onim isposničkim. Međutim, govori, ljudi su post počeli prihvaćati iz krivih razloga. Mnogi kažu: "Šta ću ja postiti, nisam grešan", no Juranić im govori da se posti prvenstveno da biste održali zdravlje.
- Uvijek možete nešto za svoje zdravlje napraviti, prestati pušiti, piti alkohol, i pročistiti organizam od otrova - napominje velečasni koji je je na temu korizme surađivao i s Etnografskim muzejem u Zagrebu.
Zato su za post i čišćenje organizma odlične biljke, mladi saveznici prirode, koji dolaze s proljećem, a to su maslačak, radič, jaglac, ljubičica, i medvjeđi luk, sve odreda biljke koje odlično pročišćavaju organizam. Primjerice, alin iz medvjeđeg luka čisti krvne žile u mozgu, pa čovjek bolje pamti. Malačak djeluje na gušteraču, i šećer se smiruje.
Nekad se postilo zbog neimaštine i vjerskih uvjerenja, danas više zbog zdravlja
Ne postoji propisana korizmena kuharica, već prvenstveno crkveni zakoni koji vrijede. Oni su se kroz vrijeme mijenjali, pa je tako post nekad trajao do uskrsnog jutra, a cijela je korizma bila bazirana samo na vegetarijanskoj prehrani, s puno povrća i žitarica.
Međutim tijekom vremena sve se to ublažilo, pa su se uveli i riba i jaja, a kasnije je bilo dozvoljeno i meso, koje se najčešće jelo nedjeljom. Neki će se složiti da se u korizmi ne jedu niti skupe namirnice poput skupe ribe, ali, objašnjava nam naš sugovornik, svatko je jeo što je imao.
- U Zagorju i Slavoniji je bilo i ribnjaka, pa su jeli šarane i ostale slatkovodne ribe, a u Dalmacije morsku ribu - kaže Juranić.
U vrijeme posta kuhalo se i peklo bez masti, no papa Pio 12. poslije Drugog svjetskog rata dozvolio je kuhanje na masti. Zanimljivo, smjele su se jesti hladnokrvne životinje, poput puževa, ribe, rakova ili žaba, a od ulja koje je bilo karakteristično za neke podneblje, bučino u sjevernijim krajevima, maslinovo u Dalmaciji.
- Žalili su se stari da im jela na običnom suncokretovom ulju nisu fina i da nemaju dobar okus - prisjeća se Juranić.
'Danas post znači jedan veliki obrok u danu do sitosti, i dva puta nešto prizalogajiti'
U Čistu srijedu i Veliki petak prakticirali su se, kao i danas, i post i nemrs, a na korizmeni petak, i svaki ostali petak samo nemrs. Danas je značenje korizmenog razdoblja malo ublaženo te se tih dana samo odriče mesa. Neki su u prošlosti pak na postu bili cijeli korizmeni tjedan pred Uskrs.
- Danas post znači jedan veliki obrok u danu do sitosti, i dva puta nešto prizalogajiti. Post po definiciji obavezuje sve zdrave ljude, kršćane, od 21. do 60. godine, a nemrs od 14. godine na dalje - objašnjava nam Juranić.
- Danas ako ste bolesni, ako liječnik kaže, onda se mora jesti sve. Isto tako, ako imate goste li radnike, dozvoljeno je narezati malo kobase, ali drugi dan mora biti pokora, ili da odnesete nešto u caritas, ili izmolite - govori velečasni.
Korizma je u narodu zapravo vrijeme pročišćavanja i uzdržavanja od obilja, kako bi se dobilo više Božje milosti. Pomoću posta uzdižemo duhovno. Ne jača se samo čovjekovo tijelo, nego živne i duh.
Svemu tome prethodio je karneval, za koji se pripremalo obilje hrane i pekle su se krafne. Bilo je tada puno veselja. Crkva se dugo borila protiv tog "običaja", to nije bila vjerska manifestacija, no karneval je imao demokratsku ulogu.
- Mogao si se maskirati u nekoga koga nisi volio, jer se samo tada moglo reći što se misli, bez da se nekome odgovara. Danas imamo maškare cijelu godinu to više nije interesantno. Kad se ušlo u korizmeno razdoblje, sve aktivnosti bi zamrle. Bila je zabranjena upotreba glazbala, u crkvi se nije pjevalo, niti su se svirale orgulje, a kao malome otac mi je rekao da ne smijem niti fućkati. Nije se niti vjenčavalo, nije bilo svatova. Tamburaši su odmarali. Nije se smjelo ni šivati ni prati - priča nam Juranić.
Korizma je završavala u nedjelju ujutro, no uvriježilo se da se na Veliku subotu navečer u crkvu nose šunka i jaja na blagoslov. Tako da se blagovalo u subotu navečer. Prije se sve nosilo u crkvu u košari, a sada samo dio obroka. Blagoslovljeno se nije nikad bacalo, ili davalo životinjama, a ako se nije moglo do kraja posjesti, spalilo bi se.
Kao zaključak velečasni Juranić kaže kako bi se u ovom razdoblju trebalo posvetiti sebi i svom zdravlju.
- Dobro je otići u prirodu, napraviti nešto za sebe, ili voćke obrezivati, ako imate vrt, ili samo otići u šetnju, na Sljeme, prošetati psa. Treba raditi na snižavanju ega, treba obuzdati sebe u svim područjima. Dobro je za vrijeme korizme shvatiti ozbiljnost i pokoru - kaže Juranić.
Postom se dolazi do duhovnog prosjaja
Razdoblje od 40 dana nije slučajno, to je sveti broj u Bibliji. Izraelci su lutali pustinjom od Egipta do "Obećane zemlje" 40 godina. I Isus je toliko postio otišavši u pustinju. Tamo je prolazio kroz kušnje koje je pred njega stavljao đavao. One otkrivaju na čemu sve ljudi "padaju". Tri su velike napasti, govori velečasni Juranić, a to su hedonizam, slava, i vlast. Mnogi ljudi za to bi dali baš sve, čak i život.
- Spominjem to jer kad se ulazi u korizmu, nije važno samo postiti, već post ima i svoju duhovnu notu, da se čovjek digne na jednu novu razinu. To je razdoblje da si svako "progrunta" što znači biti čovjek, što znači ne robovati, živjeti običan, ali pošten život. U postu se jača duh. Kad se dugo posti, dolazi se do duhovnog prosjaja, uviđaja. Post je povezan s duhovnošću. Čovjek mora uvidjeti svoje mane, je li primjerice ohol. Često se odmaknemo od svega drugog, ali ne i od onog od čega bismo najviše trebali - kaže Juranić. Dobro je za vrijeme korizme shvatiti ozbiljnost i pokoru.
- Pepeo je simbol pokore, od kada se Jakov posipao pepelom zbog gubitka najmlađeg sina Josipa kojeg su braća, jer je ocu bio najmiliji, prodali u roblje. Inače, u kolektivnoj svijesti, pepeo je nešto strašno, nešto što iza sebe ostavlja mrtvilo, spaljene kućice, da nemaš gdje više spavati. Na čistu se srijedu blagoslovi pepeo.
U pravoslavnoj crkvi post je stroži
U pravoslavnoj Crkvi, objašnjava nam velečasni Juranić, propisi su stroži, pa se odriču jaja, mlijeka, sira i mesa, dakle prakticira se prehrana bez ikakvih životinjskih proizvoda. Tomu je tako, između ostalog jer se u njihovoj crkvi propisi nisu dugo mijenjali, dok u katoličkoj crkvi nove uredbe donosi papa. Kod nekih odricanje od mesa nije samo za vrijeme korizme. Jedan od najstrožih redova, katolički kartuzijanci, uopće ne jedu meso, a u pravoslavnoj crkvi monasi 200 dana u godini ne jedu meso.
Post kao obred inicijacije
Post je poznat u svim ostalim religijama i nije nešto što je vezano samo za kršćanstvo. Pa i u "poganskim" religijama se primjenjivao redovito, a kod Kelta ili Vikinga, primjerice, post je bio obred inicijacije, uz odricanje od seksualnih odnosa, ali to je bio onda post o kruhu i vodi.
Korizma ima svoju boju
Ljubičasta je boja korizme, i neki govore da je bo boja pokore. Međutim to je spoj plave i crvene boje. Plava boja je boja neba, a crvena ljubavi, pa bismo onda to mogli protumačiti kao "ljubav prema vječnosti".
Koja je opasnost posta?
Opasnosti posta jesu formalizam, oholost i hvalisanje, s nakanom "da ljudi vide". Post mora biti neupadan, skriven u ljubavi Božjoj, koja se odražava u ljubavi prema bližnjemu.
Suhe šljive i orasi, mi smo diko siromasi
Kuhao se grah, kupus s bučinim sjemenkama, tarana, kaše, leća, palenta s mlijekom, zlevanka ili prova, krumpir kukuruz. Jelo se i suho i svježe voće.
GORSKI KOTAR
U Gorskom Kotaru su se za vrijeme korizme pripravljali: kiselo zelje, kisela repa, grah i krumpir, pečeni krumpir, kuhani krumpir začinjen s malo masnoće ili začinjena palenta, palenta i mlijeko, kukuruznica ili šmorn, sir i vrhnje, mlijeko i domaći kruh te kompoti od sušenog voća. Meso se jelo samo nedjeljom.
SLAVONIJA
U Slavoniji su se za vrijeme korizme jele posne slastice: slane kiflice, poderane gaće, zljevanke, ćoravi kolač i sl. Djevojke su se subotom i nedjeljom u korizmi okupljale oko kapelica i pjevale Gospin plač i muku Isusovu. Tada bi došli momci pa bi uz posne kolačiće igrali i igre. U Bosanskoj Posavini nije se pjevalo cijelu korizmu, nije bilo svatova, a žene su cijelu korizmu nosile crnu maramu na glavi.
SJEVERNA I SREDIŠNJA HRVATSKA
Obitelji bi se svake večeri okupljale oko stola i zajednički molile krunicu, a odlazilo se i na večernice te klanjanja koja su se održavala svaki dan. Kuća se očistila, a raspela i svete slike ukrasile bi se vjenčićima. U korizmi su se jeli grah i zelje, ali bez suhog mesa, žganci s mlijekom i zlevanka. Nedjeljom bi stol bio bogatiji jer su se jela jaja, sir, maslac, gibanice sa sirom i ponešto masnog jela.
DALMACIJA I DALMATINSKA ZAGORA
U dolini Neretve mnogi su provodili nemrs odnosno odricali se mesa cijeli Veliki tjedan, prije Uskrsa. Tako su se svi dani u tom tjednu zvali "Veliki" - od Velikog ponedjeljka do Velike subote. Na Veliki petak se nije radilo, pogotovo na zemlji. Jedan lijep običaj razvio se u zapadnoj Bosni, kada bi muškarci konjima preorali zemlju udovicama i sirotinji, i to besplatno. Ustajalo bi se vrlo rano, da bi se do podne stiglo izmoliti 33 krunice, u spomen na broj Isusovih zemaljskih godina. U srednjoj i južnoj Dalmaciji, na Veliki četvrtak jela se kuhana kopriva ili maslačak sa krumpirima na malo ulja, a u petak riba. Subotom se također nije jelo meso.
Recepti za odlična jela koja možete jesti tijekom korizme
Kisela repa na čušpajz (vlč. Juranić)
Nabavite domaću kiselu repu jer kupljena uglavnom ima miris. Ako je jače kisela isperite je pod vodom. Repu kuhajte dok malo ne omekša, a to zna i potrajati. Na ulju prodinstajte crveni luk, a zatim dodajte kuhanu repu, te kuhani grah, ječmenu kašu, slanutak ili zobene pahuljice (po želji).
Posolite i dodajte nasjeckani ili zgnječeni češnjak, papar i malo ljute paprike, te malo curryja. Ako želite da je gušće posipajte malo pšeničnog brašna. Da bi se neutralizirao onaj karakteristični kiselkasti okus repe može se staviti kratko prokuhanih mladih, sitno nasjeckanih kopriva.
Miješana proljetna salata i kuhana jaja (vlč. Juranić)
Maslačak (radič), 1/3 medvjeđeg luka, nešto jaglaca, bučino ulje, jabučni ocat, sol, kuhana jaja
Maslačak sitno izrežite jer je ukusniji, a posebno kad se bere s korijenom koji ima puno inulina pa je dobar za šećeraše, ali i regulaciju želučane kiseline. Poslužite uz kuhana jaja.
Varivo s heljdom
15 dag heljde, 4 žlice ulja, 3 srednje mrkve, 40 dag krumpira, 2 žlice brašna, peršinov list, lovorov list, slatka crvena paprika, sol, papar
Heljudu prokuhajte, operite i namočite u toploj vodi. Na ulju pržite izrezanu mrkvu i krumpir, pospite ljevenom crvenom paprikom, pobrašnite i zalijte s 1,5 l hladne vode. Kad juha zavrije dodajte namočenu i ocijeđenu heljdu. Kuhajte na laganoj vatri, dok se svi sastojci ne skuhaju. Možete dodati i žlicu octa, ako želite da varivo bude kiselkastije.
Baklava od rogača
60 dag tankog tijesta za savijače (bez jaja), 25 dag mljevenog rogača, 10 dag grožđica, ulje; za sirup: 20 dag šećera, vanilin šećer, limun, 2 dl vode
Protvan dobro nauljite, pa stavite dvije kore na dno. Poprskajte mlakom vodom i uljem pa pospite mljevenim rogačem i grožđicama. Nastavite sa slaganjem kora dok ne potrošite sve sastojke. Zadnje dvije kre neka budu bez nadjeva, tek poprskane uljem i vodom. Narežite ju oštrim nožem na kocke ili trokute, prelijte uljem i pecite na 180°C 30 minuta. Prelijte sirupom koji ste prethodno skuhali i ostavite neka odstoji barem sat vremena.
Neobičan humus s ciklom
400 g kuhane cikle, 2 žlice maslinovog ulja, 2 žlice sezama, 2 češnja češnjaka, šaka svježeg peršina, 2 žlice limunova soka
Na žlici maslinovog ulja lagano prepecite sezam, ali samo da se zagrije, ne posmeđi. Češnjak i peršin narežite na sitno, a ciklu na kockice. Limun iscijedite. U sjeckalicu ubacite sve: ciklu, peršin, češnjak, maslinovo ulje, sezam i malo soli. Blendajte dok se sve ne pretvori u kremastu smjesu. Prije serviranja držite u hladnjaku.
Zapečene pastrve uz salatu od cikle i kvinoje
2 pastrve teške 60 dag, 2 neprskana limuna, svežanj peršina, 2 grančice kopra, 4 kriške crnog kruha, 4 žlice ulja, 4 dag maslaca, sol, papar; za ciklu: kg manje cikle, 3 češnja češnjaka, žlica šećera, 1 dl maslinova ulja aceto balsamico, 20 dah kvinoje
Očistite pastrvu, operite i osušite. Limun operite i narežite ga na ploške.Peršin i kopar nasjeckajte. Na dno vatrostalne posude položite ribu pa na nju složite limunove kriške, pa sve zalijte uljem i pospite polovinom svježih začina. Namrvite kruh i pospite po ribi. Pecite 25 minuta. Iscijedite drugi limun, pa s ostatkom ulja i maslacem miješajte na pari da se sve stopi. Dodajte drugi dio svježih začina, posolite i popaprite, pa time prelijte pastrvu prilikom posluživanja. Ciklu u ljusci stavite peći u pećnicu. Kad je potpuno mekana ogulite je, izrežite na kocke, i dodajte sjeckani češnjak. Začinite maslinovim ulje, acetom balsamicom i žlicom šećera. Pomiješajte sa skuhanom kvinojom.
Nedjeljni ručak: Janjeći but s metvicom i krumpir salata s medvjeđim lukom
1,5 kg janjećeg buta, 4 glavice luka, menta, sol, papar, 10 dag suhe slanine, malo octa; za salatu: 75 dag krumpira, 5 dag medvjeđeg luka, vezica rotkvica, ocat ulje, sol, bosiljak, papar, 1/2 dl bijelog vina
Janjeći but operite pa poškropite octom. Stavite u protvan, pa oko njega posložite izrezani luk na kriške, pa posipajte metvicom. Pecite na laganoj vatri svako malo podlijevajući vodom. Kad je napola pečeno, obložite ga suhom slaninom, izrezanom na tanke komade, i pecite uz dolijevanje vode. Oprani krumpir stavite kuhati u ljusci. Medvjeđi luk i rotkvice sitno nasjeckajte dodajte ulje, ocat i papar. Kuhani vrući krumpir ogulite i režite na ploške pa pomiješajte sa salatom. Alp je salata suha, dodajte vina, ili pola žličice senfa.
Nedjeljni ručak: Restani krumpir i govedina na lešo u umaku od rajčice
70 dag govedine, 15 dag korjenastog povrća (mrkva, celer, peršin, korabica), papar u zrnu, 1/2 kg krumpira, 4 srednja luka, 1/2 l pasirane rajčice, 5 žlica ulja, 2 žlice brašna
Govedinu stavite kuhati u vruću vodu, kako bi meso bilo što ukusnije. Dodajte sol i izrezano povrće. Kuhajte lagano, 2-3 sata.
Krumpir skuhajte u ljusci. Kad se malo ohladi ogulite ga. Stavite na malo prodinstani luk na ulju i lagano pritisnite vilicom. Na malo ulja zažutite brašno, pa ulijte pasiranu rajčicu. Kratko prokuhajte i poslužite uz govedinu i krumpir, te povrće iz juhe.
Salata od graha s crnom rotkvom
50 dag graha, 25 dag crne rotkve, 2-3 žlice bučinog ulja, 2-3 žlice octa, sol, papar
Grah skuhajte, ocijedite i ohladite ohlađenom grahu dodajte oguljenu i naribanu rotkvu. Začinite ulje, octom, te posolite i popaprite.
Puding od jabuka
3 jaja, 6 dag šećera, 1 kg jabuka, 12 dag brašna, 4 dl mlijeka
Žuanjke i šećer pjenasto umutite, dodajte mlijeko, brašno i na kraju snijeg od bjelanjaka. Stavite na vatru i miješajte dok se ne zgusne. Na kraju dodajte jabuke, oguljene i narezane, sve dobro izmiješajte pa stavite u namašćene zdjelice, pa kuhajte u vrućoj vodi oko pola sata.
Kolač od krupice s višnjama
4 jaja, 15 dag šećera, 20 dag krupice, 2 dl punomasnog vrhnja, 40 dag cijeđenih višanja iz kompota bez koštica, šećer za posipanje, margarin
Žumanjke izmiješajte sa šećerom, dodajte vrhnje, malo soli i krupicu. Na kraju lagano umiješajte snijeg. Smjesu lagano ulijte u lim koji ste prethodno namazali s margarinom i pobrašnili, te po vrhu poslažite višje. Pecite na 200°C oko 40 minuta. Posipajte šećerom u prahu kad je pečen.
Srdele na buzaru i primorska pura
80 dag srdela, 20 dag brašna, 1 dl maslinova ulja, 4 češnja češnjaka, 2 dkl bijelog vina, ulje, 2 dl vode, sol, papar, kosani peršin; za puru: 1/2 kg kukuruznog brašna, sol
Srdele dobro očistite, operite i ocijedite. Pobrašnite i pržite u vrućem ulju. Ocijedite i posložite na lim. Na maslinovom ulju zapržite sitno izrezan češnjak, podlijte vinom, dodajte vodu, i kosani peršin. Začinite i prelijte srdele, te pustite da se lagano peku oko pola sata. U kipuću slanu vodu lagano usipajte kukuruzno brašno i kuhajte pola sata. Prije posluživanja ostavite da odstoji 20-ak minuta.
