Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Prijetnja je u tome da Rusija zaključi kako je NATO na papiru jači, ali da nema zalihe, industrijsku dubinu i političku izdržljivost potrebne za borbu onoliko dugo koliko bude potrebno
Bivši predsjednik Vojnog odbora NATO-a Rob Bauer kaže da bi Rusija mogla obnoviti kapacitete za napad na Savez u roku od otprilike tri godine, čak i dok se rat u Ukrajini nastavlja, te da bi mogla imati poticaj testirati NATO ograničenim napadom, piše Baltic Sentinel.
„Mislim da je mogućnost rata s Rusijom postala veća od mogućnosti da rata s Rusijom neće biti. Nažalost”, rekao je Bauer u nedavnom intervjuu za podcast Decoding Geopolitics, objavljenom 12. rujna.
Bauer, koji je tijekom ruske invazije punog opsega na Ukrajinu bio najviši vojni dužnosnik NATO-a, ustvrdio je da se prijetnja znatno promijenila u odnosu na ranije procjene prema kojima bi Rusiji nakon završetka rata u Ukrajini trebalo nekoliko godina da obnovi svoje snage za mogući sukob s NATO-om.
„Dugo je obavještajna zajednica govorila: nakon rata trebat će tri do pet godina prije nego što Rusija ponovno bude spremna ratovati protiv NATO-a”, rekao je Bauer.
Dodao je da se ta procjena sada promijenila.
„Sada kažu: u roku od tri godine, tijekom rata, Rusija je sposobna za to.”
Bauer je naglasio da sposobnost ne znači automatski i namjeru. No smatra da rusko gospodarstvo sve više usmjereno na ratnu proizvodnju, kontinuirano povećavanje broja pripadnika oružanih snaga te poteškoće Kremlja u Ukrajini zajedno stvaraju opasniju situaciju za NATO.
Rusija gradi kapacitete izvan Ukrajine
Bauer je ustvrdio da rusko ratno gospodarstvo sada proizvodi dovoljno vojne opreme da istodobno održava rat u Ukrajini i obnavlja vojne kapacitete na drugim područjima.
„Rusko ratno gospodarstvo zapravo radi vrlo intenzivno i uspješno te proizvodi više oružja i streljiva, dronova i svega ostalog nego što im je potrebno za rat u Ukrajini”, rekao je.
Posebno je istaknuo ruske vojne aktivnosti u blizini Finske te rekao da se dio novoproizvedene opreme uopće ne šalje u Ukrajinu.
„Oni gomilaju snage duž finske granice”, rekao je Bauer. „Ne koriste tu opremu — proizvode tenkove, ne koriste ih u Ukrajini — dakle, grade nove kapacitete.”
Prema Bauerovoj procjeni, to mijenja vremenski okvir koji bi NATO trebao uzimati u obzir pri procjeni budućeg ruskog vojnog potencijala.
Prethodna pretpostavka da će NATO nakon završetka rata u Ukrajini imati nekoliko godina za pripremu za obnovljenu rusku vojnu silu stoga bi mogla biti zastarjela.
Umjesto toga, Rusija bi mogla obnoviti značajan ofenzivni potencijal dok istodobno nastavlja rat u Ukrajini.
Bauer je također iznio mogući strateški razlog zbog kojeg bi Rusija mogla napasti NATO prije završetka rata u Ukrajini.
Njegova tvrdnja nije da je Moskva nužno već odlučila krenuti u sveobuhvatni rat protiv Saveza. Umjesto toga, Rusija bi mogla vidjeti korist u ograničenom napadu kojim bi testirala političku koheziju NATO-a i prisilila zapadne vlade da biraju između jačanja vlastite obrane i nastavka naoružavanja Ukrajine.
„Možda bi tim napadom želio odvratiti pozornost NATO-a i država članica NATO-a”, rekao je Bauer voditelju Dominiku Preslu.
Sukob s Rusijom mogao bi odmah stvoriti politički pritisak unutar zemalja NATO-a da se zadrži oružje koje bi inače bilo namijenjeno Ukrajini, smatra on. „Tada će se, naravno, u zemljama NATO-a voditi rasprava u kojoj će ljudi reći: ako je to slučaj, trebali bismo prestati slati oružje Ukrajini i sada to oružje moramo koristiti za vlastitu obranu.”
Prema Bauerovu scenariju, takav bi napad mogao testirati članak 5. i jedinstvo NATO-a, istodobno prisiljavajući saveznike da ponovno razmotre treba li oružje namijenjeno Ukrajini umjesto toga zadržati za vlastitu obranu.
Bauer je sugerirao da takva logika postaje vjerojatnija ako Moskva zaključi da rat u Ukrajini ide loše.
„Rusima u Ukrajini ne ide dobro”, rekao je, ukazujući na velike ruske gubitke i visoku cijenu održavanja ofenzivnih operacija.
„Stoga bi možda želio odvratiti pozornost NATO-a i država članica NATO-a.”
Bauerovo upozorenje razlikuje se od jednostavnijih predviđanja prema kojima bi Rusija mogla vojno poraziti NATO.
Više je puta naglasio da je NATO i dalje vojno jači od Rusije i da bi uzvratio ako bi bio napadnut.
Po njegovu mišljenju, ozbiljnije je pitanje mogu li europske države izdržati veliki rat tijekom tjedana, mjeseci ili dulje.
„Ako se borbe nastave tjednima ili mjesecima ili dulje, hoćemo li tada biti sposobni nastaviti tu borbu?”, upitao je Bauer.
To ne zahtijeva samo spremne borbene postrojbe, nego i zalihe streljiva, pričuvna vozila i zrakoplove, industrijske kapacitete te sposobnost osiguravanja novog ljudstva.
„Gubit ćete ljude, trošiti streljivo, gubiti vozila i zrakoplove, a sve to treba ponovno proizvesti, a morate pronaći i nove ljude koji će postati vojnici”, rekao je.
Bauer je taj širi sustav mobilizacije opisao kao ozbiljno oslabljen desetljećima tijekom kojih se smatralo da je veliki rat u Europi postao vrlo malo vjerojatan.
„Cijeli taj sustav je, na neki način, urušen jer smo mislili da ćemo imati vječni mir.”
Za odvraćanje je ta slabost važna jer Rusija ne mora vjerovati da može poraziti NATO u svakoj vojnoj kategoriji. Dovoljno je da zaključi kako Savez možda neće moći dovoljno dugo održavati borbu.
Bauer je upozorio da bi Moskva mogla procijeniti da će ruska brojčana nadmoć s vremenom neutralizirati tehnološke i operativne prednosti NATO-a.
Prema Baueru, ono što bi moglo biti presudno u kalkulaciji Moskve jest ima li Savez dovoljno zaliha da dovoljno dugo izdrži borbu.
„A onda u jednom trenutku i količina postaje kvaliteta.”
Nemojte zanemariti ono što je vidljivo
Bauer je svoje sadašnje upozorenje izravno povezao s neuspjehom političkih procjena uoči ruske invazije 2022. godine.
Kao predsjednik Vojnog odbora NATO-a, Bauer je iz prve ruke pratio kako se rusko vojno gomilanje oko Ukrajine razvija u stvarnom vremenu.
Rekao je da su fizički pokazatelji bili nedvosmisleni: broj vojnih formacija stalno je rastao, oprema se gomilala u blizini Ukrajine, snage su raspoređivane u Bjelorusiju, a logističke pripreme sve su jasnije upućivale na rat.
„Kad se pojavila krv, praktički ste znali da će u roku od deset dana doći do sukoba”, rekao je Bauer, misleći na dopremanje zaliha krvi potrebnih za zbrinjavanje mogućih borbenih gubitaka.
Ipak, čak i tada značajan broj država članica NATO-a teško je povjerovao da će Rusija doista izvršiti invaziju.
Bauer se prisjetio da se krajem 2021. godine velik broj članica protivio prelasku na sljedeću fazu procesa odgovora Saveza na krizu jer su se bojale da bi se sam taj potez mogao protumačiti kao eskalacija. „U sjedištu NATO-a vodila se rasprava o tome trebamo li, prema tadašnjem sustavu NATO-ovih snaga za odgovor, prijeći iz prve faze, koja je obavještajno izvješće, u drugu fazu, koja predstavlja procjenu na temelju tog obavještajnog izvješća”, objasnio je admiral.
„Polovica država rekla je ne. Što me zapanjilo.”
Temeljni problem, tvrdio je, nije bio nedostatak obavještajnih podataka, nego nespremnost da se prihvate njihove posljedice.
„Ljudi su razmišljali o tome kako žele da svijet izgleda, umjesto o tome kako svijet doista izgleda.”
To iskustvo sada oblikuje Bauerovo tumačenje sadašnjeg razvoja ruskih vojnih kapaciteta.
Njegovo je upozorenje u biti usmjereno protiv ponavljanja iste analitičke pogreške: vidjeti dokaze o ruskom stvaranju novih vojnih kapaciteta, ali pretpostaviti da će politička ili gospodarska racionalnost spriječiti Moskvu da ih upotrijebi.
Bauer odbacuje pretpostavku da se Rusiju može odvratiti samo zato što bi širi rat bio štetan i za Moskvu.
„Putin je racionalna osoba”, rekao je. „Ali razmišlja drukčije od nas.”
Prije 2022. Europljani su često pretpostavljali da Rusija neće pokrenuti veliki rat jer bi time uništila gospodarski vrijedne odnose s Europom.
„Trideset godina vjerovali smo da, ako imamo međusobne gospodarske odnose, više nikada nećemo imati rat”, rekao je Bauer.
Ta se pretpostavka pokazala pogrešnom.
Prema Bauerovu tumačenju, Putin je spreman prihvatiti iznimno visoke vojne i gospodarske troškove ako vjeruje da oni služe širim strateškim ciljevima Rusije.
Za NATO to znači da odvraćanje mora počivati na dokazanoj vojnoj sposobnosti i političkoj volji, a ne na pretpostavkama o tome što bi Moskva trebala smatrati racionalnim.
„Jedini jezik koji Putin razumije jest snaga”, rekao je Bauer.
„Ako ne pokazujete snagu i spremnost da se borite protiv njega do kraja, neće vas poštovati.”
Bauer je pritom pažljivo naglasio da njegovo upozorenje nije predviđanje da je rat neizbježan, nego poziv na ubrzano jačanje odvraćanja.
„Ne govorim ovo da bih plašio ljude i ne želim rat”, rekao je.
Njegova je zabrinutost da bi nedovoljna spremnost sama po sebi mogla povećati vjerojatnost ruske agresije jer bi u Moskvi mogla stvoriti sumnju u sposobnost NATO-a da dovoljno dugo održi sukob.
Savez stoga mora prijeći dalje od ciljeva vezanih uz izdvajanja za obranu i pokazati da veći obrambeni proračuni stvaraju stvarne vojne snage, zalihe streljiva, industrijske kapacitete i otpornost.
Bauer smatra da NATO i dalje ima znatnu vojnu prednost nad Rusijom, ali da će ta prednost odvraćati Moskvu samo ako Rusija vjeruje da je Savez može zadržati tijekom dugotrajnog sukoba.
Prema njegovoj procjeni, prijetnja stoga nije prvenstveno u tome da Rusija odjednom postane jača od NATO-a.
Prijetnja je u tome da Rusija zaključi kako je NATO na papiru jači, ali da nema zalihe, industrijsku dubinu i političku izdržljivost potrebne za borbu onoliko dugo koliko bude potrebno.
Upravo je to, upozorio je Bauer, procjena koju Savez mora spriječiti.
24sata © 2026
