Cijepite djecu! I deset godina nakon preboljenja ospica može doći do oštećenja mozga i smrti!

Nedavno je u Klinici za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević” hospitaliziran 22-godišnji pacijent kod kojeg su laboratorijskom dijagnostikom dokazane ospice, prve ove godine u Hrvatskoj. Lani je zabilježeno sedam, a pretprošle godine čak 33 slučaja ospica. Ospice nisu ništa novo u Hrvatskoj, novo je “samo” to da nam pada procijepljenost djece i da će se, nastavi li se taj trend, vratiti bolesti koje smo cjepivima davno utišali. Jedno od 620 djece mlađe od godinu dana umrijet će od ospica u slučaju epidemije te bolesti jer još nemaju imunitet.

Upravo se to događa SAD-u, koji bilježi najviše slučajeva ospica unatrag 30 i više godina te u kojima su dvije osobe i preminule. U jednom je slučaju riječ o bebi iz amiške obitelji, čija je majka sama oboljela od ospica u trudnoći, kad se više nije mogla cijepiti. Dijete je preminulo ubrzo nakon porođaja. SAD je nedavno pao ispod razine procijepljenosti potrebne za kontrolu širenja ospica, čime su posebno ugroženi dojenčad, trudnice i druge osobe s povećanim rizikom od teške bolesti.

PORAŽAVAJUĆI PODACI U Splitu ove godine dvostruko više necijepljene djece prijavili za vrtić. Bez toga nema upisa...

Prije nego što su zabilježeni smrtni slučajevi, Donald Trump je predstavio izvršnu uredbu u kojoj je kritizirao cjepivo protiv ospica, zaušnjaka i rubeole (MMR) te pozvao da se to dugogodišnje kombinirano cjepivo, koje pruža 97-postotnu zaštitu od ospica, razdvoji na tri zasebna cjepiva. U Hrvatskoj je dovoljna procijepljenost od najmanje 95 posto djece - koliko je potrebno za stvaranje kolektivnog imuniteta i držanje bolesti pod kontrolom - postignuto samo kod cjepiva za tuberkulozu, koje djeca primaju odmah u rodilištu. U svim drugim slučajevima procijepljenost je manja, u nekim županijama čak zabrinjavajuće niska. Sa specijalistom epidemiologije dr. sc. Bernardom Kaićem, primarijusom iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, razgovarali smo o mogućem povratku zaraznih bolesti, podaci koje nam je predočio dovoljno govore sami za sebe - onima koji su spremni slušati i shvatiti ih ozbiljno.

Zagreb: Konferencija za medije povodom Svjetskog tjedna cijepljenja "Cijepljenje - za život!" | Foto: Robert Anic/PIXSELL

Jer među antivakserima se najčešće čuju dva potpuno apsurdna “argumenta” - prvo, da su bolesti iskorijenjene, pa čemu onda cijepiti djecu, kao i to da svi koji žele mogu cijepiti svoju djecu, koja će biti zaštićena. Međutim, iskorijenjena je samo variola vera (velike boginje), dok su druge bolesti tek utišane, ali nisu nestale. Utišane su upravo zahvaljujući cjepivima. Drugo, jesu - cijepljena djeca su zaštićena, no neku se djecu ne smije cijepiti, primjerice djecu koja se liječe od karcinoma, jer su imunokompromitirana. Takvu se djecu štiti kolektivnim imunitetom - dovoljnim brojem cijepljene djece, zahvaljujući čemu se zaraza neće pojaviti. Kako je to nedavno dobro sročio naš poznati imunolog, prof. dr. sc. Zlatko Trobonjača, antivakseri se sad “bave” cjepivima jer se ne moraju baviti bolestima, kojih, zahvaljujući cjepivima, nema. Zato što ne obolijevamo, propitkuju cjepiva. Kako bi se u narodu reklo, besposlen pop i jariće krsti... Samo što je situacija u ovom slučaju potencijalno vrlo opasna.

- Sustavnim cijepljenjem prema Programu obveznih cijepljenja postignuta je eradikacija velikih boginja, protiv kojih se više ne cijepi, dječja paraliza, difterija, ospice i rubela su eliminirane, a tetanus i zaušnjaci su u fazi eliminacije. Također, znatno je reducirana incidencija svih ostalih bolesti protiv kojih se cijepi te su eliminirani tuberkulozni meningitis i milijarna tuberkuloza u djece, što je osnovna svrha cijepljenja BCG-om - kaže za Express dr. Kaić. Eradikacija je, kaže Medicinski leksikon, uništenje uzročnika zarazne bolesti koja time nestaje i ne može se ponovno javiti. Dakle, velike boginje su prva i jedina iskorijenjena ljudska bolest, iskorijenjena zahvaljujući svjetskoj kampanji cijepljenja. Ubila je stotine milijuna ljudi samo u 20. stoljeću, zadnji slučaj otkriven je 1978., i od 1980. više nema cijepljenja. Cijepljeni na nadlaktici i danas imaju povelik ožiljak, dobivalo se čak petnaest uboda u malu površinu posebno dizajniranom iglom, umočenom u cjepivo. Cijepljeni imaju ožiljak, ali ne više i imunitet, on traje desetak godina. U velikoj epidemiji u Jugoslaviji 1972. u kratkom je vremenu cijepljeno čak 18 milijuna ljudi, protivljenja nije bilo jer bolest usmrtiti može i više od 20 posto oboljelih. Dječja paraliza, difterija, ospice i rubeola su, s druge strane, samo eliminirane, a tetanus i zaušnjaci su u fazi eliminacije. To znači da je njihova pojava, zahvaljujući dovoljnoj procijepljenosti, svedena na nulu ili na vrlo nisku razinu na određenom geografskom području. Dakle, te su bolesti i dalje među nama, ali ih se kontrolira. Što je procijepljenost manja, veća je šansa da će buknuti, što se povremeno i događa.

- Zahvaljujući sustavnom cijepljenju, incidencija tetanusa smanjila se za 99 posto u odnosu na razdoblje prije cijepljenja, neonatalni tetanus je eliminiran, a od tetanusa obolijevaju isključivo osobe starije životne dobi koje nisu nikad cijepljene i nisu se javile liječniku radi postekspozicijske zaštite nakon ozljede - kaže nam dr. Kaić.

- Difterija je eliminirana, a redukcija hripavca je značajna, godinama oko 99 posto.

U PONEDJELJAK Poruke pravobraniteljice djeci, roditeljima i djelatnicima uoči početka nove školske godine

No sredinom 2023. godine došlo je do povećanja broja oboljelih od hripavca te smo nakon mnogo godina imali veću epidemiju hripavca, s više od 6660 prijava oboljelih, a epidemija se nastavila i u prvih nekoliko mjeseci 2024. godine, kad su bile 1863 prijave, nastavlja primarijus. Imunitet stečen nakon cijepljenja, kao i nakon preboljenja, s vremenom slabi te uzročnik hripavca cirkulira u populaciji i javlja se ciklički s povećanim brojem svakih nekoliko godina - napominje.

- Ta činjenica nam još jednom ukazuje na važnost kontinuiranog provođenja cijepljenja u svrhu zaštite, posebice najosjetljivijih - upozorava.

Zagreb: Okrugli stol Cijepljenje, ?injenicama protiv mitova | Foto: Igor Soban/PIXSELL

- Dječja paraliza je, zahvaljujući cijepljenju, eliminirana, a invazivna Hib bolest javlja se tek sporadično kod djece, koja iz nekog razloga nisu u potpunosti cijepljena, na primjer premladi su da bi stigli primiti potrebne doze cjepiva - nastavlja dr. Kaić.

Hib je teška bakterijska infekcija koju uzrokuje mikroorganizam Haemophilus influenzae tipa b. Nema veze s virusom gripe i najčešće pogađa mlađe od pet godina, prenosi se kapljičnim putem.

- Zahvaljujući sustavnom cijepljenju djece, ospice i rubela eliminirane su u Hrvatskoj, a pobol od zaušnjaka smanjio se za 99 posto, s 8000-9000 na tridesetak slučajeva godišnje - navodi dalje epidemiolog. Prema podacima koje nam je dao, ospica u Hrvatskoj unatrag 25 godina nije bilo samo u pet godina, a jedno je dijete od ospica u tih 25 godina i preminulo, 2004. Najviše je zaraženih, 206, bilo 2015., sve su druge epidemije bile manje.

MINISTAR ZDRAVSTVA DRAMA U SAD-u Kennedy Jr. zatražio da se obrišu dva smrtna slučaja od ospica!

- Većina oboljelih u tom razdoblju su bili necijepljeni ili su primili jednu dozu cjepiva. Jedino što možemo preporučiti roditeljima koji odbijaju cijepiti djecu protiv zaraznih bolesti jest da se informiraju o prirodi bolesti koje mogu spriječiti cijepljenjem. Naime, ne radi se uvijek o blagim bolestima. U nekim slučajevima mogu biti vrlo teške i ostaviti trajni invaliditet i dovesti do smrtnog ishoda - upozorava dr. Kaić.

Što bi se dogodilo kad bismo odjednom prestali cijepiti svu djecu, pitamo ga. Kad bi se sutra prestalo koristiti neko od cjepiva iz programa, s vremenom bi bio sve veći udio nezaštićene djece zbog toga što nisu primila cjepivo ili nisu dovršila započeto cijepljenje. Kod nekih je cjepiva potrebno primijeniti više doza za postizanje adekvatne zaštite. Posljedično, veća bi bila šansa za unos infekcije izvana pri putovanju u endemske krajeve - zemlje u kojima su uzročnici ovih bolesti trajno prisutni, i rasla bi šansa za širenje infekcije unutar Hrvatske, nakon unosa u Hrvatsku među osjetljivim necijepljenim osobama, pojašnjava epidemiolog. U kojem bi se periodu to dogodilo, dodaje, ovisi dijelom o tome koliku bismo imali sreću da se izbjegne unos uzročnika u osjetljivu populaciju, odnosno koliki bismo imali peh da se to dogodi ubrzo. Također ovisi o tome koliko je neka bolest zarazna.

Ospice - visoko kontagiozna virusna infekcija koja se najčešće pojavljuje u dječjoj dobi | Foto: Davor Puklavec/PIXSELL

- Što je bolest zaraznija, potreban je manji udio osjetljivih u populaciji da se bolest krene širiti. Jedne od najzaraznijih bolesti su ospice i hripavac, i zato se te bolesti često naglašavaju kao najvjerojatniji kandidati za nastanak epidemija pri padu cijepnih obuhvata - kaže dr. Kaić. Na pitanje koja bi, u slučaju povratka, bolest bila najveća noćna mora odgovara kako su to velike boginje i dječja paraliza, zbog visoke učestalosti smrtnosti i trajnih posljedica, uz nepostojanje specifične terapije. Nadalje, to su i difterija i tetanus, iako za njih postoji specifično liječenje. Ipak, predstavljale bi veliki javnozdravstveni problem, osobito u dječjoj dobi. Prvi slučajevi tih bolesti koje su eliminirane (velike boginje, dječja paraliza, difterija) bi najvjerojatnije neko vrijeme “lutali” prije nego što bi se postavila ispravna dijagnoza. Uostalom, i neke bolesti koje nisu u toj mjeri zaboravljene, poput ospica, često se ne prepoznaju odmah, odgovara nam dr. Kaić na pitanje bi li se zdravstvo na vrijeme snašlo da se te bolesti opet pojave.

- Cjepivo protiv velikih boginja ne proizvodimo, nigdje se na svijetu više ne proizvodi klasično cjepivo koje se koristilo u vrijeme eradikacije bolesti. Neki strani proizvođači proizvode modernije cjepivo, isto cjepivo koje se danas koristi za mpox, majmunske boginje, ali količine tog cjepiva su vrlo ograničene - upozorava epidemiolog. Razne komplikacije većine dječjih bolesti mogu završiti smrtnim ishodom, upozorava. Najčešće su to upale mozga i srčanog mišića, kao i upale pluća.

- Najteža trajna oštećenja koja mogu nastati od dječjih zaraznih bolesti su, po mojemu mišljenju, subakutni sklerozirajući panencefalitis, koji može nastati sedam do deset godina nakon preboljenja ospica, i skoro uvijek završava smrtnim ishodom; bulbarni oblik dječje paralize, nakon kojeg pacijenti ne mogu samostalno disati, te rubeolarna embriopatija kao posljedica oštećenja ploda kad se majka zarazi rubeolom u trudnoći - nabraja dr. Kaić najgore moguće ishode u slučaju necijepljenja. Kako kaže i dr. Zoran Barušić, specijalist infektologije, subspecijalist intenzivne medicine i zamjenik ravnateljice Klinike za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”, prvi i zasad jedini pacijent kod kojeg su dijagnosticirane ospice u ovoj godini nije imao težu kliničku sliku i otpušten je na kućno liječenje nakon pet dana provedenih u bolnici. Je li cijepljen protiv ospica, bolnica ne smije otkriti zbog zaštite medicinskih podataka.

- Najveći rizik obolijevanja od cjepivima preventabilnih zaraznih bolesti prisutan je u necijepljenih osoba. Obolijevanju su sklone i nepotpuno cijepljene osobe, kao i pojedinci u kojih je protekom vremena došlo do pada titra specifičnih, zaštitnih protutijela - napominje dr. Barušić.

- Cijepljenje kao jedan od najviših dosega medicinske znanosti neobično je važno i s aspekta postizanja kolektivnog imuniteta, pri čemu je naglasak na zaštiti svih onih koji imaju kontraindikaciju za cijepljenje. Samo kontinuiranim i pravovremenim provođenjem cijepljenja protiv zaraznih bolesti za koje postoje sigurna i učinkovita cjepiva, rizik obolijevanja, nepotrebne sekvele i mogući smrtni ishodi svest će se na najmanju moguću mjeru - zaključuje dr. Barušić.