Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Jedan od najtraženijih ratnih zločinaca u svijetu, uhićen je 26. svibnja 2011., nakon više od desetljeća skrivanja, u selu Lazarevu u sjevernoj Srbiji. 16 godina skrivao se pod lažnim imenom
Umro je ratni zločinac i bivši zapovjednik Vojske Republike Srpske (VRS) Ratko Mladić. Krvnik, koji je u lipnju 2022. godine pravomoćno osuđen na doživotnu kaznu zatvora za genocid u Srebrenici, progon Bošnjaka i Hrvata, teroriziranje građana Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce, umro je u zatvoru u Haagu. Mladićeva obrana je više puta u posljednje dvije godine tražila njegovo puštanje zbog teškog zdravstvenog stanja, ali su im zahtjevi odbijeni.
Haški sud podigao je optužnicu protiv Mladića 1995. godine. Jedan od najtraženijih ratnih zločinaca u svijetu, uhićen je 26. svibnja 2011., nakon više od desetljeća skrivanja, u selu Lazarevu u sjevernoj Srbiji. Šesnaest godina skrivao se pod lažnim imenom Milorad Komadić. Haškom sudu izručen je 31. svibnja iste godine. Njegovo uhićenje i izručenje bilo je jedan od uvjeta za početak pregovora o pristupanju Srbije Europskoj uniji. Suđenje je počelo u svibnju 2012. godine, a rezultiralo je prvostupanjskom presudom donesenom 22. studenoga 2017. godine. Presuda na čak 2527 stranica proglasila je Mladića krivim po 10 od ukupno 11 točaka optužnice.
Pravomoćna presuda konačno je donesena pred Raspravnim vijećem Mehanizma za međunarodne kaznene sudove u Haagu početkom lipnja 2021. godine. Žalbeno vijeće odbacilo je žalbe Mladićeve obrane i Haaškog užiteljstva te potvrdilo prvostupanjsku presudu i doživotnu kaznu zatvora. Odluka nije donesena jednoglasno, sutkinja Priska Matimba Nyambe iz Zambije izdvojila je svoje mišljenje.
Mladić je pravomoćno proglašen odgovornim za niz ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti počinjenih tijekom rata u BiH.
Sud je utvrdio da je Mladić bio ključni sudionik udruženog zločinačkog pothvata čiji je cilj, među ostalim, bio trajno uklanjanje Bošnjaka i Hrvata s područja na koja su bosanski Srbi polagali pravo.
U slučaju Srebrenice sud je zaključio da je postojao zajednički cilj uklanjanja muslimanskog stanovništva iz tog područja. Plan je uključivao ubijanje muškaraca i dječaka te prisilno odvođenje žena, djece i dijela starijih muškaraca.
U presudi se navodi i da je Mladić u ožujku 1995. godine potpisao vojnu direktivu 7.1. Nekoliko mjeseci kasnije, u srpnju, snage bosanskih Srba ušle su u Srebrenicu. Nakon pada enklave uslijedila su masovna pogubljenja. Prema presudi, pod Mladićevim zapovjedništvom ubijeno je više od 8000 muškaraca i dječaka.
Sud je zaključio da je Mladić imao jasnu namjeru uništiti bosanske Muslimane iz Srebrenice kao skupinu, zbog čega je pravomoćno osuđen za genocid.
Osim genocida, Mladić je proglašen krivim za niz drugih zločina. Riječ je o progonima, istrebljenju, ubojstvima, deportacijama te nehumanim djelima prisilnog premještanja stanovništva. Zločini su obuhvatili brojna područja Bosne i Hercegovine. U presudi se među ostalim spominju Banja Luka, Bijeljina, Foča, Ilidža, Kalinovik, Ključ, Kotor Varoš, Prijedor, Sanski Most i Vlasenica.
Sud je u presudi opisao i uvjete u kojima su se nalazili zatočenici u logorima. Zatvorenici su, prema utvrđenjima suda, bili premlaćivani, silovani, mučeni i ubijani. Stanovništvo je na brojnim područjima bilo izloženo masovnom i nasilnom protjerivanju iz svojih domova.
Mladić je osuđen za teroriziranje civilnog stanovništva Sarajeva i protupravne napade na civile. Prema pravomoćnoj presudi, grad je od svibnja 1992. do studenoga 1995. godine sustavno granatiran i izložen snajperskoj vatri. Napadi su se događali i na lokacijama na kojima nije bilo vojnih objekata.
Sud je utvrdio da je Mladić osobno zapovijedao jedinicama Sarajevsko-romanijskog korpusa. U presudi se navodi da je sudjelovao u donošenju odluka o bombardiranju grada, pri čemu su životi civila bili zanemarivani. Navodi se i da je naređivano uskraćivanje vode i struje, čime su civili bili prisiljeni izlaziti na otvoreno, gdje su bili izloženi snajperskoj vatri. Prema zaključku suda, cilj takvih napada bio je širenje terora među civilnim stanovništvom Sarajeva. Posljedica je bila smrt velikog broja civila.
Jedna od točaka za koje je Mladić proglašen krivim odnosi se i na uzimanje talaca. Radilo se o pripadnicima mirovnih snaga UNPROFOR-a. Pravomoćna presuda potvrđuje da su snage bosanskih Srba koristile pripadnike međunarodnih mirovnih snaga kao taoce kako bi pokušale spriječiti zračne napade međunarodnih snaga na svoje položaje. I za taj je dio optužnice Mladić proglašen krivim.
Iako je pravomoćno osuđen za genocid u Srebrenici, Mladić nije osuđen za genocid koji mu je bio stavljen na teret u šest drugih općina u BiH. Riječ je o Ključu, Kotor Varoši, Sanskom Mostu, Prijedoru, Vlasenici i Foči. To je bila jedina točka optužnice po kojoj je oslobođen.
Sud je pritom utvrdio da su na tim područjima počinjeni brojni teški zločini. U presudi se spominju masovna ubojstva, progoni i logori u kojima su ljudi bili zatočeni i zlostavljani. Međutim, za osudu za genocid bilo je potrebno dokazati i postojanje posebne namjere da se zaštićena skupina uništi, u cijelosti ili djelomično.
U ovom slučaju sud nije pronašao dovoljno dokaza za zaključak da je postojala takva specifična genocidna namjera prema Bošnjacima na tim područjima. Zbog toga ti zločini nisu pravno kvalificirani kao genocid, nego kao zločini protiv čovječnosti i progoni.
Izricanje prvostupanjske presude 2017. godine moralo je biti prekinuto nakon što je Mladić počeo vikati u sudnici.
- Laž! Ovo je laž! - povikao je Mladić, nakon čega je udaljen iz sudnice.
Sudac Alphons Orie naglasio je da zločini obuhvaćeni presudom spadaju među "najstrašnije poznate čovječanstvu".
Mladićeva obrana tijekom postupka pokušavala je osporiti i visinu kazne, među ostalim pozivajući se na njegovo zdravstveno stanje, dob i mentalno stanje. Sudsko vijeće te argumente nije prihvatilo kao razlog za blažu kaznu. Nakon žalbenog postupka doživotna kazna zatvora ostala je na snazi.
24sata © 2026
