Keleminčić: 'Jedan od scenarija kako se tijelo našlo u bunaru je da sam ja to učinio, ali nisam'

Po mojemu mišljenju, moguća su tri scenarija kako je tijelo Slavojke Senišin završilo zatrpano u bunaru na mojem imanju u Prečnom. Prvi je da je na neki način umiješan njezin sin, ja to ne znam jer nisam inspektor. Drugi je da je Marijan J., njezin partner, "snimio" situaciju kad je došao u Prečno s njom i raspitivao se oko moga bunara, a treći je da sam to učinio ja, ali ja to nisam učinio, rekao je Damir Keleminčić odgovarajući na pitanje predsjednice sudskog vijeća na Županijskom sudu u Zagrebu. 

Sude mu zbog optužbi da je 2011. ubio susjedu te se uz pomoć krivotvorenog kupoprodajnog ugovora domogao njezina stana.
Ustraje u tvrdnji da nije kriv, a pokušao je objasniti i zbog čega su na ovjerenom kupoprodajnom ugovoru koji je predao za upis vlasništva u zemljišne knjige pogrešni podaci. Iako su se dogovorili da će Slavojki za njezin suvlasnički udio Damir platiti 30.000 eura, u ugovoru je bilo navedeno 85.000 kuna što je oko 11.280 eura.

- To je cijena za državu, radi manjeg poreza. Toliko je ona platila obitelji od koje je kupila suvlasnički udio nekretnine - pojašnjavao je Damir.

SUĐENJE DAMIRU KELEMINČIĆU Ubio susjedu i sakrio tijelo u bunar zbog stana? 'Ušao joj je u stan i počeo uređivati za sina'

Sutkinju je zanimalo i zašto je kao mjesto sklapanja na ugovoru naveden Split ako su ga potpisali u Zagrebu.

- To je isto fiktivno. Potpisao sam bjanko ugovor u kojemu je bila navedena samo cijena. Znam da su ga ovjerili kod javnog bilježnika u Splitu - pravdao se Damir.

Tvrdio je da je posljednju od tri rate u iznosu od 10.000 eura dao misterioznom Marijanu i to 11. 11. 2011.. godine.

- Kako ste zapamtili taj datum? To je bilo prije 24 godine - pitala ga je sutkinja.

- Zapamtio sam taj datum jer je nekako sve bilo u broju 11 - kazao je Keleminčić.

- Je li postojao nekakav dogovor između vas i Marijana? Zbog čega je došao kod Vas i donio po tu zadnju ratu i donio primjerak ovjerenog ugovora? - nastavila ga je ispitivati sutkinja.

- Nije bilo nikakvog dogovora. Došao je samoinicijativno do mene i donio mi dva primjerka ovjerenog kupoprodajnog ugovora, a ja sam mu predao 10.000 eura - ustvrdio je.

UBOJSTVO NA TREŠNJEVCI Suđenje Keleminčiću: Ispitana tri svjedoka, kumu je preko telefona rekao da nije namjerno

Kazao je da i je platio posljednju ratu Marijanu iako se Slavojka tad već vodila kao nestala osoba. Iako Marijan nije bio vlasnik stana u Dinarskoj ulici, uvijek je on uzimao novac. Keleminčić je smatrao da je to stoga što je Slavojka trebala živjeti u kući koju je gradio Marijan i čija je trebala poslati suvlasnica.

Sporni ugovor, pojasnio je Keleminčić, sastavili su još 2005. godine. 

- Ne znam gdje je sastavljen, znam da je potpisan u mom stanu. Marijan i Slavojka došli su kod mene s četiri primjerka ugovora. Ja tad nisam zadržao nijedan primjerak jer ionako nije bio ovjeren. Dogovorili smo da ću ja isplatiti Slavojki 30.000 eura u tri rate u roku od sljedećih pet godina, no to se oduljilo do 2011. Marijan je rekao da se ni njemu ne žuri jer tek planira početi graditi tu kuću.

Dogovor je bio i da u posjed stana stupam nakon isplate zadnje rate, a dotad Slavojka može živjeti u njemu. Nismo sve te detalje dokumentirali već smo imali usmeni dogovor. Sve je bilo na riječ - pričao je Keleminčić.

On nije bio sa Slavojkom i Marijanom kod javnog bilježnika, pojasnio je, niti mu je to bilo važno. Nakon što je Marijanu isplatio zadnju, treću ratu, on se obvezao isprazniti Slavojkine stvari iz stana na 1. katu kuće u Dinarskoj ulici te mu ključ ostaviti Keleminčiću u poštanskom sandučiću. U posjed stana službeno je stupio tek 2017. ili 2018. godine nakon što je Općinskom građanskom sudu predao prijedlog za upisom vlasništva u zemljišne knjige.

SUĐENJE DAMIRU KELEMINČIĆU Sude mu da je ubio susjedu da se domogne stana, svjedočio žrtvin sin: 'Bio je agresivan...'

Taj je prijedlog sudu predao 20. prosinca 2016. godine, odnosno točno pet godina nakon njezina nestanka i nakon što je proglašena umrlom.

- Učinio bih to i ranije, ali nisam mogao naći taj ugovor. valjda sam ga sakrio sam od sebe - pojasnio je. Dodao je da ne osporava da je ugovor predao sudu na uknjižbu te da je poslao dvije požurnice.

Sutkinju je zanimalo i zbog čega je Keleminčić tijekom boravka u istražnom zatvoru svu svoju imovinu, izuzev Slavojkina stana koji je blokiran, prodao ili prenio na sinove. 

- Kako sam onkološki pacijent, kad sam dobio koronu mislio sam da sam gotov. htio sam riješiti da sinovi imaju sve čisto. Prodao sam oba svoja automobila i gliser, a nekretnine (vlasništvo nad kućom u Dinarskoj bez spornog Slavojkina dijela i imanje u Prečnom - op.a.) sam darovao sinovima - rekao je Keleminčić.

Izmjenama činjeničnog opisa na prošloj raspravi iz optužnice je "ispalo" da je ubojstvo počinio na okrutan ili podmukao način te je ostalo samo koristoljublje, a izbačen je i dio optužbe da je Keleminčić krivotvorio sporni kupoprodajni ugovor te ga se sada tereti da je lažnu ispravu uporabio kao pravu.

SUĐENJE DAMIRU KELEMINČIĆU Sude mu da je susjedu zadavio i tijelo bacio u bunar kod Ivanića. Na sudu tvrdi: 'Ucijenili su me'

Keleminčić se osvrnuo i na razgovore koje je vodio sa sinovima i ocem, a u kojima govori da je "maknul Slavojku", da ga je "napala nožem" te da policajci "kopaju bagerima" u Prečnom i da "vjerojatno budu našli Slavojku".

- Policajci su me psihički zlostavljali u Heinzelovoj, prijetili i zastrašivali sa sinovima. Govorili su mi da priznam, a priveli su i mog sina. To što sam govorio, govorio sam da otklonim sumnju s njih - tvrdio je.

Kazao je i da se šokirao kad su izvadili tepih u koji je Slavojkino tijelo bilo zakopano i stavili ga u košaru bagera.

- Bio je to nekakav crni tepih kojega sam vidio prvi puta. Ne znam je li bio u njezinu stanu, znam da u mom nije bilo tepiha zbog psa. Zbog svega mi se smučilo, bio sam sav u šoku i ostao sam zapanjen, zacementiran - rekao je Keleminčić.

Slavojka, sitna žena u dobi od 76 godina, zadavljena je žicom s leđa. Ruke i noge su joj vezane selotejpom, a tijelo zamotano u tepih te bačeno u bunar na Keleminčićevu imanju u Prečnom. Bunar je kasnije zatrpan građevinskim otpadom, a kruna bunara je pomaknuta.

Na sljedećoj raspravi Keleminčić će moći u završnom govoru analizirati sve iznesene dokaze, a potom će mu sud izreći nepravomoćnu presudu za teško ubojstvo i krivotvorenje isprave.