Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Uskok je objavio vještačenja koja dokazuju da su Šinceki zakapali tone mulja u Varaždinu, u Gospiću je plastika u podzemnoj vodi...
Iako inače nema običaj dok traje istraga, Uskok je zbog opravdanog interesa javnosti objavio još dva vještačenja o zagađenjima koje su iza sebe preko svoje tvrtke Tipos Resurs ostavili bračni par Josip i Monika Šincek iz Varaždina. Vještačenja pokazuju da je u Gospiću, gdje je zakopano oko 33.000 tona otpada, mikroplastika prodrla u podzemne vode. Podsjetimo, ranijim istraživanjem je utvrđen i proboj opasnih, nerazgradivih PFAS spojeva i drugih onečišćenja.
U Varaždinu su u otpadu i tlu neposredno ispod njega pronađene povišene količine metala. Među njima su cink, bakar, nikal, krom, olovo, antimon i živa. Vještačenje je potvrdilo i otkriće 24sata da Šinceki u Varaždinu nisu ostavili samo tone plastike, medicinskog i građevinskog otpada, nego da su na južnoj lokaciji zakopali i 30 tona mulja za koje vještaci kažu da je nepoznatog podrijetla, ali je kontaminirao tlo. U Varaždinu stručnjaci upozoravaju da vodonosnik nije zagađen, ali da postoji velika opasnost u slučaju poplave i predlažu hitnu sanaciju. Inače, Državni inspektorat je već za tri milijuna eura angažirao tvrtku za odvoz plastike.
Vještačenje lokacije nekadašnje Tvornice "Florijan Bobić" proveli su stručnjaci Geotehničkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu po nalogu Uskoka, a po nalogu istog ureda su stručnjaci Instituta za vode "Josip Juraj Strossmayer" iz Osijeka sačinili "Izvješće o fizikalno-kemijskoj analizi mikroplastike u uzrocima podzemnih voda" na lokaciji u Gospiću. Ova vještačenja tužitelji naručuju kako bi mogli kvalificirati stupanj kaznenog djela u budućoj optužnici protiv Šinceka i ostalih. Kako smo već pisali, Josip Šincek objavljuje i svoju istinu na društvenim mrežama, čak i za zagađenje okrivljuje Gospićane, i koliko god nevjerojatno zvuči - nudi se da on sanira otpad tvrdeći da će to učiniti jeftinije. Tvrtka Tipos Resurs je u stečaju, a umjesto da melju plastiku, za što su imali dozvolu, dio su mljeli, a tisuće tona izmiješano i s opasnim otpadom su zakapali.
Zasad su potvrđene lokacije, osim Varaždina i Gospića, Benkovac, gdje su je zakopali na zemljištu poznatog Zlatara Paška Dodića, vozili su i na odlagalište u Senj, a čini se, kako su ranije otkrila 24sata, i na odlagalište u Otočac.
Vještačenje u silosu bivšeg PPK Velebit pokazalo je ono na što građani sumnjaju već godinu i pol - mikroplastika je prodrla u podzemne vode. U izvješću se ostavlja ograda da je potreban i dulji monitoring, no jasno se navodi da je na ulaznim mjernim mjestima na jednom brojaču pronađeno tek šest polimernih čestica, a u drugom ni jedna. U izlaznim mjernim postajama pronađene su ukupno 132 od 148 prioritetnih polimernih čestica evidentiranih u istraživanju, odnosno 89,2 posto. Te dvije izlazne bušotine su označene kao K. Stručnjaci su analizirali uzorke podzemne vode iz triju piezometarskih bušotina, označenih kao Trag K, Trag N i Trag O, pri čemu su uzorkovanja provedena više puta.
Najveće opterećenje pronađeno je na lokaciji Trag K, koja se nalazi najbliže odlagalištu. U uzorku K37 utvrđena je vrlo visoka masena koncentracija mikroplastike od oko 737 mikrograma po litri, dok je u drugom uzorku iz iste bušotine K38 pronađeno čak 130 potvrđenih čestica prioritetnih polimera po litri. U toj vodi identificirani su polimeri koji se uobičajeno koriste za proizvodnju plastične ambalaže i drugih plastičnih proizvoda.
U jednom uzorku pronađene su dvije čestice PTFE-a (politetrafluoretilena). PTFE je fluoropolimer koji se prema široj definiciji može ubrajati u polimerne PFAS tvari, ali izvješće PTFE obrađuje kao česticu mikroplastike, a ne kao otopljeni PFAS spoj.
Institut pritom upozorava da razlike između dvaju uzorkovanja mogu biti posljedica promjene hidrogeoloških uvjeta i transporta čestica kroz podzemlje. Drugim riječima, iako neki tvrde da putovanje čestica nije moguće i da ima vremena, stručnjaci sad "crno na bijelo" pišu da je migracija čestica itekako moguća.
Dio njihova zaključka posebno je važan - raspodjela mikroplastike nije jednolična, a izrazito povećano opterećenje na lokaciji Trag K pokazuje da je riječ o lokaliziranom izvoru opterećenja podzemne vode. Institut navodi da takav nalaz može biti povezan s neposrednim utjecajem izvora onečišćenja u blizini piezometra, ali za potvrdu uzročno-posljedične veze potrebno je dodatno praćenje. U analizi pišu i da ne mogu bez dodatnih mjerenja zasad točno reći izvor onečišćenja.
S druge strane, bivša lokacija i sjedište Šincekove tvrtke u Varaždinu bila je znatno manje u fokusu nego Gospić. Oni su tu lokaciju bivše tvornice unajmili od tvrtke Mundus projekti, a ta tvrtka ih tuži da su im ostali dužni više od milijun eura. I tamo su imali dozvolu za obradu plastike, odnosno njezino pranje i mljevenje te u konačnici pretvaranje u materijal koji bi kasnije služio za građevinske proizvode. Prema objavljenom vještačenju, na lokaciji se nalazilo više od 1300 tona plastike, tekstila, guma, medicinskog i sanitarnog otpada, metala, bakterija fekalnog podrijetla i lokalno povišene koncentracije metala. Uz to, na južnijem dijelu zakopano je 30 tona mulja. Iako vještaci ne ulaze u njegovo podrijetlo, nego konstatiraju zagađenje, 24sata su u travnju ekskluzivno objavila iskaze vozača koji su radili za Šinceka i koji su sudjelovali u zakapanju tog mulja.
“Reći ću ti gdje je još jedno smeće zakopano u Bobiću tamo, točno znam lokaciju jer sam ga ja zakopao, to je opasni otpad, a to nitko ne zna."
Ovu konkretnu rečenicu Franjo Ferenčina izgovorio je Ivici Kolariću, a obojica su vozila za Šinceka.
- Iskopali smo grabu tri puta tri metra, dva metra dubine i unutra su dva šlepera muljeva iz Slovenije, moram ti pokazati jer neće Bog i Isus naći - nastavlja Ferenčina svojem prijatelju s kojim je sad osumnjičen.
Uhićeni Ferenčina je prijatelju puno toga ispričao, pa i kako je sve bilo puno tekućeg otpada i lakova.
- Mrtvačke glave su bile nacrtane na onom što smo unutra izlijevali, bilo je puno tekućeg otpada i lakovi tamo od ovih. Nije ovo ispod hale, neću više govoriti - objavili smo njegove izjave koje su uhvatili istražitelji.
Vještaci su utvrdili da zasebno zakopani mulj također sadrži povišene koncentracije niza metala. U njemu su izmjereni bakar, cink, olovo, krom, arsen i antimon, a vještaci navode da se taj materijal ne može smatrati čistim prirodnim tlom ni inertnim materijalom.
Mikroplastika je pronađena u gotovo svim analiziranim dijelovima glavnoga tijela otpada u Varaždinu, uključujući i dublje slojeve te uzorke s kontakta otpada i tla. Vještaci zaključuju da ona nije ograničena samo na površinu te upozoravaju na mogućnost njezina širenja oborinskim vodama, kroz tlo, površinskim otjecanjem i vjetrom. Analize tla ispod otpada pokazuju i lokalno povišene koncentracije teških metala. U pojedinim uzorcima izmjerene su vrijednosti do približno 852 miligrama bakra po kilogramu tla, 1630 miligrama cinka i 479 miligrama olova.
Vještaci zaključuju da je u neposrednom kontaktnom tlu došlo do lokalnog opterećenja metalima i promjene kemijskog sastava tla, posebice zbog bakra, cinka i olova. Ipak, nisu utvrdili dokaze da se onečišćenje proširilo na cijelu lokaciju te zasad nema ugroze za lokalno stanovništvo i vodonosnike.
Jedno od važnijih pitanja vještačenja bio je mogući utjecaj otpada na podzemne vode. Lokacija se nalazi na vrlo propusnom šljunkovitom vodonosniku i nema zaštitni sloj ni uređen sustav odvodnje, zbog čega oborinska voda može prolaziti kroz nasuti otpad i ispirati pojedine tvari. Stručnjaci su zaključili da postoji velika opasnost širenja zagađenja u slučaju poplave jer je lokacija 500 metara od Drave. Zato preporučuju sanaciju.
24sata © 2026
