Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Optužili su ga da je iznio neistine tvrdeći da je Glavni stožer OSRH imao rezerve prema Pismu namjere o projektu Airbus A400M Atlas
Ministarstvo obrane oštro je reagiralo na izjave predsjednika Zorana Milanovića o suradnji Hrvatske u projektu strateškog zračnog prijevoza zrakoplovima Airbus A400M Atlas. Optužili su ga da je iznio neistine i dezinformirao javnost tvrdeći da je "Glavni stožer OSRH problematizirao te da se očitovao da to baš i nije dobro rješenje" kada je riječ o neobvezujućem Pismu namjere o suradnji na unaprjeđenju sposobnosti strateškog zračnog prijevoza korištenjem zrakoplova Airbus A400M Atlas.
Njihovo priopćenje prenosimo u cijelosti:
Predsjednik Zoran Milanović ponovno je iznio neistine i dezinformirao hrvatsku javnost tvrdeći da je “Glavni stožer OSRH problematizirao te da se očitovao da to baš i nije dobro rješenje” kada je riječ o neobvezujućem Pismu namjere o suradnji na unaprjeđenju sposobnosti strateškog zračnog prijevoza korištenjem zrakoplova Airbus A400M Atlas.
Predsjednik Milanović obmanuo je hrvatsku javnost i kada je to neobvezujuće Pismo namjere, koje je ministar obrane Ivan Anušić potpisao 7. srpnja 2026. u sklopu summita NATO-a u Ankari, proglasio “kupnjom aviona za koju pouzdano zna da je Glavni stožer izrazio rezervu”.
Činjenice su sljedeće i u potpunoj su suprotnosti s Milanovićevim tvrdnjama. Kako hrvatska javnost ne bi bila dezinformirana, iznosimo očitovanja Oružanih snaga Republike Hrvatske Ministarstvu obrane:
1. Glavni stožer Oružanih snaga Republike Hrvatske u dva kruga koordinacije pozitivno se očitovao Ministarstvu obrane u proceduri pripreme Pisma namjere. Prvi put 9. ožujka 2026. kada pišu da Glavni stožer OSRH nema primjedbi na nacrt teksta Pisma namjere. Štoviše, u očitovanju pišu da je Dugoročnim planom razvoja OSRH 2025.–2036. iskazana potreba za mogućom nabavom transportnih zrakoplova te da je posjedovanje zračne komponente koja bi osigurala strateški prijevoz naših snaga značajan pokazatelj sposobnosti koje imamo. Nadalje navode da inicijative u kojima trenutačno sudjelujemo ne mogu u potpunosti ispuniti naše zahtjeve, ali i da je prilikom donošenja odluke o pristupanju ovoj inicijativi potrebno uzeti u obzir sve uvjete pod kojim bi se koristio navedeni strateški transport. A to su dijeljenje sati naleta, dijeljenje troškova operacija i održavanja, raspodjela sredstava između baza, mogućnost suradnje NATO-a–EU-a te, najznačajnije, potrebno je voditi računa o tome hoće li u okviru toga biti omogućen siguran pristup uslugama, odnosno hoće li se zrakoplov moći koristiti u zadanom vremenskom okviru spremnosti.
2. Glavni stožer Oružanih snaga 18. lipnja 2026. očituje se Ministarstvu obrane na konačni tekst Pisma namjere i njihovo očitovanje glasi da na njega – nemaju primjedbe.
3. Oružane snage OSRH 9. travnja 2026. imenuju svojeg predstavnika u radnu skupinu koja će se formirati potpisivanjem Pisma namjere (potpisnici hrvatski ministar obrane i još šest ministara obrane zemalja članica NATO-a). Glavni stožer imenovao je predstavnika Oružanih snaga RH uz napomenu da su stajališta kako bi nacionalni predstavnik trebao biti predstavnik Ministarstva obrane.
4. Predsjednik Milanović, čini se, ne zna što znači neobvezujuće pismo namjere pa ga kategorički proglašava kupnjom aviona. Ipak, vjerojatnije je da predsjednik namjerno iznosi neistinitu tvrdnju. Pismo namjere koje je potpisao ministar Anušić zajedno s ministrima obrane Belgije, Poljske, Turske, Španjolske, Ujedinjene Kraljevine i Francuske, kao što je Ministarstvo obrane i objavilo, Republici Hrvatskoj daje mogućnost sudjelovanja u radu stručne radne skupine u sklopu koje će se razraditi modeli i aranžmani suradnje oko korištenja Airbusa A 400 M Atlas. Budući da je pismo namjere neobvezujuće, Hrvatska nije obvezna sudjelovati ni u jednom modelu ako on ne bude odgovarao našim nacionalnom potrebama.
5. Republika Hrvatska preuzela je, u sklopu NATO-ova procesa obrambenog planiranja, cilj sposobnosti Strateško raspoređivanje i održivost koji obuhvaća sposobnosti teškog i srednjeg transporta vojnika i vojne opreme. Važnost razvoja sposobnosti strateškog zračnog prijevoza prepoznata je u Strategiji obrane kao i u Dugoročnom planu razvoja Oružanih snaga Republike Hrvatske 2025.–2036., u kojima se u poglavlju 9.4. (Združene i potporne sposobnosti) iskazuje potreba i obveza utvrđivanja mogućnosti nabave transportnih zrakoplova. Riječ je o temeljnim dokumentima na području obrane i obrambenog planiranja. Rješavanjem problematike strateškog zračnog prijevoza, ispunio bi se navedeni cilj tih strateških dokumenata.
Uza sve navedeno, dodajmo da sredstva za modernizaciju i opremanje Hrvatske vojske osigurava Vlada Republike Hrvatske, a ne Ured predsjednika.
Primijetimo na kraju da je predsjednik Milanović, u razmaku od samo dvadeset četiri sata iznio dva potpuno oprečna stava o projektu transportnog aviona. Od toga da je prvo sebi pripisivao zasluge za rješavanje potrebe Hrvatske vojske za transportnim avionom i “podržavao namjeru da se Hrvatskoj vojsci nabavi transportni avion” do toga da je jučer iznio neistine da su Oružane snage RH protiv tog projekta. Ne bi bilo loše da se predsjednik prvo dogovori sam sa sobom - stoji u njihovom priopćenju.
24sata © 2026
