Vlad Buriak, tada 16-godišnjak, preživio je 90 dana zatočeništva pod ruskom okupacijom. Opisao je mučenja i psihološki pritisak. Tisuće ukrajinske djece još nisu vraćene kući
PREŽIVIO PAKAO
Mučna ispovijest Ukrajinca: ‘Oteli su me sa 16 i tjerali da čistim sobu za mučenje...’
Čitanje članka:
2
min
Vlad Buriak imao je samo 16 godina kada je pokušao pobjeći iz Melitopolja, grada u Zaporiškoj oblasti koji su ruske snage okupirale u prvim tjednima invazije. Bio je 8. travnja 2022. kada je automobil u kojem se nalazio zaustavljen na kontrolnoj točki u Vasilivki, posljednjoj prije teritorija pod ukrajinskom kontrolom, prenosi Euronews.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:42
Dok su ruski vojnici provjeravali dokumente, Vlad je na stražnjem sjedalu držao mobitel. Tvrdi da su ga optužili da ih snima, izvukli iz automobila i uperili pištolj u njega.
– Pitali su me: “Da te ubijem odmah?” Stvarno sam se uplašio. Nisam imao pojma što učiniti u takvoj situaciji – ispričao je.
Uslijedilo je zatočeništvo koje je trajalo 90 dana. Najprije je odveden u takozvani “filtracijski kamp”, zatim u zatvor u policijskoj postaji, a potom u Melitopolj, u bivši hotel pretvoren u improvizirani zatvor.
“Čistio sam sobu za mučenje”
Ono što je ondje proživio, kaže, teško je opisati.
– Jedan od mojih zadataka bio je čišćenje sobe za mučenje. Nakon mučenja, u toj je prostoriji bilo puno krvi, zavoja i svega ostalog. Najčešće sam ja čistio pod i iznosio smeće – prisjetio se.
Prao je hodnike, pomagao u kuhinji i nosio hranu zatvorenicima. No, kaže da mu je najteže bilo upravo čišćenje prostorije u kojoj su mučeni civili i ukrajinski vojnici.
Ruske snage su mu, tvrdi, podmetnule kazneni dosje i optužile ga za prodaju droge. Izašao je nakon tri mjeseca, ponajviše zahvaljujući upornosti obitelji i intervenciji ukrajinskih dužnosnika.
– Srećom, nisam odveden u Rusiju – kaže danas 20-godišnji Vlad.
Tisuće djece još uvijek nisu vraćene
Prema ukrajinskim podacima, od početka rata Rusija je prisilno deportirala najmanje 20.000 ukrajinske djece. Do sada ih je vraćeno oko 2000. No, neke procjene govore o mnogo većim brojkama – čak do 35.000, dok je Moskva spominjala i 700.000.
Maksym Maksymov iz inicijative “Bring Kids Back UA” kaže da je povratak jednog djeteta često dug i složen proces.
– Mislim da je 2000 slučajeva značajna prekretnica. No, ne postoji pravni mehanizam s jasnim pravilima i međunarodnim nadzorom – ističe.
Dodaje da je za povratak jednog djeteta potreban “herojski napor više timova iz različitih sektora”.
“Ukrajina više ne postoji”
Tijekom zatočeništva Vlad je, kaže, bio izložen stalnom psihološkom pritisku.
– Govorili su mi da Ukrajina više ne postoji, da je vojska poražena i da je predsjednik pobjegao. Širili su propagandu kako bi nas slomili – rekao je.
Prema Maksymovu, to nisu izolirani incidenti, već dio sustavne strategije.
– To je državna politika demografskog inženjeringa i brisanja identiteta – tvrdi.
Strategija, objašnjava, ima tri faze: izolaciju, brisanje identiteta i militarizaciju. Djeca se odvajaju od obitelji i poznatog okruženja, dobivaju ruske dokumente i državljanstvo, a zatim se uključuju u programe u kojima uče upravljati dronovima i prolaze vojnu obuku.
– To je luk ruskog plana: izoliraj, reprogramiraj, unovači – kaže Maksymov.
Online “katalog” djece
Ukrajinske vlasti zabilježile su slučajeve u kojima su mlađa djeca oglašavana za posvajanje u Rusiji. U jednom slučaju okupacijske vlasti u Luhansku su stvorile online bazu podataka s gotovo 300 djece, koju su korisnici mogli pretraživati po dobi, spolu i fizičkim osobinama.
Djeca su opisana kao “poslušna”, “mirna” i “disciplinirana”.
No povratak u Ukrajinu ne znači i kraj borbe. Svako vraćeno dijete prolazi procjenu potreba – od obrazovanja i psihološke pomoći do medicinske skrbi i obnove dokumenata.
– Ako ne osiguramo dugoročni oporavak, nećemo moći vratiti djetinjstvo i normalan život toj osobi – kaže Maksymov.
Svako dijete dobiva individualni plan zaštite i tim stručnjaka koji prati njegov oporavak mjesecima, pa i godinama.
– Vrlo smo ponosni što nijedno vraćeno dijete nije smješteno u instituciju. Svako dobiva obiteljsku skrb – naglašava.
Za Vlad Buriaka rat je počeo kao pokušaj bijega. Završio je traumom koja će ga pratiti cijeli život. No, kaže da se nada da će se sva oteta djeca jednog dana vratiti kući.
– U ovoj borbi ne radi se samo o teritoriju. Radi se o identitetu i budućnosti Ukrajine – zaključuje Maksymov.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
