Američka zatvorenica Christa Pike (50) preživjela je dvije smrtonosne injekcije. Njezin odvjetnik je rekao kako je sve izgledalo kao mučenje. Neobičan slučaj pojasnila nam je hrvatska liječnica
Sotona ne želi umrijeti: Nosila je lubanju žrtve kao suvenir i iscrtala pentagram na prsima
Četrdeset minuta nakon primanja druge smrtonosne doze bila je živa te se čulo kako hrče. Tako su opisali svjedoci nevjerojatan događaj u američkom zatvoru u Tennesseeju. Zatvorenica Christa Pike (50) preživjela je pokušaj pogubljenja unatoč primanju dviju doza pentobarbitala. Osuđena je na smrtnu kaznu 1996. godine nakon što je brutalno ubila djevojku Colleen Slemmer (19). Christa je tad imala 18 godina, a u njenom brutalnom planu pomagali su joj njezin dečko Tadaryl Shipp i prijateljica Shadolla Peterson.
POGLEDAJTE VIDEO
Pokretanje videa...
VIDEO
No slučaj propalog pogubljenja samo je zakomplicirao njezinu, ali i situaciju s američkim pravosuđem.
- Christa je živa. Nemamo puno informacija o njezinom stanju niti o novostima o njezinom zdravlju - rekao je u četvrtak medijima Randy Spivey iz Ureda branitelja.
Potvrdio je kako je bio u zatvoru tijekom njezina neuspjelog pogubljenja i pojasnio da joj je ubrizgano sedam igala, uključujući jednu koja se savila dok su je izvlačili iz njezine ruke.
Njeni odvjetnici također su rekli da je ona bila ljubazna i suradljiva tijekom procesa. Navodno je pokušala pomoći medicinskim stručnjacima dok su joj davali lijekove, zahvaljivala im i pjevala u sobi nakon što joj je ubrizgana prva doza 'koktela' koji ju je trebao ubiti.
Podsjetimo, prema dokazima predstavljenima na suđenju otkriveno je koliko je ona bila okrutna. Pike je već dan prije ubojstva rekla drugoj učenici da namjerava ubiti Colleen Slemmer jer je bila ljutita na nju. Sljedeće večeri Pike, Shipp, Slemmer i Peterson napustili su centar, a Slemmer su namamili u izolirano područje blizu poljoprivrednoga kampusa sveučilišta. Pike je vjerovala da joj Slemmer pokušava preoteti Shippa. Ono što je trebalo biti razjašnjavanje sukoba pretvorilo se u brutalan napad.
Slemmer su napali nožem i drugim predmetima te je teško pretukli. Imala je mnogobrojne rezne rane, modrice i ozljede nastale tijekom pokušaja obrane. Pike ju je napala rezačem, a zatim je velikim komadom asfalta udarala po glavi. Shipp je na njezinu tijelu urezao pentagram.
Pike je u jednom trenutku čak nakratko otišla provjeriti nalazi li se netko u blizini. Colleenino tijelo sljedećeg je jutra našao radnik Sveučilišta Tennessee. Nakon povratka u centar Pike je drugim učenicima govorila o ubojstvu, a jednoj je pokazala komad kosti za koji je tvrdila da je dio Slemmerine lubanje i nazvala ga "suvenir". Ubrzo je uhićena i policiji je dala detaljan iskaz o svojoj ulozi.
Poslije je tvrdila da je namjera bila samo zastrašiti Slemmer i da je situacija izmaknula kontroli, no sudovi su zaključili da dokazi podupiru osudu za ubojstvo prvog stupnja i urotu za ubojstvo prvog stupnja. Pentagram urezan u tijelo žrtve postao je jedan od najpoznatijih elemenata slučaja. Pike je pokazivala zanimanje za sotonizam, no psihijatar koji je proučavao slučaj zaključio je da je riječ o adolescentnom eksperimentiranju sa sotonističkim motivima a ne o dokazu postojanja organizirane skupine.
Pikeino djetinjstvo bilo je izrazito nestabilno, a sudski i psihijatrijski dokumenti opisuju odrastanje obilježeno zanemarivanjem, obiteljskim nasiljem, problemima s alkoholom i drogama te seksualnim zlostavljanjem. Roditelji velik dio njezina djetinjstva nisu bili prisutni, a najbliža joj je bila baka, koja je preuzela velik dio brige o njoj.
Prema dokumentima koje su njezini odvjetnici posljednjih godina ponovno isticali u borbi protiv izvršenja kazne, seksualno nasilje počelo je kad je bila vrlo mala. Navodi se da ju je između druge i pete godine više puta seksualno napadao partner njezine bake, a s 11 godina silovao ju je susjed. Kad je Pike imala 17 godina, ponovno je napadnuta i silovana, a počinitelj nikad nije identificiran. Ovi navodi dolaze iz obrambene dokumentacije i zahtjeva za pomilovanjem te nisu svi utvrđeni tijekom kaznenog postupka.
Obiteljska situacija bila je kaotična. Majka je imala problema s alkoholom i drogama, a Pike je velik dio djetinjstva provela kod bake. Nakon njezine smrti 1988., Pike je prvi put pokušala počiniti samoubojstvo. Prema iskazima članova obitelji, nakon toga nije dobila odgovarajuću psihološku ili psihijatrijsku pomoć.
Problemi su se nastavili i u školi. Pala je razred, završila u ustanovi za maloljetnike radi procjene, a s 14 godina doživjela je tešku prometnu nesreću u kojoj je izbačena kroz vjetrobransko staklo i ozlijedila čelo. Kasnija neuropsihološka testiranja nisu pokazala trajno kognitivno oštećenje, a jedan je stručnjak njezin kvocijent inteligencije procijenio na 111.
Stručnjaci su kod nje prije utvrđivali probleme s kontrolom impulsa, zlouporabom marihuane i inhalanata te graničnim poremećajem ličnosti, a poslije su zabilježene i dijagnoze bipolarnog poremećaja i posttraumatskog stresnog poremećaja.
Kako bismo rasvijetlili medicinsku pozadinu ovog neobičnog događaja i doznali zašto uobičajena metoda usmrćivanja nije uspjela, kontaktirali smo anesteziologinju Višnju Ivančan, koja je objasnila što je točno moglo poći po zlu u komori za pogubljenja. Prema riječima stručnjakinje, lijek koji su primijenili zapravo je samo snažan sedativ. U standardnim protokolima za izvršenje smrtne kazne sedativi se obično ne koriste sami nego u kombinaciji s drugim snažnim sredstvima.
Prema stranici, Death Penalty Information Center Tennessee od 8. siječnja 2025. koristi upravo jednolijekovni protokol s pentobarbitalom. Dakle, za ovaj konkretni način pogubljenja ne dodaju se mišićni relaksansi.
​- Obično u njihovim procedurama trebaju dobiti i mišićne relaksanse da bi bili pogubljeni. To je samo sedacija izazvana, od toga se ne može umrijeti osim u ekstremnim uvjetima i vrlo velikim dozama - pojasnila je anesteziologinja Ivančan.
Istaknula je kako su se nekad u te svrhe koristili različiti mišićni relaksansi, koji izravno utječu na rad dišnog sustava. Kad bi se osobi ubrizgao takav preparat, ona sigurno ne bi preživjela jer vrlo brzo prestane disati, a nakon tri-četiri minute srce potpuno stane. Anesteziologinja napominje kako sam sedativ može usmrtiti osobu jedino ako medicinsko osoblje primijeni iznimno visoku dozu koja bi u konačnici uzrokovala prestanak disanja. Ipak, reakcija na takve lijekove izrazito je individualna pojava. Neki ljudi zahtijevaju znatno više doze sedativa kako bi uopće zaspali, posebno oni koji godinama redovito uzimaju slične lijekove. U nekim slučajevima njihovi receptori u mozgu s vremenom postaju zasićeni, pa im uobičajene količine lijeka jednostavno nisu dovoljne za željeni učinak.
- Kod nekoga ćete malom dozom izazvati prestanak disanja, a kod nekoga ćete dati strašno puno i još neće biti dostatno - objašnjava Ivančan.
Lijek koji je zatvorenica dobila nije nikakva rijetkost. Riječ je o preparatu koji se godinama svakodnevno koristi za anesteziju i sedaciju u Hrvatskoj, ali i svugdje u svijetu. Pravo je pitanje zašto u ovom konkretnom slučaju on nije odradio ono što su planirali. Stručnjakinja navodi kako točnu dozu koja će sigurno usmrtiti pojedinca nije moguće unaprijed matematički izračunati s potpunom sigurnošću nego uvijek moraju pratiti reakciju organizma i po potrebi intervenirati. Ako osuđenica nije prestala disati na prvu dozu, logičan postupak nalaže dodavanje lijeka. Očito je da primijenjena koncentracija lijeka nije bila dovoljno snažna za njezin organizam. Ivančan pritom upozorava i na mogućnost ljudske pogreške prilikom pripreme smrtonosne injekcije.
​- Je li to zaista bila ta koncentracija lijeka kao što je propisano ili je tekućina bila razrijeđena, to mi je teško govoriti jer ne znam sve detalje o tome što se točno dogodilo. Znači, to jednostavno nema pravila. Postoji i mogućnost da je prije bila godinama ili neko vrijeme na sedativima koji ublaže učinak - istaknula je Ivančan.
Zbog ovog nezapamćenog incidenta guverner Bill Lee privremeno je zaustavio sva zakazana pogubljenja do kraja godine. Zatražio je potpunu i neovisnu reviziju cijelog protokola. Nadležni zatvorski odjel tvrdi kako su slijedili svaki korak zakonski utvrđene procedure koju je odobrilo državno odvjetništvo. Dodali su i kako nemaju objašnjenje zašto kemikalija nije djelovala onako kako je predviđeno.
​- Večeras država ponovno nije uspjela izvršiti zakonito pogubljenje. Nemamo nikakvo zadovoljstvo u tome što smo bili u pravu, ali potvrdile su se naše brige oko otežanog pristupa venama i nedostatka hitne medicinske skrbi - poručili su njezini odvjetnici u službenom priopćenju.