Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Dr. Begović, jedini onkološki kirurg u Vukovaru, nakon odlaska iz bolnice ponudio se da će i dalje raditi, nisu mu dali. Pacijentice su očajne
Osim dragom Bogu, nisam vjerovala nikome kao dr. Mariju Begoviću. Kad sam čula da više ne radi, toliko sam se uplašila, uhvatila me panika. Sutra da mi se vrati karcinom, opet bih mu povjerila svoj život. Kod njega se jedino nisam osjećala kao broj, govori nam Snežana Pejić, jedna od pacijentica koje traže povratak dr. Marija Begovića, onkološkoga kirurga, u vukovarsku bolnicu. U tri dana prikupile su više od 1900 potpisa za njegov povratak jer su njegovim odlaskom prestale operacije žena s karcinomom dojke u vukovarskoj bolnici.
Njezina priča jedna je od nekoliko svjedočanstava žena oboljelih od raka dojke s kojima smo razgovarali, a koje traže da im se omogući liječenje kod liječnika kojem su godinama povjeravale svoje zdravlje, ali i strahove koje donosi dijagnoza karcinoma dojke.
- Ne zanima nas politika. Želimo stručnog liječnika koji nas je od prvog dana primio, liječio, zaštitio, smirio i ulio nam povjerenje u daljnje liječenje. Bolnica nije ničija privatna stvar. Mi pacijenti trebali bismo biti na prvome mjestu - poručuju žene s dijagnozom karcinoma dojke za 24sata.
Snežana Pejić ima 58 godina, a njezina borba počela je nakon što je na redovitoj mamografiji u studenom 2024. otkrivena sumnjiva promjena na dojci. U obitelji, kaže, nisu imali slučajeve karcinoma, pa ju je vijest potpuno šokirala. Nije imala nikakve simptome ni kvržicu koju bi mogla napipati.
Prisjeća se kako je dr. Begović odmah organizirao dodatne pretrage, razgovarao s radiologom i dogovorio biopsiju. U otprilike 15 dana obavila je potrebne preglede, a liječnik ju je osobno nazvao i objasnio joj nalaz.
- Rekao mi je da imam invazivni hormonski karcinom i da moramo brzo reagirati. Počela sam plakati. Živjela sam sama, a četvero djece bilo mi je u Njemačkoj. Pitala sam ga hoću li biti živa. Zagrlio me i rekao da sam došla na vrijeme i da će sve biti dobro. Preda mnom je nazvao onkologinju i dogovorio da me primi što prije. Ponašao se prema meni kao da sam mu član obitelji - rekla nam je Snežana.
Slijedilo je šest mjeseci kemoterapije, a nakon što se tumor proširio kroz dojku, sredinom srpnja 2025. dr. Begović operirao ju je u Vukovaru i odstranio joj lijevu dojku. Mogla je operirati se i u Zagrebu, gdje su joj bili ponudili i rekonstrukciju implantatom, no odlučila je, kaže, ostati kod liječnika kojem je vjerovala.
Nakon operacije pomogao joj je i organizirati odlazak na plastičnu kirurgiju u Zagreb. Kaže da je tijekom liječenja pamtio pacijentice, njihove dijagnoze i detalje njihovih priča.
- Kad sam ga negdje srela, prepoznao bi me čak i kad bih bila bez kose zbog kemoterapije. Možda se ne bi odmah sjetio prezimena, ali znao je tko sam i što mi se događa. Kad sam bila uplašena, mogla sam ga nazvati. Govorio nam je da mu se slobodno javimo ako nam nešto treba. Toliko je velik strah kad čekate nalaze, a sad se pitam kome ću ih odnijeti i kome ću se obratiti - kaže Snežana.
Danas je na hormonskoj terapiji, a na pregled kod onkologa, tvrdi, čeka od tri do četiri mjeseca.
- U Osijeku su velike gužve. Imam osjećaj da smo na traci, da liječnici nemaju dovoljno vremena razgovarati s pacijentima. Sve informacije o svojoj bolesti dobivala sam od dr. Begovića. To je panika i strah, imate nešto u sebi, a niste ni znali da ste bolesni. U takvim trenucima trebate nekoga tko će vam objasniti što se događa i što vas čeka - govori.
Slično iskustvo ima i Vesna Štajner (54), kojoj je karcinom dojke otkriven početkom 2025. godine. Nakon magnetske rezonancije uslijedile su biopsija i patohistološka analiza, a kad je stigao nalaz, dr. Begović brzo joj je organizirao daljnje liječenje.
Od dijagnoze do operacije prošla su, kaže nam, otprilike tri mjeseca. U međuvremenu je dobila termin kod onkologa, a nakon operacije prošla je i 15 zračenja. No, kaže, najviše ju je pogodilo kad je doznala da liječnik kojem je vjerovala više neće raditi u Vukovaru.
- Osjetila sam paniku. Što sad i kamo dalje? Nije nam važan samo kao liječnik nego i kao osoba. Sve je išlo brzo i imala sam osjećaj da netko vodi računa o meni. Sad je cijeli postupak puno dulji. Kad se postavi dijagnoza, treba organizirati sve što slijedi, a vrijeme prolazi - kaže Vesna.
Dodaje kako je svjesna da i drugi liječnici rade svoj posao, ali smatra da je važno zadržati kontinuitet liječenja i mogućnost da se žene operiraju u vlastitom gradu.
- Imamo bolnicu u Vukovaru, a sad trebamo ići u Osijek na operaciju? Zašto, ako imamo liječnika koji nas može operirati u Vukovaru? Nama nedostaje njegova briga i skrb, njegova dostupnost i osjećaj da nas netko prati od početka do kraja - kaže Vesna.
Marina Došen iz Vukovara kod dr. Begovića je više od deset godina. Nakon operacije 2011. zbog promjene na desnoj dojci redovito je odlazila na kontrole, a 2023. ponovno je otkrivena sumnjiva promjena. Operirana je nekoliko mjeseci poslije.
- Ako sam već morala oboljeti, drago mi je da me on operirao. Stručnjak je i specijalist, ali je prije svega čovjek. Primao je i po 40 žena u jednom danu, a svakoj je nastojao posvetiti se. Kad bih ležala u bolnici, dolazio bi u vizitu i svima uputio lijepu riječ, od najmlađih do najstarijih - ističe Marina.
Ima 67 godina, a na posljednjoj kontroli dr. Begović joj je preporučio da za godinu dana napravi magnetsku rezonanciju i provjeri tumorske markere. Čula je da radi u Vinkovcima u ambulanti i planira otići k njemu.
Brine je i kako će se stariji pacijenti snalaziti u naručivanju i organizaciji pregleda.
- Nemaju svi stariji ljudi pametne telefone ni mogućnost naručivanja e-mailom. Već je dovoljno teško kad doznate da imate karcinom, a onda morate razmišljati i kako ćete doći do liječnika. Ako će sve žene kojima je potrebna operacija morati u Osijek, kakve će se tek gužve stvoriti - pita se Marina.
Slobodanka Bajić (39) iz Negoslavaca ističe da joj je u liječenju bilo važno što joj je liječnik pristupio bez predrasuda, bez obzira na to što je dio dokumentacije imala iz Beograda.
- Nisam morala doći s kuvertom niti tražiti veze. To su bolesti kod kojih čovjek želi što prije riješiti problem, a ljudi zbog dugih čekanja idu privatno i pokušavaju doći do liječnika na sve moguće načine. Meni je pristupio kao čovjek - govori Slobodanka, koja je sa samo 36 godina doznala da boluje od karcinoma dojke.
Smatra kako bi bilo pogrešno da se liječniku onemogući rad u vukovarskoj bolnici, a uvjerena je da je broj prikupljenih potpisa tek dio podrške koju ima među pacijenticama.
- Karijeru je posvetio borbi za žene oboljele od karcinoma. Bolnica nije ničija privatna stvar. Ponos, prkos ili politička neslaganja ne bi smjeli biti važniji od pacijenata. Ja sam Srpkinja i politika me ne zanima. Nikad kod njega nisam doživjela neugodnost. Kad bi mi se karcinom sutra vratio, opet bih mu povjerila svoj život - kaže.
Dodaje kako i danas putuje u Osijek na terapije te da bi joj bilo mnogo lakše kad bi se mogla operirati i nastaviti liječenje u svom gradu, uz liječnika koji poznaje njezinu povijest bolesti.
- Dr. Begović mi je svojom stručnošću i ljudskim pristupom pomogao proći kroz najteže razdoblje života. U takvom zlu čovjek ne zna što ga čeka. Ne treba vam samo operacija nego netko tko će odgovoriti na svako pitanje, objasniti vam što slijedi i biti dostupan kad vas uhvati strah. Ne daj Bože da se to ponovno dogodi meni ili nekome od mojih bližnjih - kaže.
Pacijentice naglašavaju da njihov zahtjev nije usmjeren protiv drugih liječnika niti žele umanjiti njihov rad. Traže, kažu, mogućnost da se liječenje nastavi uz kirurga koji je godinama vodio njihove slučajeve, poznaje njihove nalaze i kojem vjeruju.
Vesna Štajner trenutačno ima dogovorenu kontrolu kod dr. Begovića, a nada se da će se on vratiti u Vukovar. Čula je da bi mogao nastaviti raditi ambulantne preglede u Iloku, dok je u Vukovaru otvorena ambulanta, no smatra da to ne može nadomjestiti njegovu prisutnost u bolnici i mogućnost operiranja.
- On je onkološki kirurg kojeg smo imale nadohvat ruke. Suludo nam je da više ne radi operacije i da nemamo kome odnijeti nalaze. U ovom postupku svako čekanje dodatno nas opterećuje. Želimo liječnika koji će biti uz nas i koji će nas voditi kroz cijelo liječenje - kaže Vesna.
Za žene koje su prošle dijagnozu, operaciju, kemoterapiju i zračenje povratak dr. Begovića nije samo pitanje liječničkog mjesta u bolnici. One u njemu vide sigurnost, povjerenje i osobu koja je bila uz njih u trenucima u kojima su se najviše bojale za vlastiti život.
- Mi ne tražimo ništa posebno. Želimo da se gleda dobrobit pacijenata, a ne politika ili nečiji ponos. Kad vam kažu da imate karcinom, cijeli vam se život promijeni. Tad vam treba liječnik kojem vjerujete i koji će vam reći da niste sami - poručuju pacijentice.
Dr. Mario Begović, kirurg koji je 20 godina radio s pacijenticama s bolestima dojke, tvrdi da je iz vukovarske bolnice otišao zbog neslaganja s upravom. Posebno mu je, kaže, bilo neprihvatljivo imenovanje ortopeda na čelo kirurgije. Upozorava i da se njegovim odlaskom izgubio model rada u kojem su pacijentice sa sumnjom na tumor dojke mogle biti obrađene u vrlo kratkom roku, često već istog dana.
- Nisam se slagao s upravom i nisam mogao prihvatiti da šef kirurgije bude ortoped. U vukovarskoj bolnici sad nema nijednog liječnika sa subspecijalizacijom iz kirurške onkologije koji se bavi problematikom dojke. Ja sam to radio 20 godina, ponudio sam da radim ambulantu u bolnici, no nisu mi dali - kaže Begović.
Ističe da ne osporava stručnost liječnika koji sad rade s pacijenticama, ali smatra da se promijenio način rada, a time i dostupnost skrbi.
- Sad četiri puta mjesečno dolaze plastični kirurzi iz Osijeka. I ja sam imao takav raspored, četiri puta mjesečno, ali sam ostalim danima bio dostupan pacijenticama. Kod mene se nije naručivalo. Tko god bi došao, ja bih ga pregledao. Dolazilo mi je od 30 do 40 pacijenata, a sad se naručuje do deset pacijenata - tvrdi Begović.
Objašnjava kako je prije nastojao organizirati dijagnostiku tako da žene sa sumnjom na tumor dojke ne moraju čekati na niz odvojenih pretraga.
Uprava bolnice osvrnula se i na mogućnost Begovićeva povratka na rad u NMB Vukovar. Navode da on kao zamjenik ravnateljice Doma zdravlja Vukovarsko-srijemske županije, sukladno članku 157. stavku 4. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, ne može raditi u vukovarskoj bolnici jer dom zdravlja ima registriranu kiruršku djelatnost kroz ambulantu opće kirurgije.
Begović odbacuje i obrazloženje uprave bolnice prema kojem, zbog funkcije zamjenika ravnateljice Doma zdravlja Vukovarsko-srijemske županije, ne može raditi u vukovarskoj bolnici jer dom zdravlja ima registriranu kiruršku djelatnost.
- To nije točno. Ja u domu zdravlja ne radim kao kirurg nego kao liječnik palijativne medicine za područje Vukovara. Uz to sam zamjenik ravnateljice. Nisam u dom zdravlja prešao kao kirurg niti ondje obavljam kirurške zahvate. Tu je riječ o registriranoj djelatnosti ustanove - tvrdi dr. Begović
24sata © 2026
