Od Rive, preko stožeraša i šatoraša, do Benkovca. Dokad će branitelji terorizirati društvo?
Čitanje članka:
3
min
Benkovac: Prosvjed branitelja protiv festivala Nosi se |
Foto: Sime Zelic/PIXSELL
Proteklih 25 godina gledamo lidere i udruge koji u ime branitelja ruše vlast, zastrašuju građane, ignoriraju zakone, bježe od policije, dok u isto vrijeme služe kao isukani mač politike i kontroliraju sve aspekte društva.
Pukovnik Mirko Čondić vodio je na splitskoj Rivi pobunu branitelja protiv SDP-ove vlade i suradnje s Haaškim sudom. Đuro Glogoški, također ratni vojni invalid, vodio je pobunu šatoraša protiv SDP-ova ministra branitelja, a zatim i protiv SDP-ova premijera i predsjednika Republike.
Josip Klemm vodio je juriš šatoraša na Banske dvore koji se pretvorio u fizički sukob s policijom na Markovu trgu. Tomislav Josić, predsjednik Stožera za obranu hrvatskog Vukovara, vodio je juriš stožeraša na ćirilične ploče na državnim zgradama u Vukovaru. Marko Skejo već godinama vodi rat protiv Ustava, protiv policije, protiv vlasti i za afirmaciju ustaškog nasljeđa u tim postrojbama HOS-a.
A sada, Nediljko Genda stao je na čelo prosvjeda branitelja i navijačkih skupina protiv kulturnog festivala u Benkovcu, podržanog i financiranog od Ministarstva kulture.
U međuvremenu, bili su tu generali koji su potpisali pučističko pismo protiv SDP-ove vlade, pa branitelj Darko Beštek koji je u nazočnosti i uz podršku Ive Sanadera i Jadranke Kosor demonstrativno skidao nožnu protezu u Ministarstvu branitelja, pa samozvani "skupljači kestena" koji su čuvali kuću optuženog generala Janka Bobetka od hrvatske policije, pa Ante Gotovina i Mirko Norac koji su bježali od hrvatske policije i služili kao maskote državnog udara...
A sjećamo se i oružanog obračuna generala Ivana Koradea s hrvatskom policijom.
Popisu kao da nema kraja.
Zadnjih četvrt stoljeća ispunjeno je slučajevima pobune, prosvjeda i udara branitelja na legalnu vlast, na policiju i pravosuđe, na premijera i predsjednika, na Ustav i zakone, a sada i na kulturne događaje: osim Benkovca, branitelji su ovoga ljeta uspjeli zabraniti koncert Momčila Bajagića Bajage u Solinu.
Branitelji vode ratove protiv države koju su branili, protiv vlasti i institucija, pa čak i protiv svojih građana.
Napad na novinarku u Benkovcu nastavio se na plinske boce u Savskoj, na vezanje lancima u Gospiću, na marširanje pod kućnim prozorom premijera Milanovića, na upade u Vijeće za elektroničke medije sa šajkačom, na teroriziranje građana i uznemiravanje javnosti.
Jesu li se branitelji za to borili?
Obrazac tih pobuna vrlo je proziran: one su velikim dijelom bile usmjerene protiv SDP-ove koalicijske vlade i instruirane od strane HDZ-a kojima su branitelji služili kao isukani mačevi; imali su element zaštite vlastitih pripadnika od zakona, optužnica, kaznenog progona i odgovornosti; obilježene su desničarskom ideologijom koja je progonila fantomske "jugokomuniste, antihrvate, izdajnike, nelegitimnu i nehrvatsku vlast"...
A što se upravo sada manifestiralo i u Benkovcu.
Povlaštena kasta
Branitelji su pritom obilato koristili svoju poziciju povlaštene kaste u društvu i nastupali - ili marširali - pod aureolom nedodirljivosti i neupitnosti.
Tko smije nešto reći pobunjenom branitelju?
Dok branitelji misle da smiju svima krojiti svakodnevicu.
No jesu li ti navedeni lideri braniteljskih prosvjeda ujedno i predstavnici cijele braniteljske populacije?
To je bilo pitanje koje je pratilo sve braniteljske prosvjede, demonstracije, državne udare, pučističke napade. Jer lideri i organizatori tih događaja nisu priznavali činjenicu da i u SDP-u postoje branitelji, da je među braniteljima bila pripadnika svih političkih stranaka, svih ideologija, svjetonazora, naravno i nacionalnosti.
Branitelji, primjerice, nisu ustajali u obranu bivšeg SDP-ova ministra i branitelja Željka Jovanovića koji je bio meta brutalnog šovinističkog i huškačkog napada Zdravka Mamića. Koji je čak bio oslobođen na sudu. A o danas pokojnom Predragu Matiću da se i ne govori. Njemu su pred zgradom ministarstva podigli šator.
Tako je bilo i u Benkovcu.
Demonstracije protiv festivala bile su tek manifestacija šire desničarske revolucije koja je svoj zamah dobila koncertima Marka Perkovića Thompsona, a na čije čelo su slučajno stali branitelji pod crnim zastavama i uz podršku navijačkih skupina.
Nije se tamo branio dignitet branitelja, već se obračunavalo s nepoćudnim organizatorima festivala. Pritom je zanimljivo da je na festivalu trebao biti prikazan film "Mirotvorac" o atentatu na načelnika osječke policije Josipa Reihla Kira.
Braniteljima, naravno, nije bilo stalo da se taj film prikaže.
Vojna hunta
Pod HDZ-ovim pokroviteljstvom branitelji su promovirani u društvenu kastu, a njihovi predstavnici, pojedinci i udruge često nastupaju poput vojne hunte pred kojom se svi sklanjaju i za koju ne vrijede zakoni, Ustav, policija, pravosuđe.
"Kakav zakon, to su branitelji", parola je Tomislava Karamarka koja je definirala status branitelja u društvu, izrečena u trenutku kad su šatoraši provalili na Markov trg i napali Banske dvore.
Svaka od tih pobuna iznjedrila je jednog lidera koji je ubrzo nakon što je odradio zadatak i ispunio svoju misiju nestao sa scene, a neki od njih čak su završili na sudovima i pod optužnicama (Josić, Klemm).
Širi utjecaj
Pa čak ako neki od proklamiranih ciljeva tih pobuna nisu bili realizirani, oni su svejedno ispunili svoju političku i društvenu funkciju.
Doveli su do rušenja dviju SDP-ovih vlada, doveli HDZ na vlast u državi i u Vukovaru, doveli su do "dvostrukih konotacija" i do povezivanja ustaštva i Domovinskog rata, kao i do zastrašivanja javnosti, medija, novinara, političara i političkih stranaka, dok je sada uspješnim otkazivanjem festivala u Benkovcu branitelj Genda poslao poruku da će se iste stvari događati i u ostatku Hrvatske.
Branitelji su branili Hrvatsku da bi je sada njihovi predstavnici, pojedinci, udruge, mogli kontrolirati i zastrašivati ili njome upravljati.
