Show

Komentari 7

Branko Lustig danas bi slavio 89. rođendan: 'Dalek je put od Auschwitza do ove pozornice...'

Branko Lustig danas bi slavio 89. rođendan: 'Dalek je put od Auschwitza do ove pozornice...'

'Mislio sam si hoću li ja to ikada dobiti? Imati priliku da držim u ruci i da piše gore Branko Lustig', izjavio je istaknuti producent koji je svoje osobno iskustvo iz logora ugradio u svoj prvi Oscarom nagrađeni film 'Schindlerova lista'

Hrvatska kinematografija zasad ima četiri Oscara. Prvi zlatni kipić je otišao u ruke Jadran filmu za Najbolji animirani film 'Surogat' iz 1962., u režiji Dušana Vukotića, to je ujedno bio i prvi animirani film izvan Amerike koji je dobio Oscara. Producent Čedomir Kolar osvojio ga je za bosansko-hercegovački film 'Ničija zemlja', ali definitivno najpoznatiji i najuspješniji hrvatski filmaš je Branko Lustig koji je osvojio dva Oscara; 1994. za 'Schindlerovu listu' Stevena Spielberga (74) i 2001. za 'Gladijatora' Ridleya Scotta (83). Preminuo je 2019. godine, a da je živ danas bi slavio 89. rođendan.

POGLEDAJTE VIDEO:

Lustig je rođen u Osijeku 1932. godine u židovskoj obitelji, 1941. godine obitelj je zbog nacista pobjegla u Čakovec i tamo se neko vrijeme skrivala. Ubrzo si ih našli i poslali u Auschwitz. Brankova mama, Vilma Lustig spasila je sina tako što je rekla vojniku SS-a da Branko ima 16 godina, inače bi ga poput druge mlađe djece poslali u plinsku komoru. Branko je tada imao 10 godina i poslan je na prisilni rad.

Većina članova njegove obitelji nestala je u koncentracijskim logorima diljem Europe, uključujući i njegovu baku, koja je ubijena u plinskoj komori i oca Mirka, koji je ubijen u Čakovcu. U logoru su ga redovito tukli, a od rada u rudniku spasilo ga je dobro djelo njegovog oca Mirka.

– Puno me je tukao i ja sam jednom počeo plakati i jaukati na hrvatskom. Tad je prestao udarati me i upitao me je odakle sam i tko mi je otac. Rekao sam mu da je moj otac Mirko iz kavane u Osijeku, a on mi je rekao da je njegov otac pio kod mog oca, a moj otac mu je davao piti na dug. Očito se tad nešto u njemu dogodilo. Uzeo me je sebi u ured, postao sam njegov pomoćnik, čistio sam mu odijelo, čizme sve do 1944. kada su ga poslali na frontu, a mene su premjestili u Bergen-Belsen. To je bila strahota. Smrad tijela, složenih u skladištu, kao drva. Premlaćivanja, neljudskosti - Lustig je uspio preživjeti strahote logora, majku je sreo nakon oslobođenja s 13 godina, a  težio je samo 33 kilograma i bio zaražen tifusom.

Dolazak u Zagreb

U Zagreb je došao živjeti kada je upisao srednju tehničku školu, nakon nje odlučio se za glumu na Akademiji dramskih umjetnosti. S glumom se nije previše bavio, ubrzo se okrenuo produkciji filma.

Bio je vođa snimanja Branku Baueru u filmu 'Ne okreći se sine',  pa film 'Ceste duge godinu dana' iz 1958. na kojem je surađivao s Giuseppeom De Santisom. Američki mjuzikl 'Guslač na krovu' iz 1970. snimao se u Lekeniku, na lokaciji koju je predložio Lustig.

Odlazak u Ameriku

Nakon zasićenosti s europskom kinematografijom odlučio je otići u Ameriku zajedno sa suprugom Mirjanom i kći Sarom. U Americi je proveo 25 godina, producirao nekoliko filmova, naravno najpoznatiji su 'Schindlerova lista', koja mu je donijela prvog Oscara 1993. i 'Gladijator' za kojeg je dobio drugi Oscar 2001. godine.

- Svaki put kad bi dolazio u nečiji ured i vidio vitrinu s nagradama mislio sam si hoću li ja to ikada dobiti, imati priliku da držim u ruci i da piše gore Branko Lustig - izjavio u Latinici 1994.

Spielbergu se javio potkraj osamdesetih, prilikom drugog poslovnog putovanja u Ameriku, ali uspio je samo doći do njegove sekretarice Ketty Kennedy, koja mu je rekla neka ostavi broj telefona pa će mu se javiti ako ga budu trebali. Javili su se nakon dvije i pol godine, kada su mu poslali scenarij za film o holokaustu.

- Čekao sam ga ni sam ne znam koliko i kad sam već mislio da nemam sreće i da je otišao na taj ručak, otvorila su se vrata. Dobacio mi je da budem kratak. Ali ostali smo razgovarati sat i pol. Sve me ispitao o danima u logoru, na kraju smo zajedno otpjevali mađarsku pjesmu 'Tužna je nedjelja', a kad sam odlazio, poljubio mi je logoraški broj i rekao da ću biti njegov producent. Sutradan sam već imao svoju kancelariju, dobio sam i ugovor i počeo raditi kao producent - rekao je Lustig.

Svoje osobno iskustvo iz logora ugradio je u 'Schindlerovu listu', a u sceni kada djecu tjeraju na kamion doživio je živčani slom. - Spielberg mi je prišao, zagrlio me, pitao želim li kući, ali nastavio sam raditi - izjavio je Lustig u intervju za Gloriju 2009.

- Moj broj je A3317. Dalek je put od Auschwitza do ove pozornice. Umirući su mi ostavili u amanet da, ako preživim, pričam kako je bilo - kazao je primajući prvog Oscara.

Drugi Oscar došao je za film 'Gladijator' u kojem je glavu ulogu imao glumac Russell Crowe (57). Poznato je da se njih dvoje na setu filma nisu najbolje slagali, ali na kraju su postali prijatelji.

Povratak u Zagreb

Nakon povratka iz Los Angelesa, Branka se često moglo vidjeti na kavi u Charlieju ili u bivšem Kinu Europi za vrijeme trajanja Festivala tolerancije, čiji je bio osnivač i predsjednik. Poslije njegove smrti 'obitelj Lustig više nema nikakve veze s Festivalom' - rekla rekla nam je Brankova kćer, pravnica Sara Lustig.

– Dok god budem živ, svim svojim snagama ću se boriti da se to zlo ne ponovi. Mogu govoriti o onome što sam ja doživio. Jedini razlog što je moja obitelj doživjela sve te strahote je to što smo se rodili kao Židovi - izjavio je producent.

Dobio je i Orden kneza Trpimira za zasluge u promicanju međunarodnog položaja i ugleda Republike Hrvatske, samo tjedan dana nakon dobivenog Oscara za 'Schindlerovu listu', tadašnji predsjednik Tuđman se prilikom uručivanja ordena ispričao židovskom narodu za strahote koje su proživjeli u Hrvatskoj u vrijeme Drugog svjetskog rata.

Branko je kasnije u Latinici kod Denisa Latina izjavio kako je je Oscar svjetska nagrada, a Orden kneza Trpimira mu znači puno više jer dolazi od hrvatskog naroda i zemlje u kojoj je 31 godinu radio.

- Tu noć kada sam dobio ovu nagradu, kada se predsjednik Franjo Tuđman ispričao židovskom narodu, nisam mogao spavati zato što je ta isprika možda i važnija od samog odlikovanja. Zahvalan sam predsjedniku Tuđmanu što je to rekao i to će pomoći Hrvatskoj puno više nego što bilo tko misli - izjavio je u Latinici i svrstao je Tuđmana među velike državnike.

– Jako sam dirnut i ne mogu vam izraziti što osjećam prema gradu Zagrebu, prema ovoj zajednici. Hvala vam puno što ćete objaviti ove slike. Slike nisu baš najbolje, ja nisam baš najbolji, nisam baš fotogeničan, ali nisam američki glumac. Nadam se da ću do kraja života još imati prilike da budem s nekim od najpoznatijih glumaca i nadam se da ću ih dovesti u Zagreb i pokazati svijetu jedan od najljepših gradova u Europi. Ja sam ih prošao sve i nigdje nisam tako lijepo doživio neki grad, neku arhitekturu kao u Zagrebu - izjavio je Oscarovac kada je proglašen počasnim građaninom grada Zagreba šest mjeseci prije smrti.

Branko Lustig preminuo je 14. studenog 2019. godine, njegova urna je trebala biti položena u obiteljsku grobnicu na židovskom dijelu groblja na Mirogoju, ali Grad Zagreb je ponudio posebno mjesto na početku Aleje Velikana, koje je obitelj Lustig nakon dvije godine konačno dočekala.

Njegov spomenik u obliku filmske vrpce nalazi se pokraj stabla kestena preko puta spomenika Ede Murtića s kojim je bio u prijateljskim odnosima. Nadgrobni spomenik se sastoji od dva vertikalna bloka između koji je filmska vrpca, na njemu je uklesan broj A - 3317. Taj istetoviran broj na ruci kojeg je dobio u logoru, Oscarovac nikada nije uklonio.

- Branko Lustig zahvalan je svojoj voljenoj Hrvatskoj. Pisao je, stvarao je i najviše davao. Umro je kako je živio, domovini vjeran - rekla je kći Sara. Na kraju Sarinog govora svirale su gajde koje je on čuo u logoru.

- Logor je oslobodila Škotska garda uz svoju tradicionalnu glazbu na gajdama. Pomislio sam da sam umro, da sam na nebu i da anđeli sviraju - prisjetio se Lustig za Nacional 2016. godine.

Najčitaniji članci