Jedan od najpoznatijih pjevača s ovih prostora nije prepoznat samo u regiji, već i među Hrvatima raseljenim diljem svijeta. Svojim će najvećim hitovima razveseliti i publiku u Njemačkoj
UOČI HRVATSKE NOĆI
Kralj dijaspore Mate Bulić: Kada sam došao u Njemačku nisam znao jezik, a kopao sam kanale
Čitanje članka:
5
min
Frankfurt ovih dana živi u posebnom ritmu, onom koji se osjeti svaki put kad se približava 'Hrvatska noć'. Prepoznaje se po atmosferi, po iščekivanju koje raste među našim ljudima, po onoj posebnoj energiji koja prati ovo najveće okupljanje Hrvata izvan domovine. A večeras se sve slijeva u Süwag Energie Arenu, gdje će jedna pozornica okupiti neka od najvećih imena hrvatske glazbe: Doris Dragović, Petra Grašu, Tonija Cetinskog, Miroslava Škoru, Dalmatino, Grupu Vigor, TS Dukate i Hrvatske ruže.
I među svima njima Matu Bulića. Za mnoge u dijaspori on nije samo još jedno ime na plakatu, nego glas koji ih prati godinama, glas koji ih podsjeti na dom kad je najpotrebnije. Njegove pjesme putuju s ljudima preko granica, pjevaju se na svadbama, druženjima, proslavama i tihim večerima nostalgije. Zato njegov dolazak na Hrvatsku noć uvijek nosi posebnu težinu, kao da s pozornice silazi netko tko pripada upravo ovdje, među svojima.
- Žao mi je da se prekida tradicija. Organizatori su rekli: "Dok bude Oliver živ, Mate Bulić će pjevati svake godine." Nažalost, nakon što je Oliver umro, ja sam morao nastaviti sam. To mi je posebna priča i čast. Volim ono što radim. Volim jer publika voli mene, a ja volim publiku. Rezultat toga su pune dvorane, puni stadioni, puni trgove, to je rezultat - govori nam dobro raspoloženi Mate.
Nastavlja iskreno i emotivno: 'Nikad nisam odustao. Pjevam sat i pol, dva dana, šalim se, ali kad krene zbijeno, kad počne 'Mate! Mate!', to je nešto što ti nitko nikada ne može izbit' iz tvoje konačne emocije".
U sjećanju mu je još svjež i trenutak iz zagrebačke Arene: 'Kad sam ulazio na koncert 'Domu mom' nedavno, jedva sam ušao unutra. Vidjeli su me i dvije minute je bilo skandiranje 'Mate! Mate!'. U dvije minute ti prođe sve kroz glavu: od djetinjstva do danas. I onda dođeš, nakloniš se, potpišeš i to je to. To je jedan put koji sam ja gradio sa svojim prijateljima, od početka pa nadalje. Morao sam. Ljudi znaju tko si, znaju da to znaš raditi. I to je to što se toga tiče'.
Kad govori o publici, Mate se nekako dodatno uspravi, kao da ga sama pomisao na ljude koji ga prate godinama čini većim. Pa ipak, uz svu tu ljubav, postoji i jedan nadimak koji ga prati već desetljećima - kralj dijaspore.
- Je, dobio sam ga u Njemačkoj. U fazi kad sam punio dvorane, diskoteke, gdje je tisuću ljudi ostajalo vani jer nisu mogli ući , kad su novinari došli i vidjeli taj status, rekli su "kralj dijaspore". Tako je to nastalo. Ali ja te kraljeve ne volim. Bitno je da sam jedan od njih, da oni vole to što ja radim, a ja njih volim kao svoju publiku, svoje ljude, jer ih dobro poznajem - ističe.
Upravo kroz odnos s publikom, prirodno stiže i do teme koja mu je jednako važna, pjesama. O njima govori ponosno, ali skromno.
- U zadnjih 20 godina nikada nisam snimio nijednu pjesmu za koju bih rekao da mi nije dobra ili draga. Sve ih pjevam zdušno. Ne gledam posebno neku pjesmu, sve moje pjesme su dobre, skladne, drage i meni i narodu. Sve se one uklapaju u moj koncept i sve su prepoznate. Publika posebno voli 'Moja Hercegovina'. To je hit. Ponosan sam na sve te hitove. Oni su to prepoznali, i meni je to drago. Nastavio sam u tom smjeru, i završio sam tu gdje jesam - kaže.
A Njemačka za njega nije samo mjesto velikih koncerata i vjerne publike, nego i mjesto u kojem je sve počelo. Upravo ga je ljubav prema supruzi Zdravki kao vrlo mladog dovela u Frankfurt, gdje je radio sve što je trebalo da bi izdržavao obitelj: od kopanja kanala do istovaranja kamiona i ručnog slaganja robe. Nije znao jezik, nije znao što ga čeka, ali nije odustajao. I u svim tim teškim poslovima, glazba mu je ostala sidro, a Zdravka najveća podrška. Ona koja ga je gurala naprijed i vjerovala u njega kad nitko drugi nije mogao ni slutiti kakav će put izgraditi.
- Završio sam ekonomiju i došao u Njemačku. Nisam znao jezik, nisam znao govoriti ni raditi. Radio sam fizičke poslove, ručno slaganje, kopanje kanala, utovar na kamione… Sve su to bile sekvence koje su mene pripremile. Uz to sam odgajao dvije kćeri zajedno sa svojom ženom, i njoj dugujem najviše hvala - prisjeća se.
Kad govori o svojim kćerima, Katji i Ani, glas mu se promijeni. Postane mekši, ponosniji, gotovo zaštitnički. Čak i dok govori o glazbi, stadionima i hitovima, vidi se da je najveći dio njegova srca rezerviran upravo za njih.
- Danas su moje djevojke akademski građani. Super su. Jedna je menadžerica, sada radi privatno, ima svoj ured doma. A mlađa je odvjetnica s najvećim mogućim referencama. Imam četiri unuka, dva zeta, da sam ih birao, ne bih ih bolje izabrao. Sretan sam čovjek - ističe.
A posebno omekša kad spomene svog najmlađeg unuka, malenog Tina. Nedavno je bilo krštenje, i taj dan nosi onu toplinu koju samo obiteljski trenuci mogu dati.
- Bilo je predivno. Bilo nas je oko 60, najbliža rodbina, prijatelji, kumovi. Došli su i moji, i sve smo napravili onako kako treba. Lijepa fešta - kaže Mate.
Već neko vrijeme piše autobiografiju. Ne žuri i ne forsira, želi da bude iskrena.
- Polako ide. Imao sam privatnih obaveza, pa nisam stigao mnogo. Obuhvatit će sve od djetinjstva, srednje škole, fakulteta, posla, ženidbe... I posebno jedno poglavlje: bolnicu. To je bila teška epizoda u 2019. godini koja me razorila. Ali, hvala Bogu, živ sam, ponovno pjevam. Hvala Bogu i hvala ljudima i prijateljima koji su bili uz mene cijelo vrijeme - govori Mate misleći na veliku bitku sa zdravljem koju je vodio tijekom pandemije koronavirusa.
Postoji još jedno pitanje koje se samo nameće dok govori o svom životu, je li bilo razdoblja koje mu je najteže pretočiti u riječi.
- Da. Postoji. Ali uz pomoć svoje obitelji, kumova i prijatelja došao sam do kraja puta koji sam želio. Roditelji su htjeli da završim fakultet, završio sam. Ja sam želio napraviti karijeru, napravio sam. Hvala javnosti koja je bila uz mene. Ništa ne želim, samo molim Boga za zdravlje - kaže pa nastavlja: 'Sad lagani odmor. Minimalno nastupa do kraja godine, možda do polovice drugog mjeseca'.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
