Gdje bi danas bio Mikić da se nije ozlijedio Valinčić? Ili da su opcije s Theophileom ili Lisicom na desnom boku ispale dobre? Dinamo mora više vjerovati svojim klincima, to su sad dokazali i Mikić i Topić
BRAVO DEČKI...
Kad treneri ostanu bez opcija, priliku dobiju Dinamova djeca. A to najčešće bude pravi bingo!
Čitanje članka:
2
min
Dinamo je, i nakon velikog derbija, ostao na vrhu HNL-a. Zagrepčani su protiv najvećeg rivala odigrali jednu dobru utakmicu, "modrima" nitko ne može ništa zamjeriti po pitanju volje, htijenja i pristupa, a nakon utakmice osvojenim bodom nitko nije zadovoljan. Dinamo je želio više, tražio više, pa uz lošu predstavu suca Kolarića izjednačio u 98. minuti.
Pokretanje videa...
01:08
Splićani su igrali na "nulu", dugo odolijevali napadima domaćina, a kad bi pokleknuli onda bi se pojavio VAR. Nekad ispravno, nekad neispravno, bilo je tu svega i svačega. Ni Hajduk ne može biti pretjerano zadovoljan bodom, ipak su vodili 98 minuta, a prije izjednačujućeg gola Hoxhe pred vratima Filipovića u dobroj je situaciji bio Kalik.
U igri zagrebačkog kluba bilo je puno raspoloženih karika. Dominguez i McKenna su bili dojmljivi protiv Livaje, Mikić bez ikakvog straha igrao protiv Rebića (koji je na njemu trebao i zaraditi isključenje), Mišić je bio raspoložen, Bennacer odigrao najkompletniju utakmicu u Dinamovom dresu, Bakrar je bio moćan, Hoxha kao i uvijek precizan. Ali...
Bilo je tu i određenih problema, bez obzira na izraženi posjed lopte i terensku dominaciju, Dinamo je do vodećeg gola Hajduka (68. minuta) imao tek jednu pravu priliku (ne računajući situacije koje je poništio VAR), onu Bakrara glavom. Slično je bilo i u Velikoj Gorici, gdje Dinamo također nije znao na vrijeme prelomiti utakmicu, niti biti opasniji.
Opći je dojam kako Dinamovi veznjaci (u subotu Mišić, Zajc i Bennacer) igraju predaleko od suparničkog gola, pa "modri" najčešće napadaju s dva, maksimalno tri igrača što je ipak premalo. Tek kad se krene "all-in" Dinamo postane opasan. I tu Kovačević mora pronaći neko rješenje, od veznih igrača dobiti više golova i asistencija.
Dinamo je ove sezone dosta čudno igrački složen, u Maksimir su tijekom ljeta stizala skupocjeni igrači, neki od njih se još nisu iskazali. A onda protiv Hajduka u Maksimiru briljiraju mladi domaći dečki - Noa Mikić i Fran Topić. I doista, obojica su pristupom, skromnošću i zalaganjem zaslužili još više minuta. Dečki se bacaju na glavu, u svakom trenutku idu "sto na sat". Znaju i žele.
Već dvije godine zazivamo minutažu za Mikića koji je onda sasvim slučajno ove jeseni završio na desnom boku Dinama. I pokazao kako je on taj, kako mu se trebalo i ranije vjerovati. Ali prvo se "modrima" trebao ozlijediti Valinčić, pa opcije s Theophileom i Lisicom (na desnom beku) ispasti loše, pa da tek onda čelni ljudi kluba počnu vjerovati svom djetetu.
Mikić nije bio ni na ljetnim pripremama, niti u planovima Dinama za ovu sezonu. A sad je svima pokazao da zna i može, da želi i hoće. Sa samo 18 godina. I svaka mu čast. Fran Topić je također pola jeseni čekao minute, a onda u kratkom periodu protiv Karlovca, Varaždina, Gorice i Hajduka pokazao jako puno. I sudjelovao kod akcija za golove (i kod Gorice i protiv Hajduka).
Zvonimir Boban sa suradnicima, kao i trener Mario Kovačević, trebaju više vjerovati svojim klincima, Dinamovoj djeci. Zar nije jedan od junaka u Velikoj Gorici bio i Marko Soldo? I bez obzira na sva ta zvučna i skupocjena pojačanja, rijetki su zaslužili minute prije Dinamove djece, Dinamovih klinaca. Mikić i Topić su sad svima pokazali put, domaćoj djeci treba vjerovati.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
