Ibrahimović je rođen 1981. godine, kao sin bošnjačkog oca Šefika i hrvatske majke Jurke, Zlatan je odrastao kao autsajder. Roditelji su mu se razveli dok je imao samo dvije godine
JEDINSTVENI IBRAHIMOVIĆ
Kako je dječak iz geta pokorio svijet i postao Zlatan: 'Morao sam biti ljut da bih preživio...'
Čitanje članka:
3
min
Zlatan Ibrahimović. Ime koje odjekuje nogometnim stadionima, sinonim za nevjerojatne golove, neviđenu karizmu i aroganciju koja je postala njegov zaštitni znak. No, iza lika koji za sebe tvrdi da je Bog, krije se priča o siromašnom dječaku balkanskih korijena, odraslom u surovom švedskom getu, koji je bijes i glad pretvorio u pogonsko gorivo za osvajanje svijeta. Njegova karijera, okrunjena s 34 trofeja i više od 570 golova, nije samo sportska bajka, već i lekcija o tome kako preživjeti kad si drugačiji.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
00:50
Priča počinje u Rosengårdu, imigrantskom predgrađu Malmöa, mjestu gdje su snovi rijetko preživljavali sumornu stvarnost. Rođen 1981. godine, kao sin bošnjačkog oca Šefika i hrvatske majke Jurke, Zlatan je odrastao kao autsajder. Roditelji su mu se razveli dok je imao samo dvije godine, a djetinjstvo mu je bilo obilježeno siromaštvom i seljakanjem između dva doma. Dok je majka radila po četrnaest sati dnevno kao čistačica, otac, domar po struci, borio se s vlastitim demonima.
Misao da se samo rad isplati pokušava usaditi i djeci.
- Odredile su me tri stvari: mlijeko, kruh i bolonjez. Ako ja mogu uspjeti s te tri stvari, možeš i ti. I oni kažu "OK". Kako su meni usadili roditelji, tako sam i ja njima. Novac ti neće dati sreću. Učim djecu disciplini, poštovanju i samostalnosti. Kad napune 18, ako ne budu mogli biti samostalni, nisam uspio.
Trauma rata u Jugoslaviji duboko ga je pogodila. Šefikov hladnjak često je bio pun piva, ali hrane je bilo malo ili nimalo, pa je Zlatan nerijetko bio gladan.
- Trebao sam biti ljut da bih igrao dobro. Kada sam igrao s djecom iz srednje klase, osjećao sam se inferiorno jer sam nosio krivu odjeću i nisam imao novca. Zato sam rekao sebi: "Jednog dana ću im pokazati!" To je postala moja motivacija - povjerio se Zlatan u autobiografiji.
Taj bijes, rođen iz osjećaja nepripadnosti i borbe za opstanak, postao je njegov najjači saveznik. Na prašnjavim terenima Rosengårda, gdje su se miješali Turci, Somalijci, Poljaci i izbjeglice iz Jugoslavije, nogomet je bio jedini jezik koji su svi razumjeli. Tamo je visoki, mršavi dječak s govornom manom i velikim nosom shvatio da s loptom u nogama može natjerati svijet da ga sluša.
Od krađe bicikala do crnog pojasa
Da bi stigao na treninge, a novca za autobusnu kartu nije imao, Zlatan se okrenuo sitnom kriminalu. Postao je, kako je sam priznao, "pravi ekspert" za provaljivanje lokota i krađu bicikala. Jednom je nesvjesno ukrao bicikl poštaru, a drugi put čak i svom treneru ispred svlačionice. Nogomet mu je bio jedini bijeg od puta koji bi ga vjerojatno odveo u zatvor.
Paralelno s nogometom, razvijao je strast prema borilačkim vještinama. Kao dječak, divio se Muhammadu Aliju, a s sedamnaest godina zaradio je crni pojas u taekwondou. Ta vještina i nevjerojatna fleksibilnost kasnije su mu omogućile da zabija neke od najspektakularnijih i najakrobatskijih golova u povijesti nogometa, poput legendarnih "škarica" protiv Engleske koje su mu 2013. donijele nagradu Puskás. Njegov nogometni idol bio je Brazilac Ronaldo, čije je poteze proučavao i kopirao.
Proboj u Ajaxu i početak dominacije
Nogometni put započeo je u Malmö FF-u, no ni tamo nije bilo lako. Zbog njegove drskosti, temperamenta i individualnosti, roditelji njegovih suigrača jednom su čak potpisivali peticiju da ga se izbaci iz kluba. No, njegov je talent bio prevelik da bi ga se ignoriralo. Ubrzo je postalo jasno da je Švedska za njega premalena.
Godine 2001. nizozemski velikan Ajax platio ga je tada rekordnih 8,7 milijuna eura. Početak u Amsterdamu bio je težak. Pod trenerom Co Adriaanseom dobivao je malo prilika, no dolaskom Ronalda Koemana sve se promijenilo. Koeman mu je dao slobodu, a Zlatan je uzvratio golovima i magijom. S Ajaxom je osvojio dva naslova prvaka i postao jedan od najtraženijih mladih napadača Europe, spreman za najveću scenu.
Legenda s 34 trofeja
Uslijedila je karijera iz snova. Juventus, Inter, Barcelona, Milan, Paris Saint-Germain, Manchester United... U svakom klubu u koji je došao, osvajao je naslove. Ukupno je skupio 34 momčadska trofeja, a pritom je dvanaest puta proglašen najboljim švedskim nogometašem. Za reprezentaciju je u 122 nastupa zabio 62 gola, postavši njezin najbolji strijelac u povijesti.
Ipak, jedan san ostao je neostvaren. Unatoč igranju za najveće klubove, nikada nije osvojio Ligu prvaka. Ironično, Inter ju je osvojio odmah nakon njegova odlaska u Barcelonu, a Barcelona godinu dana nakon što je on napustio Kataloniju zbog sukoba s Pepom Guardiolom.
Zlatan Ibrahimović povukao se 2023. godine, ostavivši iza sebe nasljeđe koje nadilazi statistiku. On je dokaz da se iz blata Rosengårda može doći do zvijezda, ne mijenjajući se ni za koga. Bio je i ostao autsajder koji je postao kralj, dječak iz geta koji je svijetu pokazao da postoji samo jedan Zlatan.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
