Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Kada je rat počeo rekao sam da ima dva ishoda: pogibija iranskog vodstva i sporazum s Amerikancima u kojem Iran pristaje na demilitarizaciju, a drugi je iranski nuklearni pokus, rekao nam je nuklearni fizičar Tonči Tadić
SAD i Saudijska Arabija vode pregovore koji bi Saudijcima omogućili obogaćivanje urana u mirnodopske svrhe, ali bez zabrane razvoja nuklearnog oružja kao što je uvjetovano u Sporazumu 123. Radi se o bilateralnom sporazumu o mirnodopskoj nuklearnoj suradnji koji Sjedinjene Američke Države sklapaju s drugim državama. Toga prema pisanju CNN-a nema između Saudijaca i Amerikanaca.
Za razliku od uobičajenih pravila iz Sporazuma 123 (koja se često nazivaju "zlatnim standardom", kao u slučaju sporazuma s UAE-om gdje se država formalno odriče domaćeg obogaćivanja i prerada), ovaj nacrt dopušta Saudijskoj Arabiji da obogaćuje uranij na vlastitom tlu.
Prema nacrtu, Saudijska Arabija nije obvezna potpisati Dodatni protokol Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), što bi inspektorima omogućilo nenajavljene i dublje kontrole. Umjesto toga, dogovoren je prilagođeni, bilateralni sustav nadzora između SAD-a i Rijada.
Ovakav ustupak izazvao je ozbiljne kritike i zabrinutost u američkom Kongresu zbog opasnosti od nuklearne proliferacije na Bliskom istoku, posebice jer je saudijski prijestolonasljednik Mohamed bin Salman ranije izjavio da će Rijad razviti nuklearno oružje ako to učini i Iran.
- Ti pregovori se ne bi događali da u dobroj mjeri nisu sigurni da će Iran razviti nuklearnu bombu. Prije dva tjedna je iranski Fars News koji je povezan s Revolucionarnom gardom objavio da je jedina garancija od izraelskih i američkih napada nuklearno oružje. Mojtaba Hamenei je svog pokojnog oca u više navrata kritizirao zašto je uran obogaćivan do 60 posto jer to predstavlja čistu provokaciju. Ako nemaš namjeru razvijanja nuklearnog oružja onda ideš na deset posto obogaćivanja za nuklearne elektrane ili 20 posto za istraživačke reaktore. Važno je podsjetiti da nitko ne zna u kojem je stanju njihov nuklearni program ni gdje se nalazi tih 450 kila urana obogaćenog do 60 posto. - govori nam nuklearni fizičar Tonči Tadić te otkriva kada i koliko nuklearnih glava bi Iran s ovim što ima mogao napraviti.
- Ako bi obogatili uran na 90 posto dobili bi deset do 12 nuklearnih bojevih glava. Za to je potrebno nekih šest mjeseci, ali ulogu igra tehnologija kojom raspolažu. Iran nije trećerazredna arapska država, nego regionalna sila. Ako krenu u tom smjeru ne bi im bila potrebna neka posebno sofisticirana nuklearna glava. Dovoljna im je ona glomazna kakve je SAD imao u Drugom svjetskom ratu, za njih je najbitnije da funkcionira. Postojale su sulude ideje o otmici tog obogaćenog urana, ali se od toga odustalo - govori nam Tadić te dodaje koji će biti prvi znak da su proizveli bombu.
- Ako će provoditi nuklearni pokus to će se očitovati kao potres s epicentrom koji je vrlo plitak. Kada će se u Iranu zabilježiti magnituda tri ili četiri po Richteru s epicentrom na 200 metara dubine to će biti znak da imaju bombu. Tu govorimo o uranskim nuklearnim glavama sa snagom od 15 kilotona, kao Hirošima. Može li Iran napraviti termonuklearnu bombu? Može, ali to ovisi imaju li reaktor u pogonu i imaju li litij iz kojeg dobivaju tricij. Deuterij imaju jer imaju teške vode. Njima treba gram i pol deuterija i gram i pol tricija i to povećava snagu nuklearne eksplozije za deset kilotona. Glavno središte za proizvodnju teške vode u Iranu nalazi se u sklopu nuklearnog postrojenja kod grada Arak - govori nam nuklearni fizičar.
Dodaje da postoje i drugi načini da se Iran spriječi od proizvodnje nuklearnog oružja osim kopnene invazije.
- Može ih se spriječiti ako se unište centrifuge za koje je potrebna golema količina električne energije. Problem je što Iranci imaju ukopane kablove, dizel generatore za proizvodnju struje. Kada je rat počeo rekao sam da ima dva ishoda: pogibija iranskog vodstva i sporazum s Amerikancima u kojem Iran pristaje na demilitarizaciju, a drugi je iranski nuklearni pokus. Mislim da smo bliže ovom drugom ishodu - objasnio je Tadić te otkrio u kojem pravcu će ići eskalacija.
Pokretanje videa...
VIDEO
- To će se odvijati u smjeru udara na elektrane, mostove i drugu infrastrukturu. Svaki dan napada na iranske elektrane i mostove je jedan dan više zatvorenog Hormuza. Cijela priča vraćanja za pregovarački stol je da se Iran prisili da deblokira Hormuz. Američke naftne rezerve nisu neiscrpne. Bit će velikog razaranja u Iranu, ali to je za njihovu vojnu huntu prihvatljivo u kontekstu pozicije Irana kao regionalnog hegemona. Što god tko mislio o njima, oni se sami nose sa SAD-om. Sama ta rečenica izaziva jezu kod njihovih susjeda, a sve te zemlje su Trumpu platile milijardu dolara za njegov Odbor za mir, a zauzvrat su dobili iranske udare od kojih ih on ne može štitit.
U veljači 2026. godine, pet glavnih kurdskih oporbenih stranaka iz Irana ujedinilo se u zajednički savez pod nazivom Koalicija političkih snaga Iranskog Kurdistana. Taj savez formiran je 22. veljače 2026. godine s ciljem koordiniranja političkog i vojnog djelovanja te ostvarivanja prava na samoodređenje unutar demokratskog i federalnog Irana.
Asghar Ebrahimi-Asl, bivši iranski zamjenik ministra za naftu, rekao je za Iran International da SAD uspostavlja velike baze u zemljama poput Ujedinjenih Arapskih Emirata i regrutira strane plaćenike da bi se pripremio za upad u Iran. Rekao je da bi moguće mete mogle uključivati otok Kešm, dio otoka Harg ili dijelove južne obale Irana.
- Tu je bilo svakakvih ideja, a sve se temelje na istom principu da će netko drugi za Amerikance ratovati i ginuti protiv Irana na terenu kako bi SAD i Izrael bili regionalni gospodari, a ne Kurdi, Azeri ili Beludži. Beludži neće u rat zbog Pakistana gdje ih većina živi. Kurdske operacije neće podržati Turska. Ankara je jasno dala do znanja da bi ulaskom Kurda u rat protiv Irana oni sami imali velike probleme jer bi se sutra mogla dogoditi pobuna u Turskoj. Azeri su specifični jer su i Ajatolah Hamenei i predsjednik Pezeškian etnički Azeri. Zašto bi oni pokretali ustanak protiv samih sebe - pita se Tadić.
Trump je u Ankari rekao da je sporazum mrtvo slovo na papiru, a glasnogovornik iranskog ministarstva vanjskih poslova Esmaeil Baqaei rekao je da memorandum više ne vrijedi te da su od sada fokusirani samo na obranu zemlje.
Vanjskopolitički analitičar Denis Avdagić govori nam da je za trenutačnu eskalaciju i raspad Memoranduma o razumijevanju kriv Iran.
- Iran je krenuo u više navrata gađati brodove u Hormuzu. To je bilo kršenje jer su se Memorandumom obvezali na siguran prolaz. Je li Amerika trebala ovako odgovoriti, o tome se može razgovarati, ali činjenica je da je gađanje trgovačkih brodova u prolazu i to u omanskim vodama, kršenje Memoranduma. Činjenica je da su to opetovano radili, a znali su kako će SAD reagirati. Ovdje je Iran srušio Memorandum. Postavlja se legitimno pitanje tko uopće upravlja Iranom s obzirom na to jer nismo vidjeli vrhovnog vođu. Jasno je da ga skrivaju kako se ne bi izvršio atentat na njega. Uglavnom, ako gledamo striktno Memorandum o razumijevanju prekršio ga je Iran - objašnjava Avdagić i dodaje zašto je Iran išao rušiti Memorandum kojim su dobili neke stvari o kojima su mogli samo sanjati prije 28. veljače.
- Revolucionarna garda vjerojatno nije zainteresirana za normalizaciju odnosa sa Zapadom. Oni su svjesni što znači zatvaranje Hormuškog prolaza, jer malo je alternativa za izvoz energenata. Eskalacija bi mogla ići u smjeru udara na infrastrukturu, pogodili su postrojenje za desalinizaciju u Kuvajtu. U ovom trenutku su sve opcije otvorene, ali čini se da se ide u hamurabijevskom smjeru oko za oko. Opet se postavlja pitanje tko uopće upravlja Iranom. Prosvjedi su slomljeni, ratno je stanje. Tamo nije situacija kao u Ukrajini gdje ljudi usred rata nakon cjelonoćnog bombardiranja izlaze na ulice i prosvjeduju, takav stupanj demokracije u Iranu ne postoji, takve slobode nema u Iranu. To moraju znati svi koji simpatiziraju vlast u Iranu, tamo se prosvjedi gase mecima - rekao je Avdagić.
24sata © 2026
