Dva nova otkrića opet pokazuju koliko svemir zna biti čudan, i to na dva kraja skale. Jedno gleda 12 milijardi godina u prošlost, drugo je praktički u našem kozmičkom susjedstvu, a oba otvaraju pitanja na koja modeli zasad nemaju čist odgovor.
Tech
Komentari 1
Dva nova otkrića opet pokazuju koliko svemir zna biti čudan, i to na dva kraja skale. Jedno gleda 12 milijardi godina u prošlost, drugo je praktički u našem kozmičkom susjedstvu, a oba otvaraju pitanja na koja modeli zasad nemaju čist odgovor.
Astronomi su u radovima i popratnim objavama opisali dva neobična nova otkrića: jedan je golemi skup galaksija koji je “previše vruć” i to jako rano nakon Velikog praska, a drugi je oblak plina koji izgleda kao galaksija koja nikad nije uspjela stvoriti zvijezde. Prvi slučaj vezan je uz protoklaster SPT2349 56, promatran kad je svemir imao oko 1,4 milijarde godina. U njemu su našli trag vrućeg plina koji bi, po jednostavnijim modelima, trebao nastajati sporije i kasnije.
Kako su to uopće “vidjeli”? Tim je koristio ALMA teleskop i mjerio efekt u kozmičkoj mikrovalnoj pozadini, ukratko, vrući plin ostavlja prepoznatljiv potpis u pozadinskom zračenju. U radu pišu da signal upućuje na golemu količinu toplinske energije, veću nego što bi se očekivalo da se sve grije samo gravitacijom i normalnim rastom klastera. Jedna od ideja je da dodatnu energiju u okolinu ubacuju aktivne crne rupe i ekstremno stvaranje zvijezda u tom zbijenom području.
Drugo otkriće zove se Cloud 9 i zvuči još čudnije: to je objekt blizu galaksije M94, na oko 14,3 milijuna svjetlosnih godina, koji izgleda kao oblak vodika umotan u tamnu tvar, ali bez vidljivih zvijezda. Znanstvenici ga predstavljaju kao prvi potvrđeni primjer onoga što se dugo očekivalo u teoriji: “tamni” mali halo koji je zadržao plin, ali nikad nije započeo ozbiljno stvaranje zvijezda. Upravo zato ga opisuju kao svojevrsne “kosti” propale galaksije, nešto što je ostalo na pola puta.
Cloud 9 je prvo primijećen u radio opažanjima teleskopom FAST, a zatim su ga dodatno provjeravali drugim radio instrumentima i Hubbleom. Ključni dio je Hubble: duboke snimke praktički nisu našle zvjezdani trag koji bi se očekivao da je to klasična patuljasta galaksija. U radu tim čak navodi koliko su “sigurni” da nema zvjezdane populacije iznad vrlo niskog praga, što dodatno gura priču prema ideji da je ovo stvarno objekt bez zvijezda.
Zašto je to zanimljivo i izvan astronomskih foruma? Prvi rezultat govori da se ogromne strukture u ranom svemiru možda mogu zagrijati brže nego što smo mislili, što utječe na modele razvoja klastera. Drugi rezultat daje rijedak “čisti” primjer sustava gdje možete proučavati tamnu tvar i plin bez svjetla zvijezda koje inače sve zamute. U oba slučaja poruka je ista: svemir je pun detalja koji nas natjeraju da ponovno provjerimo pravila.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+