Post-game depresija je stvarna! Znanstvenici potvrdili ono što gejmeri već znaju. RPG igrači najviše pate, a tuga nakon igre nije samo mit.
Tech
Komentari 0
Post-game depresija je stvarna! Znanstvenici potvrdili ono što gejmeri već znaju. RPG igrači najviše pate, a tuga nakon igre nije samo mit.
Završna scena blijedi, počinju se vrtjeti imena glumaca koji su posudili glasove, a u trenutku kad spustite kontroler ili maknete ruke s tipkovnice, osjetite neponovljivu prazninu. Nije to zadovoljstvo, a ni olakšanje; više je nalik na nemirnu prazninu ondje gdje je do maloprije postojao čitav jedan svijet. Svaki gejmer poznaje taj osjećaj, a sada je fenomen o kojem se godinama raspravljalo na forumima i Discord serverima napokon dobio i znanstvenu potvrdu.
Istraživači s poljskog Sveučilišta SWPS i Akademije primijenjenih znanosti Stefan Batory detaljno su proučili taj osjećaj koji prati završetak neke dugotrajne i uvjerljive videoigre. Ne samo da su ga analizirali, već su stvorili i prvu svjetsku ljestvicu za mjerenje "post-game depresije" (P-GD), a svoje su rezultate objavili u međunarodnom časopisu Current Psychology.
Ovaj se fenomen, o kojem se godinama govorilo anegdotalno, definira kao osjećaj praznine, tuge i gubitka koji nastupa nakon završetka iznimno imerzivne i emocionalno nabijene igre. Da bi ga znanstveno izmjerili, psiholozi Kamil Janowicz i Piotr Klimczyk razvili su "Ljestvicu post-game depresije" (P-GDS). Kroz dvije studije koje su uključivale 373 igrača, identificirali su četiri ključna aspekta ovog iskustva.
Prvi i najintenzivniji su ruminacije vezane uz igru, odnosno nametljive i ponavljajuće misli o priči, likovima ili samom kraju. Drugi je izazovan kraj iskustva, koji opisuje emocionalne poteškoće u prihvaćanju činjenice da je putovanje završilo. Treći aspekt je potreba za ponovnim igranjem, snažna želja da se odmah vratite u isti svijet kako biste ponovno proživjeli osjećaje. Posljednji, i u pravilu najmanje intenzivan, jest medijska anhedonija - privremeni gubitak interesa za druge oblike zabave poput filmova, serija ili drugih igara, jer se čine "plitkima" u usporedbi s upravo završenim iskustvom.
Studija je jasno pokazala da su igrači igara uloga (RPG) najpodložniji ovom fenomenu. Razlog leži u samoj prirodi žanra, koja potiče stvaranje dubokih veza.
- U tim igrama igrači svojim odlukama imaju najveći utjecaj na razvoj lika i grade najjače veze s njima. I što je svijet igre uvjerljiviji te što je odnos s likom bliži, to je teže vratiti se u stvarnost nakon što je igra gotova - objasnio je dr. Janowicz.
Ipak, iako su RPG-ovi istaknuti, mehanizam emocionalnog ulaganja i parasocijalne povezanosti djeluje i izvan granica žanra. Igre poput The Last of Us Part II ili serijala Halo sposobne su stvoriti jednako dubok osjećaj privrženosti i, posljedično, gubitka, iako tehnički ne spadaju u igre uloga. Ključni faktori su trajanje, mogućnost donošenja značajnih odluka i emocionalna bliskost s likovima, a ne isključivo žanrovska odrednica.
Istraživanje je također otkrilo zanimljivu korelaciju: osobe koje su iskusile intenzivniju tugu nakon završetka igre češće su pokazivale opću sklonost pesimističnom razmišljanju. P-GD stoga može biti i posljedica općenitih poteškoća u nošenju s emocijama.
Istraživači naglašavaju da P-GD nije klinička dijagnoza, već specifična vrsta žalovanja, slična onoj koju osjećamo nakon prekida važne veze ili završetka značajnog životnog poglavlja. Za mnoge igrače, virtualni svijet postaje toliko važan izvor emocija da povratak u svakodnevicu zahtijeva vrijeme i psihološke alate za prilagodbu.
Ovi rezultati mogli bi biti korisni u procesu dizajniranja igara, ali otvaraju i niz pitanja o etičkim aspektima razvoja i uzimanju u obzir dobrobiti igrača. Iako je studija tek početak, ona potvrđuje ono što su milijuni igrača već znali: tuga nakon završetka omiljene igre je stvarna, jer su i svjetovi koje napuštamo bili stvarni na način koji je jedino važan - emocionalno.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+