Kako odgojiti sretno i uspješno darovito dijete, pitali smo dr. sc. Ivu Tadić, prof. psihologinju i psihoterapeutkinju koja se u dosadašnjem radu bavila temama obrazovanja djece s posebnim obrazovnim potrebama
DAROVITA DJECA, DRUGI DIO
Top savjeti za roditelje: Evo što učiniti za darovitu djecu da budu uspješni, ali i sretni
Čitanje članka:
5
min
Darovita djeca imaju u nekim odgojno-obrazovnim područjima znatno razvijenije sposobnosti od svojih vršnjaka. Oni mogu postići puno bolje rezultate u kreativnom, intelektualnom, umjetničkom, socio-emocionalnom ili motoričkom području djelovanja. Kako bi se njihovi potencijali iskoristili, važno je da se njihova darovitost prepozna na vrijeme te da im se omoguće uvjeti školovanja koji su im potrebni za razvoj njihovih potencijala.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:19
Odgoj darovitog ili talentiranog djeteta kod roditelja stvara ponos i sreću, ali istovremeno svijest da je to i velika odgovornost jer obitelj treba osigurati uvjete da dijete ostvari svoj puni potencijal. Roditelji se mogu susresti sa situacijama kada djeca traže aktivnosti koje ih zanimaju, imaju puno pitanja i žele razumjeti postupke ili procese o kojima roditelji uopće ne razmišljaju. Njihova znatiželja može članovima obitelji biti vrlo zahtjevna. Ako je dijete talentirano za neku aktivnost, to najčešće za roditelje znači i puno odricanja, ali i radosti.
O tome kako roditelji mogu odgojiti sretno i uspješno darovito dijete, pitali smo dr. sc. Ivu Tadić, prof. psihologinju i psihoterapeutkinju koja se u dosadašnjem znanstvenom i stručnom radu bavila temama obrazovanja djece s posebnim obrazovnim potrebama, kvalitetom života, manjinskim stresom te manjinskim i vulnerabilnim grupama.
Kako roditelj ili učitelj može prepoznati darovito dijete? Koje su neke tipične karakteristike darovite djece?
Darovita djeca često od najranije dobi pokazuju znakove brzog intelektualnog razvoja i iznimne znatiželje. Primjerice, mogu imati iznimno razvijeno razmišljanje i zaključivanje, brzo uče nove pojmove, postavljaju bezbroj pitanja i traže intelektualne izazove izvan uobičajenih okvira za svoju dob. Često imaju odlično pamćenje i koncentraciju, bogat rječnik te originalnost u idejama. Mnogi od njih imaju naglašenu empatiju i povećanu emocionalnu osjetljivost – duboko doživljavaju emocije i pravednost, propituju autoritet i nekonformisti su u razmišljanju.
Međutim, važno je imati na umu da svako darovito dijete ne mora pokazivati sve ove karakteristike, niti su daroviti učenici nužno podjednako izvanredni u svakom području. Neki će, recimo, briljirati u matematici, ali će biti prosječni u sportu, ili obrnuto.
S kakvim se problemima suočavaju darovita djeca? Mnogi misle da im sve ide lako, ali često čujemo da i njima treba podrška – zašto?
To je izvrsno pitanje. Darovitost nije jamstvo da će djetetu sve biti lako. Naprotiv, ta djeca imaju i neke posebne socio-emocionalne potrebe i izazove.
Primjerice, darovita su djeca često perfekcionisti. Navikla su da mogu mnogo, pa mogu razviti strah od neuspjeha. Ako su navikli da ih smatraju “genijalcima”, može im pasti samopouzdanje onog trena kad nemaju točan odgovor na neko pitanje. Tada neki od njih počinju izbjegavati teže izazove kako ne bi doživjeli neuspjeh, što dugoročno može ograničiti razvoj njihovog talenta.
Tu je i socijalni aspekt. Darovito dijete ponekad se osjeća “drugačije” od vršnjaka. Možda ih zanimaju stvari koje drugu djecu ne interesiraju ili zapažaju stvari koje njihovi vršnjaci ne vide. To može otežati sklapanje prijateljstava. Često se lakše sprijatelje s odraslima ili starijom djecom. Na primjer, desetogodišnjak kojeg fascinira fizika možda će se radije družiti s tinejdžerima ili odraslima koji o tome mogu razgovarati, nego s djecom svojih godina. No to nosi novi problem: intelektualno su ispred svojih vršnjaka, ali emocionalna zrelost ostaje primjerena njihovoj dobi. Drugim riječima, iako se darovito dijete može intelektualno razumjeti sa starijima, emocionalno mu još trebaju vršnjaci da bi se normalno razvijalo.
U pubertetu se može javiti i sumnja u vlastitu darovitost. Čak i vrlo sposobna djeca tada mogu početi sumnjati u sebe i umanjivati svoje uspjehe. To zovemo sindromom varalice – osjećaj da nisi doista tako pametan ili sposoban kako drugi misle, nego da si nekako “prevario” sustav i da će se to otkriti.
Uz to, tu je i pritisak okoline: darovita djeca često osjećaju očekivanja da uvijek budu najbolja – roditelji, učitelji, pa i sami sebe stalno tjeraju na vrhunski uspjeh. To može dovesti do stresa, tjeskobe, pa čak i burnouta (sindroma sagorijevanja) već u ranoj dobi.
Ne smijemo zaboraviti niti da darovita djeca mogu imati i neku razvojnu teškoću. Njih zovemo dvostruko posebnima, ali često to znači da im je (dvostruko) teže nego drugima.
Stoga je zaista bitno pružiti darovitom djetetu emocionalnu podršku i razumijevanje, jednako kao i intelektualne poticaje.
Kakvu podršku darovita djeca mogu dobiti u školi? Što škole mogu učiniti da bi razvili potencijale darovitih učenika?
Obrazovni sustav ima ključnu ulogu. U Hrvatskoj svaka osnovna i srednja škola ima obvezu identificirati i poticati darovite učenike. U praksi to znači da škole trebaju osigurati obogaćenje i prilagodbu programa za tu djecu. Kurikul za darovite učenike trebao bi biti fleksibilan, s mogućnošću obogaćivanja i akceleracije gradiva - ne samo više zadataka, nego dublji i složeniji sadržaji koji će ih izazvati. Primjerice, ako u redovnoj nastavi usvoji gradivo brže od drugih, umjesto da čeka dok ostali završe, može raditi na nekom samostalnom projektu po vlastitom interesu.
Također je korisno povezivati darovitu djecu međusobno. Organizacija dodatne nastave, radionica ili izvannastavnih aktivnosti gdje će se daroviti učenici iz iste škole (ili više škola) moći družiti i raditi zajedno, pomaže im da pronađu istomišljenike. Naravno, uz posebne programe važno je i da darovito dijete i dalje bude dio razreda, da ne bude potpuno “izolirano” od prosječne djece.
Učitelji i nastavnici bi trebali izbjegavati neke zamke, poput one da darovitom učeniku daju dodatne zadatke istog tipa samo zato što je brže završio regularan rad. To može dovesti do toga da se dijete osjeća kažnjeno zbog svoje brzine ili sposobnosti. Umjesto toga, bolje je ponuditi mu izazovnije zadatke ili produbljivanje teme.
Ukratko, idealno okruženje u školi za darovite je ono gdje se oni ne osjećaju ni sputano, ni isključeno, već uključeno, a istovremeno intelektualno stimulirano.
Imate li možda kakvu poruku za roditelje darovite ili talentirane djece?
Najvažnije je da djetetu pružite ljubav i razumijevanje, bez obzira na etikete. Ako primjećujete kod svog djeteta natprosječnu radoznalost, brzinu u učenju ili izražen talent u nekom području, promatrajte ga i slušajte, vjerojatno ste vi prvi koji ćete to uočiti. Obratite se stručnjacima za savjet ili provjeru darovitosti, ali i vjerujte svom instinktu roditelja. Njegujte djetetove interese, pružite mu prilike da uči i stvara, ali istodobno mu dopustite da bude dijete. Darovitost je veliki dar, ali dijete je više od svog talenta – ono je prije svega dijete koje treba podršku, prihvaćanje i sretno djetinjstvo. Ako to ima, darovitost će se već pretvoriti u nešto predivno za njega i za društvo.
Na koncu, važno je i realno postaviti očekivanja. Darovitost će u djetetu uvijek postojati, ali to ne znači da će ono automatski imati odlične ocjene ili kasnije briljantnu karijeru bez podrške i rada. Djeca rastu i mijenjaju se – moguće je da će vaše darovito dijete u nekom periodu ostvariti ogroman napredak u svom području interesa, a kasnije će možda odlučiti skrenuti drugim putem. I to je u redu. Bitno je da ono bude ispunjeno i sretno, bilo kao vrhunski znanstvenik, bilo kao talentirani umjetnik, ili pak da jednostavno izraste u zadovoljnu i ostvarenu osobu. Na roditeljima je da mu daju ljubav, razumijevanje i prilike za rast – a dijete će uz takvu podršku već samo naći svoj put.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
