Ja sam veliki medo Brundo, dubokim je glasom rekla malena Alisa Orlić (3) dok se u tatinu krilu igrala novom igračkom. Alisa je nakon odrona u Hrvatskoj Kostajnici ostala bez svojih igračaka
SREĆA NAKON NEPOGODE
Alisu (3) čuva medo: Ostala je bez kuće u odronu u Kostajnici
Nakon što je u odronu i rušenju obiteljske kuće tada ostala bez svojih igračaka, redakcija 24sata poklonila joj je novog plišanog medvjeda.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:15
On je visok 100 centimetara i za visinu ušiju viši od nove vlasnice. Ipak, to je nije omelo u namjeri da se igra s njime. Dva, tri zagrljaja bila su dovoljna da pripitomi medvjeda i odvuče ga u “brlog” s ostalim plišancima. Dobivenu čokoladu je dala roditeljima da je spreme jer će je jesti tek poslije ručka.
- Alisa je danas napokon dobro. Napunila je tri godine, krenula je u vrtić, i to je sad ona stara Alisa. Tu se moram puno zahvaliti vrtiću jer su problemi sve rjeđi. Dobro se prilagodila i mi smo zadovoljni - rekao je njezin otac Semir Orlić.
- Mi smo dobro čim su oni dobro. Sad je red na nas da se i mi ‘renoviramo’. I meni je lakše, no i dalje mi je teško usnuti. Cijelo vrijeme brinem oko njih i zaspem tek oko 3, 4 sata. Tek tad se opustim - ispričao je iskreno Semir.
U Hrvatsku Kostajnicu odlazi barem jednom u dva tjedna i tad se ispriča s prijateljima. Djecu ne vode sa sobom jer urušeno i golo brdo katastrofe kod njih izaziva ona najteža i najgora sjećanja.
- Kad smo zadnji put vodili Alisu, stavila je ruke na oči da ne gleda taj prizor. Zbog djece ne želimo nazad, da ne proživljavaju opet taj šok - kaže Semir. Želja cijele obitelji je ostati u novoj sredini u Petrinji. Blizu su im vrtić i škola te dvorane u koje djeca idu na odbojku i folklor. Uzdaju se da će im država pomoći da se tu skrase.
- Rekli su da nam, kad bude sve gotovo, neće nedostajati ni čačkalica. Trebat će za to vremena, jasno nam je da ne mogu raditi na novim kućama preko zime - kaže Semir. Kad se prisjeti bivše kuće i životinja, obuzme ga sreća. S obzirom na to da ima PTSP, ovce i brdo bili su, kaže, lijek za psihu. Nedostaje mu to. No na prvome mjestu mu je obitelj.
- Jedan, dva, tri - brojila je malena Alisa dok nam je pokazivala što ju je sve otac naučio na putu do vrtića. Iako malena, pokazala je puno empatije prema drugima.
- Nedavno je bila bolesna te smo morali u ambulantu. Morala se inhalirati. Ponijela je sa sobom igračke i predala ih doktoru da ih da drugoj djeci koja ih nemaju. I on i ja smo ostali frapirani. Za nagradu je od liječnika dobila poklon. To nam je drago jer je prije bježala od svih, a u zadnje se vrijeme otvorila ljudima - priča Semir dok je pozivao Alisu da svima “da lajk”.
Alisa je odmah prekinula igru, pokazala palac gore i nastavila navlačiti plišance. Dva medvjedića iz svoje kolekcije odlučila je pokloniti i nama za uspomenu. Zamolili smo je da ostanu kod nje na čuvanju, što je spremno prihvatila.
Dok iščekuju 2019. i konačno zbrinjavanje, obitelj za sebe samo želi zdravlje. Puno zdravlja svima želi i Mićo Jakšić (78), koji je nakon odrona, sa ženom Marijom, ostao živjeti u Kostajnici. Smješteni su u kući prijatelja tek 400 metara dalje od mjesta gdje je zemlja odnijela sve pred sobom. Uspjeli su vidjeti mjesta gdje im država gradi nove kuće, no koja će kome pripasti još nije odlučeno.
- Rekao sam da nam ne treba puno. Ma da je i pola od onoga što smo imali, opet je dobro. Ja ne mogu nikome prigovarati jer nitko nije došao i zapalio moju kuću - skroman je Mićo. Još je vitalan pa svaki dan vozi bicikl kojim odlazi do mjesta gdje je bila kuća. Kaže, tu je rođen i tu ga nešto vuče. Njihov duh, kao kap vode na dlanu, drže vrijedni ljudi iz Crvenog križa na čelu s Majom Böhm. Donijeli su im puno stvari koje još dugo neće moći potrošiti.
- Da nema njih, da nas drže, ne znam kako bismo preživjeli ovih devet mjeseci. Hrabre me stalno i to me ispunjava. Navukli su nam stvari kao hrčci - smije se Mićo dok mu se u očima stvaraju suze. Nada se da će im se jednom nekako moći odužiti. Čim se usele u novu kuću, počastit će ih sa svime što ima. Crvenom križu zahvaljuju i ostali koji im nikad neće zaboraviti što su sve za njih napravili.
- Kad smo ostali bez kuća, došli su po nas i smjestili nas u hotel. Nije nam bilo do ničeg, a oni su nam dali nadu i sve što trebam - kaže Desanka Pavlović (73), koja s Rajko Čejićem (73) čeka novi dom.
- U ovoj kući gdje smo sad smješteni sam odrasla kao dijete bez roditelja. Gazdu sam čuvala kad je bio beba. Presvlačila sam ga kad bi se uneredio i kad je čuo za nas, rekao mi je da budemo tu jer mi se nikad neće moći odužiti za sve što sam za njega učinila - rekla je Desanka. Nada se kako će uskoro u novu kuću i okupiti obitelj.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
