Hajduk je prvi dio sezone okončao kao drugi, s bodom zaostatka za Dinamom, ali umjesto da se u stanci dodatno homogeniziraju, pojačaju i pripreme za proljeće, oni su se bavili manje važnim stvarima....
RAZLOZI POSRTANJA
Hajduk se u stranci bavio svime osim bitnim. Momčadi i igrom
Čitanje članka:
4
min
Nakon što je na otvaranju proljetnog dijela sezone Hajduk na Poljudu poražen od Istre 1-2, ostao je kratkih rukava i na prvom gostovanju - Gorica ih je u subotu svladala s minimalnih 1-0. Malo je reći da je to veliki udarac za momčad Gonzala Garcije koja nije toliko loše igrala koliko je konačni rezultat loš, ali ukupan dojam i broj stvorenih prilika se ne zbrajaju, zbrajaju se samo postignuti golovi i osvojeni bodovi. U rubrici osvojeni bodovi Hajduk ima nulu, a u svim ostalim rubrikama gomilu upitnika.
Pokretanje videa...
01:02
Hajduk je prvi dio sezone okončao na drugom mjestu i s bodom zaostatka za vodećim Dinamom, i umjesto da se u stanci svi skupa dodatno homogeniziraju, pojačaju i pripreme za proljeće, oni su uglavnom razmišljali i bavili se svime, osim onim što je najvažnije, a to su stabilnost i mir unutar kluba, pojačavanje momčadi i izgradnji igre te kao kruna svega rezultat. Krenimo redom:
Pripreme su na iznenađenje mnogih odrađene na Poljudu, a zbog ozljeda, nevremena i slabih suparnika očito nisu do kraja uspjele. Momčad je u proljeće utrčala slabija nego li je bila na jesen, što su potvrdili i rezultati. Zašto je momčad slabija nije teško pogoditi. Pritisnut praznom blagajnom sportski direktor Goran Vučević uglavnom se bavio nagovaranjem Branimira Mlačića da ode u inozemstvo i tako pomogne klubu, umjesto da pronađe pokoje pojačanje. A nedavno ga je dočekalo i iznenađenje u vidu otkaza dvojcu bliskih suradnika koje je on doveo - Miši Krstičeviću i Viku Laliću.
Trener Gonzalo Garcia od početka sezone pokušava sačuvati svoju poziciju na klupi. Svjestan je da je manjkavosti igre ujesen, ali je i u proljeće startao s ogromnim problemima. Kartoni, ozljede i odlasci su mu desetkovali kadar, a od prijelaznog roka ne može baš ništa dobroga očekivati. Samo izgubiti, nikako dobiti. Nije ni čudo da je izjavio kako jedva čeka njegov kraj da konačno dobije malo mira i vidi na koga uopće može računati. Ne samo kad su u pitanju ozlijeđeni, nego i hoće li Mlačić ili još tko otići, hoće li Marešić napokon doći... Uz sve probleme nad glavom mu je i mač odnosa s Livajom, koji je i dalje u statusu pričuve, što čelnici kluba, pa i navijači ne gledaju s odobravanjem.
Ni Livaja nije imao mira u stanci, umjesto da se fokusira na pripreme i vraćanje u formu, i on je bio opterećen razmišljanjem o budućnosti, treba li ili ne potpisati novi ugovor kad i onako nije standardan, hoće li karijeru završiti na Poljudu ili će ipak morati još jednom u inozemstvo... Na koncu priče ostao je tamo gdje je i završio jesen - na klupi. Na stranu Livaja, njegove igre i forma, ali teško da postoji klub koji u tako kratkom roku može najboljeg igrača i idola navijača svesti na sporednu ulogu i veliki problem kao što to uspijeva Hajduku. Ako ne postoji zajednička budućnosti, barem su se mogli razići kao ljudi, a ne sve oko sebe opterećivati ovako mučnom situacijom...
Ništa bolje nije ni na katu. Predsjednik Bilić bavio se krpanjem financija i pregovorima oko gradnje novog kampa i stadiona, a jedno i drugo ovise o njemu koliko i iznenadni pljusak o ritualnom plesu Indijanaca u rezervatu. Bilić se poziva na ravnopravan status Hajduka i Dinama i "sve što su oni dobili trebamo dobiti i mi", a povijest nas uči da od tog posla neće biti ništa. U Zagrebu se grade dva nova stadiona i kamp, a na Poljudu će biti zakrpani krov i fasada. Možda, jednom... O lokaciji kampa za sada se ne zna baš ništa, a prošlo je već 12 godina od prezentacije idejnog rješenja. Živi bili pa vidjeli...
Ni predsjedniku Nadzornog odbora Ljubi Pavasoviću Viskoviću nije lako, pokušava uz klub zadržati važne ljude koji su ovoga ljeta obećali čvrsto stati uz planirani projekt novog, modernijeg i transparentnijeg Hajduka, ali i to je sve teža zadaća, a i pitanje je koliko nakon silnih razočaranja i krivih poteza u njima još ima entuzijazma.
Navijači su vodili neke svoje bitke, malo su se bavili članstvom, malo tumačili povijest, malo izravnavali neke svoje, navijačke račune po inozemstvu... Podrška momčadi tijekom utakmica nije izostala, ali ni prijeki pogledi i uvrede nakon njih. U kolopletu događanja u kojem ima svega a najmanje nogometa i igrači su se se pogubili. Izgubili su samopouzdanje i zaboravili i ono što su znali. Nesigurnost, pa i strah okovali su ih do te mjere da ne prikazuju ni ono što objektivno mogu...
S dva poraza na početku proljetnog dijela sezone, koja je - podsjetimo - označena kao "sezona stabilizacije a ne ciljeva", Hajduk se vjerojatno oprostio i od utrke za naslov prvaka, što za ovu momčad i stanje u kojem se klub nalazi i nije najgora vijest. Sada će se moći u miru posvetiti čišćenju nagomilanih problema, stabilizaciji financija i razvoju mladih igrača. Ne zaboravimo, Hajduk je u ovogodišnji budžet ukalkulirao i 14.85 milijuna eura zarade od transfera. Neispunjavanje tog cilja ponovno bi im na vrat navuklo UEFA-u koja pomno prati sve što rade po pitanju financijskog fair - playa... U ovom se trenutku najvažnijim ciljem čini zaustavljanje slobodnog pada, da se momčad ne raspadne, kao što se to događalo u nekim ranijim sezonama.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
