HDZ je najjači kad je u centru, Plenković je pobijedio desnicu, korona je odlučila izbore, Bernardić je dostigao vrhunac vlastite nesposobnosti, SDP je izgubljen slučaj, Most je opet preživio, ali Milan Bandić ipak neće.
Trebali su ovo biti neizvjesni izbori, ali na kraju su bili izvjesniji od bilo kojih u zadnjih dvadeset godina. Na njih je izašlo manje od pedeset posto birača, uvjeti su bili na rubu regularnosti, ankete su potpuno promašile u prognozama i opet se potvrdila stara izreka da na parlamentarnim izborima u Hrvatskoj natječu se svi, a pobjeđuje HDZ.
Korona je odlučila izbore
Korona je pomogla Andreju Plenkoviću da pobijedi na unutarstranačkim izborima u HDZ-u. Sada ga je odvukla do pobjede i na parlamentarnim izborima. Kako je rastao broj zaraženih, tako je rastao i rejting HDZ-a. Na koroni i pobjedi nad koronom Plenković je vodio kampanju, kao što je profitirao od straha zbog povratka korone. I kad je u svom pobjedničkom govoru zahvalio svima koji su izašli na izbore, Plenković je zapravo trebao zahvaliti svima onima koji - nisu izašli. Strah od pandemije spriječio je više od pedeset posto birača da odu do birališta. Na izbore su išli oni koji su morali, a zna se koji su to bili.
Jedno je bilo u anketama tvrditi da si za SDP i protiv HDZ-a, nešto posve drugo bilo je navući masku, stati u red i otići na birališta. Trebala je za to dobra motivacija. SDP ju nije stvorio.
Zastrašujuća pobjeda HDZ-a
Andrej Plenković osvojio je više mandata nego Ivo Sanader u svoja dva izborna ciklusa i tek nešto manje mandata od Franje Tuđmana 1995. godine. Bio je to ogroman trijumf, a rezultat je zastrašujući: imamo HDZ koji može sam formirati Vladu, bez koalicije, bez opozicije, bez lidera opozicije... I kad HDZ slavi, Hrvatska obično pati.
Još gore, HDZ je obično najveću štetu činio u svom drugom mandatu na vlasti, i nakon Oluje i na izborima 2007. godine. Tada se stranka do kraja otme kontroli, osili, razbahati i razmaše. I ako Plenkoviću u prve četiri godine nitko nije mogao ništa narediti, još teže će to biti učiniti u druge četiri godine. Ovo je bila tuđmanovska, ali i orbanovska pobjeda koja Hrvatsku ponovno baca u ruke HDZ-a.
Kao što je pobijedio desnicu u HDZ-u, Plenković je jučer pobijedio i desnicu na parlamentarnim izborima, izbacivši Domovinski pokret i Most praktički iz svih kombinacija za osvajanje vlasti.
Još jednom se pokazalo da HDZ uvjerljivo pobjeđuje kad se ugura u sam politički centar, neovisno o tome što njegova stranačka desnica traži i očekuje. Detaljne analize to će kasnije dokazati, ali kako sada stvari stoje čini se da je strah od Škore motivirao mnoge umjerene birače centra da glasaju za Plenkovića. Možda je politička desnica na ovim izborima uvjerljivo trijumfirala, ali vlast je pripala umjerenom Plenkovićevu HDZ-u, dok su radikali ostali u opoziciji.
Bero je gotov, a SDP je mrtav
Ruku na srce, ovaj rezultat realan je pokazatelj kapaciteta i snage SDP-a i Davora Bernardića. Sve ankete bile su tek nerealno napuhavanje očekivanja da bi stranka koja je prije godinu dana bila na 13 posto i koju vodi političar u podrumu popularnosti mogla pobijediti HDZ i doći na vlast. To je stranka bez duše, bez emocije, bez kadrovskog kapaciteta, bez ideje i vizije, s liderom bez karizme koji je na ovim izborima dostigao vrhunac svoje nesposobnosti.
Kako je netko uopće pomislio da bi Bero mogao pobijediti i postati premijer? A on sam činio je sve da to ne ostvari: formiranje izbornih lista, obračuni s oporbom u stranci, odabir koalicijskih partnera, sterilna kampanja, sivi i blijedi kandidati...
Paradoksalno, Bernardić je uspio preživjeti sučeljavanje s Plenkovićem za koje su svi mislili da će izgubiti, ali je zato uvjerljivo izgubio izbore za koje su ankete pokazivali da će ih sigurno dobiti. Kao Zoran Milanović 2007. godine.
I griješi svatko onaj tko misli da je Davor Bernardić problem SDP-a. Ne, on je tek simptom SDP-a.
Ispuhani Škoro
Plenković je govorio da je glas za Škoru glas za SDP-a. I paradoksalno, Škorini planovi za dolazak na vlast temeljili su se upravo na dobrom rezultatu SDP-a, kada bi HDZ bio prisiljen prodati se Škori. Ovako, i jedni i drugi prošli su na izborima lošije od očekivanja, a nakon ovakvog kilavog rezultata bez utjecaja na formiranje vlasti pitanje je što će od Škorina heterogenog pokreta uopće ostati u parlamentu.
Čini se da je ovaj rezultat više ostatak momentuma s predsjedničkih izbora, kad su na ho-ruk pokušali stvoriti neki desničarsko-populistički pokret. I ako je glavni zadatak bio srušiti Plenkovića, razbiti savez sa SDSS-om i gurnuti Hrvatsku prema desnici, taj zadatak ne samo da nije ostvaren, već je osnaženi Plenković otvoren prema savezu s manjinama - i Miloradom Pupovcem.
Ono što nije napravio SDP, uspio je učiniti pokret Možemo!. Prodati emociju biračima, motivirati i mobilizirati ljude da izađu na birališta, naročito u Zagrebu, promovirati neke moderne ideje i teme u kampanji, te se kao grupa aktivista ugurati u Hrvatski sabor gdje će dobiti platformu za lokalne izbore u Zagrebu. Urbani mladi birači pronašli su svoju novu opciju.
Most je neuništiv
Mostu treba priznati da je neuništiv. Dvaput je išao s HDZ-om, dvaput se razišao s HDZ-om i treći puta se vratio s parlamentarnih izbora tek neznatno okrznut. S početnih 19 mandata, preko 12 mandata na zadnjim izborima, sada su došli do osam mandata, kad su ih svi otpisali i zaboravili. Most se profilirao u desno klerikalnu stranku (sektu) koja sve više sliči na Hrast, ali koja je iskoristila protekle četiri godine u Saboru da se profilira kao borbena oporba HDZ-u. Nema sumnje da će nastaviti gdje je stao.
Bandićev kraj
Koliko puta smo to napisali? Da je ovo kraj Milana Bandića. Ali eto, nakon toliko skupe kampanje u zagrebačkim izbornim jedinicama, nakon toliko truda u spašavanju političkog života, Bandić nije ušao u Sabor. A bez Sabora, bez žetončića, neka ni političke zaštite HDZ-a. I bez te zaštite nema ni novog mandata - a možda ni slobode. Bandić je ispucao dosta političkih života. Ovo je možda posljednji.
