Molekularni biolog i jedan od vodećih znanstvenika, Igor Štagljar, obožava plivanje i sport, dnevno napravi 17.000 koraka, ima dvije kćeri na koje je izrazito ponosan i veseli se zajedničkom životu s partnericom
ŽIVOTNI INTERVJU
Akademik Igor Štagljar: Noge mi nisu stale u kokpit i tad je umro moj san da budem pilot
U velikom intervjuu sa akademikom Igorom Štagljarom (57) razgovarali smo o temama odrastanja u Hrvatskoj, ali i zavidne znanstvene karijere u svijetu.
POGLEDAJTE VIDEO: Čovjek snimio udar groma u Torontu
Pokretanje videa...
00:38
Kako je živjeti u Torontu - gdje živite, kakvi su uvjeti, kako provodite slobodno vrijeme ondje?
Iskreno, obožavam život u Torontu jer je Toronto grad koji odiše izuzetnom energijom. Toronto je iznimno multikulturalan i siguran grad, unatoč tome što ovdje živi čak pet milijuna ljudi. Živim u prostranom stanu kojeg sam kupio prije početka pandemije, a koji je smješten uz obalu jezera Ontario. Ovdje u Torontu živim zaista lijep život, stoga u ovom trenutku ne razmišljam o tome da se selim. No, nikad se ne zna ili nikad ne reci nikad. Definitivno nisam statična osoba pa stoga tokom tih brojnih aktivnih momenata stalno smišljam neke nove znanstvene projekte. Također puno radim na sebi. Volim čitati, trenirati, hodati, tako da mi dan jako brzo prođe. Tu mi pomažu i brojni prijatelji i rodbina koji su raštrkani diljem svijeta, ali također i iz Hrvatske – sa svima njima sam vrlo često u kontaktu putem FaceTime, WhatsAppa i društvenih mreža. Od hobija jako volim fotografiju, često odem van s fotoaparatom i onda fotografiram različite ulične motive ovdje u Torontu. Obožavam slušati glazbu, i to većinom moderni jazz, Nu-jazz i bossa novu, a volim i kuhati. Volim otići i u šoping te kupiti kvalitetnu odjeću i obuću.
Kako se opuštate?
U slobodno vrijeme puno hodam (u prosjeku 17.000 koraka na dan) i održavam kondiciju intervalnim treningom visokog intenziteta koji radim skoro svaki dan. Također često posjećujem teretanu i plivam, što mi je vrlo jednostavno jer se i teretana i 25-metarski bazen nalaze u zgradi u kojoj živim. Obožavam slušati glazbu jer me ona jako opušta. Slušam sve vrste glazbe osim narodnjaka i turbo folka. Kada radim, volim u pozadini slušati bossa novu i jazz lounge, a kada treniram, uživam u starim dobrom disku, funku, hard rocku i hitovima iz 80-ih. Obožavam životinje, no priroda posla mi nažalost ne dopušta da ih imam jer me vrlo često nema doma zbog poslovnih obaveza.
Imate dvoje djece. Čime se bave?
Da, imam dvije predivne kćeri. Lara (27) je završila studij marketinga i oglašavanja u Torontu i Dublinu, te već tri godine živi u Zagrebu. Leja (24) je završila studij dizajna interijera u Torontu i trenutno završava magisterij u području arhitektonskog dizajna na Sveučilištu u Berlinu u Njemačkoj. Primijetit ćete da niti Lara a niti Leja nisu krenule mojim stopama, što je za mene sasvim u redu. Uvijek sam svojoj djeci govorio da pri odabiru studija moraju voditi računa o samo dvije stvari: da to što studiraju moraju istinski obožavati i da od toga poslije moraju moći kvalitetno živjeti. Mislim da su za sada na dobrom putu.
A kako ste upoznali partnericu Dariju Jašić?
Upoznali smo se preko zajedničkog prijatelja i oboje se jako radujemo skorom zajedničkom životu u Torontu. Mogu reći da sam jako sretan privatnom situacijom.
U svijetu niste poznati samo kao vrhunski znanstvenik nego i modno osviješteni muškarac, zar ne?
Da, zanimljivo je što me je američki modni časopis Future-Ish pet godina zaredom proglasio najbolje odjevenim znanstvenikom – ha! No, šalu na stranu, oduvijek sam cijenio lijepo odijevanje i važno mi je kako izgledam, što jedem i pijem, te koliko se krećem. Taj modni aspekt duboko je ukorijenjen u meni zahvaljujući mojoj mami Sonji još od ranih dana. Uvijek je pazila da sam "zbigecan", i to je jednostavno ostalo usađeno u mojoj DNK. A također mi moja modno osviještena Darija uvijek da dobar savjet kada nisam siguran u neki outfit.
Karcinom je u fokusu brojnih znanstvenih istraživanja, no manje je poznato da se bavite i istraživanjem cistične fibroze. Kako to da ste se odlučili istraživati tako rijetku bolest i gdje Vas je to istraživanje dovelo, koji su rezultati?
Cistična fibroza (CF) je izuzetno zanimljiva bolest, ali je isto tako i rijetka genetska bolest koja se najčešće javlja kod bijele rase. Pretpostavlja se da na svjetskoj razini postoji negdje oko 90,000 pacijenata koji boluju od CF. Ova bolest je posebno značajna jer je uzrokovana mutacijama u jednom jedinom genu (CFTR), a taj gen je kloniran već 1989. godine u Torontu. Prije nekoliko godina, tvrtka iz Bostona, Vertex Pharmaceuticals, razvila je kombinaciju tri potentna lijeka koja se koristi za liječenje ove bolesti. To je bio vrlo značajan korak jer je prije razvoja ovih lijekova, očekivano trajanje života pacijenata sa cističnom fibrozom bilo oko 30 do 36 godina. Sada, zahvaljujući tim lijekovima, pacijenti imaju, usudio bih reći, skoro pa normalan život. CF je područje našeg intenzivnog istraživanja već više od 10 godina. Prošle godine otkrili smo oko stotinjak proteina u ljudskim stanicama koji bi mogli poboljšati trenutne terapije za ovu bolest, i to je postalo fokus naših novih istraživanja. Nedavno smo dobili izdašna financijska sredstva od kanadske vlade i Fondacije za Cističnu Fibrozu kako bismo istražili koji su proteini ključni za razvoj ove bolesti i kako bi razvili nove terapije pomoću tehnologija razvijenih u mojem laboratoriju u Torontu.
Unazad tri godine bavite se i istraživanjem dugovječnosti. Može li se usporiti starenje?
Da, istraživanjem starenja bavimo se tek nekoliko godina, pogotovo u mom laboratoriju u MedILS-u u Splitu. Proučavamo kemijske promjene na proteinima koje dovode do starenja, a također putem umjetne inteligencije tražimo kemijske spojeve, tzv. senolitike koji usporavaju starenje.
U kojoj mjeri je apsurdna želja za dugovječnošću u kontekstu samouništavanja prevelikom količinom hrane, pušenjem, alkoholom i općenitim pretjerivanjem kojem su ljudi skloni?
Želja za dugovječnošću ponekad može biti pomalo apsurdna kad promatramo načine na koje ljudi sami sebe izlažu riziku. S jedne strane, mnogi teže dugom i ispunjenom životu, dok s druge strane, neki se upuštaju u ponašanja koja mogu ozbiljno ugroziti njihovo zdravlje, poput prejedanja, pušenja, ili prekomjerne konzumacije alkohola. Bitno je imati samokontrolu kako bismo izbjegli takva ponašanja koja mogu dovesti do raznih zdravstvenih problema. Po mom mišljenju, samokontrola je ključ zdravog života!
Što Vas u poslu još ushićuje, a što smatrate naporom?
Obožavam istraživati neistražena područja, ne samo znanstveno već i u životu općenito. Po prirodi sam jako radoznao te stoga neprestano preispitujem svijet oko sebe, zadubljujući se u "zašto, kako i koja je svrha" stvari. Za mene svaki dan donosi nove izazove, a kako je to uobičajeno u znanstvenoj sferi, neka pitanja uporno lebde čekajući otkriće i razumijevanje. Napor mi je raditi sa pojedincima koji utjelovljuju karakteristike kao što su podlost, licemjerje, iracionalnost ili prijevara. Teško mi je surađivati s takvim ljudima i, kao mehanizam suočavanja, biram distancirati se od onih koji pokazuju takvo ponašanje. Stoga mi je jako bitno da za moju produktivnost budem okružen pozitivnim i konstruktivnim ljudima.
Je li se to promijenilo od vremena kada ste krenuli na studij? Je li posao ispunio mladenačka očekivanja?
Nije se ama baš ništa promijenilo jer ja sam i dalje dječak u duši, jako radoznao i živahan. Definitivno je moj posao ispunio sva moja mladenačka očekivanja, no moram naglasiti da nije bilo nimalo lako doći do ovdje gdje sam sada jer, što se tiče moje profesionalne karijere, nikada mi nitko nije ništa poklonio u životu. Sve što sam stvorio, stvorio sam na temelju mog upornog i teškog rada. Zbog toga me jako ljuti kada vidim kako neki ljudi dolaze na visoke i odgovorne pozicije u Hrvatskoj. Taj nepotizam i klijentelizam koče Hrvatsku već 30 godina da postane puno uspješnija država nego što je sada.
A zapravo ste željeli biti liječnik i čak ste uspjeli upisati studij. Zašto ste povukli prijavu?
U to vrijeme sam razgovarao s bliskim prijateljima mog oca, koji su bili liječnici. Izrazio sam im svoju želju da istražujem razloge i načine nastanka tumora te kako ih možemo pobijediti. Preporučili su mi da bi najbolje bilo studirati molekularnu biologiju. Zato im dugujem veliku zahvalnost jer, da me danas pitate bih li odabrao nešto drugo, odgovorio bih ne – i dalje bih odabrao isto! Iako sam bio primljen na Medicinu i Molekularnu biologiju, zbog preporuke očevih prijatelja liječnika odlučio sam se za studij molekularne biologije, i sretan sam što sam ih poslušao.
A zašto ste odustali od karijere pilota? Mislim, većina dječaka sanja o takvoj budućnosti...
Da, bio je to moj veliki san. No, kada sam završio osmi razred osnovne škole (a već tada sam bio visok skoro dva metra), moj otac me odveo u zračnu luku Pleso, gdje sam imao priliku sjesti u cockpit JAT-ovog DC-9 putničkog aviona. Nažalost, bio je to trenutak istine jer sam tada shvatio da nemam dovoljno mjesta za svoje duge noge. Tada je definitivno umro moj san o karijeri pilota. No, moram priznati da u sljedećih nekoliko godina planiram uzeti privatne lekcije letenja na sportskim avionima. I ne samo letenja, već i upravljanja jedrilicom. Sve su to projekti kojima se želim baviti u sljedećih 10 godina.
Imate li braće i sestara, kako je bilo odrastati u Zagrebu?
Nemam braće ni sestara, dakle, unikatan sam. No, moram spomenuti da sam izuzetno blizak sa svojim rođakom Tonkom Buterinom, koji živi u Zürichu, i kojeg volim kao rođenog brata. Tonko je sin sestre moga oca Mirka, dakle, prvi mi je rođak. Odrastao sam u Utrinama (naselje u Novom Zagrebu), gdje još uvijek živi moja mama Sonja. Tata je nažalost iznenada preminuo 2007. godine od aneurizma aorte, i to tijekom njihove prve posjete Kanadi.Imao sam zaista lijepo djetinjstvo. Moji roditelji i ja stalno smo putovali, išli smo nekoliko puta godišnje u Italiju, Austriju, Sloveniju, i valjda zbog toga volim putovati i istraživati mjesta koja nikada nisam posjetio.Od mladih dana bavio sam se sportom, što sam naslijedio od tate Mirka koji je bio jedan od naših najboljih veslača. Mogu slobodno reći da je bio veslačka legenda. Igrao sam rukomet, košarku, nogomet, plivao sam. Bio sam svestrani sportaš i u 8. razredu osnovne škole “Mladost” u Utrinama sam čak proglašen i najboljim sportašem škole.
Gdje ste izlazili kao mladić?
Rođen sam 1966. godine, pa se moja generacija kao tinejdžeri često okupljala kod sata ispred Kavkaza. Kao mladić, izlazio sam u Saloon, Kulušić, Lapidarij i Best. Moram napomenuti da nikada nisam ostajao vani do ranih jutarnjih sati jer sam se bavio vrhunskim sportom (igrao sam rukomet u drugoj YU ligi), pa sam morao biti doma vrlo rano.
Pitate li se ikad kako bi Vam život izgledao da ste krenuli drugim smjerom?
Da, ranije sam često razmišljao o tome kako bi izgledao moj život da sam postao profesionalni rukometaš, što mi je bila velika prilika. Ipak, vjerujem da je ovako najbolje jer me moj posao čini sretnim i ispunjava u svakom smislu. Rukomet me naučio mnogo toga, prije svega da se nikada ne predajem i da gubitak utakmice nije ništa strašno ako iz toga izvučemo pouku i postanemo bolji kao tim. Upravo to nastojim prenijeti svojim studentima koji ponekad znaju biti obeshrabreni ako im ne uspije neki eksperiment.
Na čemu trenutačno radite?
U ovom trenutku u mom laboratoriju u Torontu kao i na MedILS-u radimo na vise od 10 različitih projekata. Jedan od meni najzanimljivijih je projekt za kojeg smo nedavno od kanadske vlade dobili tri milijuna dolara u kojem koristimo umjetnu inteligenciju za stvaranje lijekova protiv tumora uzrokovanih proteinima koji su do sada bili otporni na tradicionalne tretmane. Na ovom projektu fokusiramo se na karcinome pluća, gušterače, dojke i debelog crijeva. Već imamo mnogo obećavajućih rezultata, i ovaj projekt će nas zaokupljati u narednih deset godina.
Nedavno su Vas u Kanadi proglasili vodećim znanstvenikom u borbi protiv COVID-a. Zašto?
Tijekom pandemije COVIDA-19 sa kolegama sam objavio dva velika rada u vrhunskom časopisu Nature Communications, u kojima smo opisali razvoj dva nova testa za dokazivanje antitijela protiv SARS-CoV-2 virusa, bilo nakon cijepljenja ili nakon infekcije. Nazvali smo ih SATiN i Neu-SATiN, i dotični testovi su posljednje dvije godine naišli na široku primjenu kako u Kanadi tako i još nekoliko država. Važno je napomenuti da na dotičnim testovima nismo zaradili niti jedan dolar jer smo ih dali na slobodnu upotrebu tijekom pandemije. Zato moram poručiti osobama, koje su mene i moje kolege Ivana Đikića, Igora Rudana, Nenada Bana, Luku Čičin-Šaina, Sašu Cecija, Dragana Maloševca, Zlatka Trobonjaču, Stipu Jonjića, Branka Kolarića, Bernarda Kaića, Kristijana Ramadana i ostale zvali “koronaškim plaćenicima”, da su “promašili ceo fudbal”.
No domaća javnost Vas najviše poznaje po istraživanju vezanom uz liječenje karcinoma pluća. Projekt je bio u fazi kliničkih ispitivanja, čak i na Jordanovcu. U kojoj fazi je ispitivanje danas i kada će lijek biti u primjeni?
Što se tiče naših istraživanja vezanih uz liječenje karcinoma pluća, 24. veljače 2020. godine (tri tjedna prije prvog COVID-19 lockdowna), objavili smo rad u uglednom znanstvenom časopisu Nature Chemical Biology. Pokazali smo da dva lijeka, Midostaurin i Gilteritinib, djeluju samo na stanice adenokarcinoma pluća koje su otporne na sve do sada dostupne lijekove, dok svojim djelovanjem ne utječu na normalne stanice. Zbog pandemije COVID-19, nažalost, nismo mogli krenuti s planiranim kliničkim studijama, kako na Plućnoj Klinici Jordanovac pod vodstvom Akademika Miroslava Samaržije, tako i ovdje u Torontu, u Princes Margaret klinici. Trenutačno prikupljamo potrebnu dokumentaciju kako bismo što prije pokrenuli naše kliničke studije. Nedavno je zbog toga u moj laboratorij u Toronto stigla i Dr. Lela Bitar iz KBC Jordanovac, koja će u mom laboratoriju provesti četiri mjeseca I između ostalog raditi na pisanju neophodne dokumentacije. Nakon završenih kliničkih istraživanja, budu li rezultati upotrebe Midostaurina i Gilteritiniba zadovoljavajući (a za to će nam trebati barem tri do četiri godine), ta dva lijeka ili barem jedan od njih bi mogli biti primjenjivani na otprilike 60.000 pacijenata godišnje diljem svijeta koji imaju tzv. trostruku mutaciju u EGFR genu.
S druge strane, Hrvatska je odbila financirati Vaše istraživanje o karcinomu pluća te ga je platila Kanada. Kako to?
Ja sam se djelomično vratio u Hrvatsku 2018. godine – prihvatio sam honorarnu poziciju voditelja laboratorija na Mediteranskom Institutu za Istraživanje Života (MedILS) u Splitu kojeg vodi Miroslav Radman. Ta funkcija omogućila mi je natjecanje na projektima Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske (MZO) i Hrvatske zaklade za znanost (HRZZ). Uskoro nakon mog dolaska na MedILS, s akademikom Miroslavom Samaržijom, predstojnikom Klinike za plućne bolesti Jordanovac KBC-a Zagreb i predsjednikom Hrvatskog torakalnog društva Toraks, prijavio sam projekt MZO-u. Cilj projekta bio je identificirati nove inhibitore KRAS signalnih puteva pomoću naše patentirane MaMTH metode, koji bi jednog dana mogli postati lijekovi za liječenje karcinoma pluća, debelog crijeva i gušterače. Nakon 16 mjeseci evaluacije, projekt je bio odbijen za financiranje, stavljen na rezervnu listu, uz napomenu da dio znanstvenika, akademik Samaržija i ja, nije dovoljno kvalitetan za uspješnu provedbu projekta (dobili smo 7 od 14 bodova za snagu tima).Projekt nije dobio dovoljan broj bodova za financiranje, a obrazloženje je bilo da tim znanstvenika koji je opisan u projektu nije dovoljno kvalitetan.
A kako je onda projekt stigao u Kanadu?
Vidjevši da MZO ignorira naše znanstvene činjenice, u lipnju 2019. prijavio sam isti taj projekt kanadskoj vladi. Nakon rigorozne evaluacije s pomoću organizacije "Toronto Innovation Acceleration Partners" i njemačke farmaceutske tvrtke Evotec, kanadska vlada je odlučila financirati taj projekt s 1.6 milijuna dolara. Ovaj projekt ima izrazito jak komercijalni značaj i temelji se na tehnologiji za identifikaciju preciznih lijekova koju smo opisali 2020. u uglednom časopisu Nature Chemical Biology. Još zanimljivija vijest je da je ove godine američka farmaceutska kompanija Amgen, zbog značajnih rezultata koje smo postigli u protekle tri godine, odlučila financirati nastavak tog projekta s dodatnih 3 milijuna dolara. Što reći? Najbolje ništa. Osim već otrcane fraze da u Hrvatskoj novac za znanost često ne dobivaju najbolji, nego najpodobniji.
Lani su Vas izabrali za redovnog člana kanadske Akademije znanosti i umjetnosti, a u HAZU ste od 2014. dopisni član. Kada će redovno članstvo?
Postao sam dopisni član HAZU-a 2015. godine, a pravila omogućuju redovno članstvo samo ako se trajno vratim u Hrvatsku i započnem rad u hrvatskoj znanstvenoj ustanovi. Trenutačno provodim oko tri mjeseca na godinu na MedILS -u u Splitu. Iako bih se rado vratio i radio na MedILS-u, do sada nažalost Vlada Republike Hrvatske nije pokazala interes za financiranje MedILS-a. Zašto je to tako? Vjerojatno zato jer na MedILS-u nemaju svoje ljude. Stoga čisto sumnjam da ću se ikada vratiti u Hrvatsku kao radno sposobna osoba, što znači da je malo izgledno da ću postati redovnim članom HAZU-a. Bez obzira na to, za mene je iznimno značajno što sam, samo 17 godina nakon što sam se preselio iz Švicarske u Kanadu, postao članom Royal Society of Canada (Kanadskom Akademijom Znanosti i Umjetnosti). Dokaz je to da sam u Kanadi prihvaćen kao jedan od vodećih znanstvenika u području istraživanja tumora, što očito u Hrvatskoj do sada nije bio slučaj. Očito je da “nekome” u Hrvatskoj nisam po mjeri ili, bolje rečeno, nisam dovoljno politički poslušan tj. podoban.
U Torontu ste ostvarili zavidnu znanstvenu karijeru. Što sve ondje radite i kako ste uspjeli?
Od 2005. godine radim kao redovni profesor na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Torontu, gdje vodim laboratorij koji trenutačno broji 15 ljudi iz 11 različitih država. Također predajem biokemiju, genetiku i molekularnu onkologiju studentima Medicine na Sveučilištu u Torontu. Puno putujem jer sam često (10-15 x na godinu) pozvan držati predavanja na kongresima i Sveučilištima diljem naše planete. Kako sam uspio? Recept je vrlo jednostavan: izabrao sam izvanredne ljude da rade u mom laboratoriju, dao im potpunu slobodu u odabiru projekata i iz njih izvukao maksimum. Da biste bili uspješni u bilo kojem poslu, bitno je okružiti se ljudima koji su bolji od vas, a ti ljudi moraju biti skromni, motivirani, marljivi i željni uspjeha. To je vrlo jednostavan recept.
I upravo takvima pomažete ovdje u Hrvatskoj. Stipendirate darovite studente, zar ne?
Točno, 2017. godine, osnovan je Fond za stipendiranje studenata „Igor Štagljar“ na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu uz velikodušnu podršku privatnih tvrtki u Hrvatskoj. Cilj nam je financirati najbolje talente iz molekularne biologije, odnosno pokriti im troškove smještaja i boravka na šest mjeseci u Torontu. Do sada smo dodijelili četiri stipendije, a svi dobitnici su se vratili s neprocjenjivim iskustvom. Njihov rad u mom laboratoriju rezultirao je izvrsnim diplomskim radovima te znanstvenim radovima koji su bili publicirani u vrhunskim znanstvenim časopisima. Ove godine izabrat ćemo petog dobitnika/dobitnicu. Uvijek mi je bila čast podržavati talentirane studente Sveučilišta u Zagrebu, gdje sam studirao molekularnu biologiju. Kada sam ja studirao, takvih stipendija, nažalost, nije bilo. Stoga sam jako sretan što sam uz pomoć isključivo hrvatskih privatnih sponzora uspio pokrenuti ovu stipendiju jer mislim da je iznimno bitno poticati mlade znanstvenike u svim stadijima njihove karijere.
A kako ste uopće Vi došli do Toronta?
Akademsku karijeru započeo sam na Sveučilištu Zurichu, gdje sam 2002. promoviran u asistentskog profesora (izvanredni profesor). Ta pozicija je bila limitirana na pet godina te sam se stoga aktivno prijavljivao na pozicije na vrhunskim sveučilištima diljem svijeta. Sveučilište u Torontu mi je dalo ponudu koju jednostavno nisam mogao odbiti, tako da sam 2005. sa samo 39 godina postao redovni profesor na Sveučilištu u Torontu, koje je jedno od pet najboljih svjetskih sveučilišta u području biomedicine. Sve ostalo je povijest.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
