Znanstvenici rade na definiraju različitih kombinacija čimbenika koji čine različite poremećaje osobnosti, što bi trebalo pomoći u dijagnostici i boljem razumijevanju vlastitog i ponašanja drugih osoba
NOVI MODELI
Definirano sedam temeljnih elemenata patoloških osobina ličnosti
Iako postoje brojni modeli, ne postoji zapravo konsenzus o tome kako procijeniti i definirati nečiju osobnost. Jedan od modela koji se često koristi uključuje pet faktora, pa je poznat pod nazivom 'Big 5', ili Five factor model (FFM). To su otvorenosti prema novom iskustvu, savjesnost, stupanj ekstrovertiranosti, slaganja i neurotičnosti (na engleskom 'Ocean'). Nerijetko se u procjenama koristi i Hexaco, model koji ima šest faktora koji se uglavnom preklapaju sa FFM, a koji uključuje: Iskrenost-poniznost, emocionalnost, sklonost suradnji, ugodnost, savjesnost i otvorenost.
POGLEDAJTE VIDEO: Što boja kose govori o vašoj osobnosti
Pokretanje videa...
01:01
Još jedan poznati model je onaj koji su na Jungovom modelu utemeljili psiholozi Myers-Briggs, a koji su sastavili test osobnosti utemeljen na prepoznavanju 16 različitih osobina svrstanih u četiri kategorije, u kojima se kombiniraju subjektivna i objektivna dedukcija i intuicija.
Popularni modeli imaju tendenciju da se usredotoče na snage i oblikuju problematične osobine na pozitivan način, ili da ih zaobiđu.
Od prilagođenog do neprilagođenog
Osobnost nije isto kao i poremećaj osobnosti, koji je povezan s dubokim, cjeloživotnim manjkom u više područja života (na primjer u profesionalnom životu, ili vezama) ili neiskazanom patnjom. Dijagnoza poremećaja osobnosti ne postavlja se olako, već zahtijeva promišljenu i temeljitu procjenu.
Nedavno objavljeno istraživanje (Tiosano i sur., 2020.) pratilo je preko 2 milijuna adolescenata od 1967. do 2011. godine i utvrdilo gotovo 1,5 puta veći mortalitet među muškarcima s poremećajima ličnosti i preko 2 puta veći mortalitet za žene s tom dijagnozom.
Psihijatri su uzeli u obzir psihološke modele u revidiranju dijagnostičkih kriterija i pristupa dijagnozi. DSM-5 (Dijagnostički i statistički priručnik), uveden 2013., nakon 10 godina razvoja, krenuo je prema kontroverznim dijagnostičkim promjenama u mnogim područjima, uključujući osobnost.
Tako je prethodni test koristio model s tri klastera poremećaja ličnosti - s klasterom A koji se odnosi na paranoične, šizoidne i šizotipne osobnosti, klasterom B koji se odnosi na granične, narcisoidne, antisocijalne i histrionske osobnosti i klasterom C koji obuhvaća izbjegavajuće, ovisne i opsesivno-kompulzivne osobnosti. Iako su organizirane u klastere, mnoge osobine dijele se među osobama.
DSM-5 zadržao je tradicionalnu klasifikaciju, dok je formalno prepoznao potrebu za ažuriranjem sustava zasnovanog na osobinama: Revidiran je popis osobnosti za DSM-5. Ovaj se istraživački model temelji na alternativnom modelu poremećaja ličnosti (AMPD) s 25 osobina, za koje se smatra da su organizirane oko 5 temeljnih čimbenika: negativni afekt, asocijalnost, dezinhibicija, antagonizam i psihoticizam. Predloženi hibridni model u konačnici nije usvojen, ali bi definirao manje poremećaja ličnosti.
Dodatna istraživanja provode se u svjetlu preporuke za istraživanje alternativnih konstrukcija. Na primjer, jedno istraživanje pokazalo je da pristup AMPD-u nije ništa bolji (ali ni gori) od tradicionalnog modela s 3 klastera (McCabe i sur., 2020.). A Quilty i kolege (2020) utvrdili su da je pristup DSM-5 valjan i dobro povezan s ocjenama kliničara. To je posao u tijeku.
Doći do dna patološke osobnosti
Gutiérrez i kolege (2020) primijenili su drugačiji pristup, uspoređujući PID-5 i Osnovnu anketu o dimenzijskoj procjeni osobnosti patologije (DAPP-BQ), dobro provjereni instrument od 290 predmeta koji obuhvaća 18 podfaktora koji sadrže 4 sveobuhvatna čimbenika: Emocionalna disregulacija, inhibicija, disocijalno ponašanje i kompulzivnost.
Istraživački tim regrutirao je 414 ambulantnih pacijenata iz jedinice za liječenje poremećaja ličnosti, od kojih je većina (65,2 posto) zadovoljila kriterije za psihijatrijske bolesti (npr. poremećaji raspoloženja ili anksioznosti, stanja povezana s traumom i stresom, prehrana, upotreba supstanci i drugo). Podaci iz PID-5 i DAPP-BQ analizirani su pomoću hijerarhijskog faktorskog modeliranja kako bi se promatrali široki i zrnati aspekti patologije ličnosti. Stručnjaci su otkrili značajno preklapanje između PID-5 i DAPP-BQ, s nekoliko značajnih razlika. Primjerice, kompulzivnost je bila eksplicitna u DAPP-BQ, dok je PID-5 više naglasio psihotičnost.
Nalazi studije
Na općenitoj razini, postojale su dvije glavne vrste patologije ličnosti: internaliziranje (u odnosu na sebe, npr. depresija, povlačenje u sebe i dr.) i eksternalizacija (u odnosu na druge i svijet, npr. izrugivanje drugima, impulzivno ponašanje, itd.).
Hijerarhijska analiza odvijala se tako da se internalizacija dalje diferencirala na kompulzivnost, odvojenost i negativni utjecaj. Eksternalizacija se dijelila na antagonizam i pokornost. Psihoticizam i dezinhibicija preklapali su se, pripadajući internaliziranju i eksternalizaciji, prerastajući u različite čimbenike: dezinhibicija i psihoticizam.
Dakle, glavnina patologije ličnosti koja se ogleda u ovim mjerama sastojala se od 7 osnovnih elemenata:
- Kompulzivnost
- Odvojenost
- Negativni afekt
- Psihoticizam
- Dezinhibicija
- Antagonizam
- Pokornost
Ti čimbenici u različitim kombinacijama čine različite poremećaje osobnosti. Opet, iako postoji preklapanje, oni se okupljaju kako bi utvrdili različite dijagnostičke kategorije.
Moguće implikacije
Iako pristupi patologiji ličnosti temeljen na osobinama (dimenzionalni) mogu biti statistički jednaki tradicionalnim, sposobnost prepoznavanja onoga što ih čini dodaje vrijednost. Razumijevanje osobnosti pomaže nam da shvatimo ponašanje drugih, kao i naše vlastito ponašanje. Korisno je pojedinačno za izgradnju iskrene samosvijesti.
Trenutni pristupi liječenju poremećaja ličnosti često su učinkoviti, ali liječenje patologije ličnosti općenito predstavlja izazov. Terapije se fokusiraju na konkretne alate, na primjer na pažljivost, toleranciju na nevolju, emocionalnu regulaciju i trening međuljudskih vještina. To se može shvatiti kao fokusiranje na temeljna područja poput negativnog utjecaja, dezinhibicije i antagonizma, kao i na makro razini.
Kliničari nude više personalizacije i provođenje terapije uz zajednički napor pacijenata, tako da upoznaju stanje u kojem jesu. To uključuje identificiranje osnovnih osobina i korištenje samo-reflektivne svijesti za izgradnju motivacije, otpornosti i raspoloženja u radu na integriranom pristupu promjeni osobnosti.
Trauma i zanemarivanje često doprinose poremećajima ličnosti, povećavajući vjerojatnost tjelesnih i mentalnih bolesti, naglašavajući važnost humanističke skrbi usmjerene na osobu. U tijeku je istraživanje kako bi se shvatilo hoće li dimenzionalni pristupi osobnosti i drugi novi pristupi postati standardni, donosi Psychology Today.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
