Nakon traumatičnog rođenja svoje kćeri dobio PTSP: Mislio sam da se dobiva samo u ratu | 24sata
Obavijesti

Lifestyle

Komentari 2

Nakon traumatičnog rođenja svoje kćeri dobio PTSP: Mislio sam da se dobiva samo u ratu

Nakon traumatičnog rođenja svoje kćeri dobio PTSP: Mislio sam da se dobiva samo u ratu

Nakon mučnog rođenja svoje kćeri, Elliott Rae borio se s PTSP-om, ali više od godinu dana nije potražio pomoć. Sad potiče očeve da pričaju o svojim problemima - i da izbjegnu agoniju koju je on prošao

VIDEO

Elliott Rae je sjedio u vrućoj i prepunoj londonskoj podzemnoj željeznici i plakao ne znajući zašto.

- Osjetio sam nevjerojatan osjećaj tuge - kaže prisjećajući se vruće ljetne večeri prije pet godina.

POGLEDAJTE VIDEO: beba u trbuhu reagira na tatine 'puse'

Pokretanje videa...

Preslatke reakcije nerođene bebe u trbuhu: Tata proizvodio zvukove, ona mu odgovarala ritanjem 01:29

Prijateljima, obitelji i kolegama izgledalo je kao da je Elliottu dobro. Rekao bi: 'Samo sam umoran, ipak sam tek postao tata', i to bi bilo dovoljno. Ali u stvarnosti svakodnevni je život postao borba, a glavni uzrok bio je traumatičan dolazak njegove kćeri na svijet. Elliotta su mučili trenuci njezinog rođenja i zastrašujući tjedni koji su uslijedili. Stres i strah od svega što se dogodilo su ga noćima držali budnog.

- Uopće se nisam osjećao poput sebe i nisam mogao skupiti energiju da bih se brinuo o bilo čemu - kaže.

Kad je na kraju dobio pomoć, Elliottu je dijagnosticiran posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) i objavio je knjigu 'Tata' u kojoj otkriva svoja iskustva s očinstvom, zajedno s još 19 očeva.

Supruzini trudovi su započeli u bolnici u relativnoj vedrini i smirenosti bazena za rađanje. No, Soneni je nakon nekoliko sati počeo rasti krvni tlak, a bebin puls je počeo padati, pa je premještena u drugu sobu.

- Ta je soba bila puno drugačija, mračnija i s puno medicinske opreme - kaže Elliott.

Prisjetio se kako je nekoliko puta primalja pritisnula crveni gumb i kako se soba naglo napunila liječnicima. Nije zamišljao takav porod.

Ženi su davali antibiotike intravenozno jer su testiranja pokazala da ima infekciju streptokokom skupine B i nadali su se da će to spriječiti zarazu djeteta tijekom rođenja.

I nove očeve 'peru' hormoni i emocije, a odgovornost prema obitelji donosi im veliki stres
I nove očeve 'peru' hormoni i emocije, a odgovornost prema obitelji donosi im veliki stres

Većinu vremena streptokok nije štetan za majku ili bebu - ali u ovom slučaju je bio jako opasan. 

Kad im se rodila kći, nakon gotovo 24 sata rađanja, bila je blijeda, skoro siva, i nije ispustila ni zvuk. 

- Primalja je stavila dijete na prsa moje žene i tada je nastala tišina, činilo se kao da je sve stalo - na jednoj kraju sobe liječnici su reanimirali moju kćer, dok je na drugoj strani sobe ležala moja žena koja je izgubila zabrinjavajuću količinu krvi - kaže Elliott.

- Imao sam osjećaj kao da gledam film, a da ja nisam dio svega što se oko mene događa - kaže. Svi su se zvukovi stopili, a on se osjećao kao da je pod vodom i da čuje samo komešanje iznad površine. 

- Tijekom porođaja sam imao ulogu, ali sada sam osjećao bespomoćnost i šok. Morao sam se povući i osloniti se na te ljude da će mi spasiti obitelj - ispričao je.

- Kad smo stigli u dio gdje su bili inkubatori, jedna sestra me pogledala i vidjela da sam u šoku. Rekla mi je da se moram sabrati i biti tu za svoju obitelj - prisjeća se.

Bio je zahvalan na njezinim riječima jer su imale željeni otrežnjujući učinak. Sljedećih dana usvojio je poslovnu učinkovitost, brinući se za suprugu na odjelu i fokusiravši se na ono što je osoblje Odjela za intenzivnu njegu novorođenčadi govorilo tijekom dnevnih izvještaja o njegovoj kćeri.

Očevi za 10! Njihova ljubav je beskrajna - pogledajte fotke
Očevi za 10! Njihova ljubav je beskrajna - pogledajte fotke

Nije plakao ni osjećao bespomoćnost, kaže da za to nije bilo vremena. No, povratak kući prve noći bez bebe u naručju ili supruge kraj sebe bio je izuzetno težak.

Elliott i Soneni napokon su nakon mjesec dana došli kući s bebom. Odahnuli su nadajući se da će sve biti u redu. 

Ali, tada se niotkuda kćeri na potiljku napravila kvrga koja je iz dana u dan bila sve veća. Liječnici su bili zabrinuti i htjeli su napraviti magnetsku rezonancu kako bi se isključili krvni ugrušci ili tumor na mozgu.

Još jednom Elliot je osjećao da nema kontrolu. 

- Osjetio sam kako mi se energija cijedi iz tijela, nisam više imao što dati - kaže i dodaje da su i on i žena dotaknuli dno u tom trenutku.

Noć prije snimanja ostali su budni i molili se nad svojom kćerkicom s jednom od primalja.

- Sjećam se da sam se pitao odakle sve te suze jer sam plakao cijelu noć - kaže Elliott.

Sljedeći je dan odveo svoju kćer u sobu za skeniranje i stavio njezino malo tijelo u ogromne, nezgrapne strojeve za odrasle.

Tada su morali pričekati rezultate.

Kroz vrata je uletjela sestra, zračeći golemim osmijehom i zagrlivši zabrinute roditelje. Zbog kvrge se nije trebalo brinuti, mogli su ići kući.

Tata s usvojenom djevojčicom koju je odbilo 20 obitelji otkriva: Nas dvoje živimo život!
Tata s usvojenom djevojčicom koju je odbilo 20 obitelji otkriva: Nas dvoje živimo život!

No ova traumatična iskustva obilježila su oba roditelja. Napustili su bolnicu ushićeni i duboko zahvalni što imaju kćer, ali krajnje zabrinuti.

- Prvih nekoliko mjeseci bili smo na hitnom prijemu bolnice skoro svaki tjedan - priča Elliott.

- Tijekom prva tri mjeseca jedva smo napustili kuću, a kad bismo to učinili to je izgledalo poput vojne akcije - opisao je.

Većinu rodiljnog dopusta Elliott je proveo u bolnici, pa su se jedva stigli smjestiti doma kad se Elliot morao vratiti na posao na puno radno vrijeme 

Kolege su mu poželjele dobrodošlicu. 'Oh, upravo si dobio dijete, zar ne?'

- Razgovarajući uz kavu, nikad mi se nije činio pravi trenutak da objasnim što smo prošli - rekao je.

Terapija nije bila nešto o čemu je Elliott ikad razmišljao, a nije bilo ni nešto što mu je netko ponudio.

U međuvremenu je Soneni prepoznala da joj treba pomoć i dijagnosticirana joj je postporođajna depresija nekoliko mjeseci nakon poroda.

- Neprestano sam se brinula i zamišljala bih najgore moguće scenarije - kaže ona.

U rodni list bebe upisali imena čak tri oca, iako biološki i nisu očevi: 'Izborili smo se za to'
U rodni list bebe upisali imena čak tri oca, iako biološki i nisu očevi: 'Izborili smo se za to'

No, tek kad su osjetili da su ulovili korak s novim roditeljskim ulogama, njihova je kći imala ozbiljnu alergijsku reakciju na pšenicu i morali su je hitno odvesti u bolnicu.

- Soneni se stvarno dobro nositi s tim, ali taj događaj me psihički vratio u trenutak porođaja i svega što se dogodilo nakon toga i osjećao sam se bespomoćan, van kontrole - kaže Elliott.

Tada je počeo pokazivati ​​znakove posttraumatskog stresa: nesanicu, tjeskobu i prisjećanje na traumatične događaje.

- Rekao mi je o iskustvima izvan tijela - tada sam se počela brinuti - kaže Soneni.

Supertata: Da kći zdravije jede dekorira hranu u likove iz crtića
Supertata: Da kći zdravije jede dekorira hranu u likove iz crtića

Elliott je priznao da mu treba pomoć 2017. godine nakon što ga je novinar pitao o rođenju kćeri i zatekao se kako pokušava razgovarati o tome, a da se ne uzruja. Novinar je predložio da razgovara s nekim i dao mu je kontakt liječnika koji je specijaliziran za traumu i postnatalnu depresiju.

- Razmišljao sam o PTSP-u kao o nečemu što samo vojnici dobivaju nakon rata, a sada znam da to stanje može pokrenuti svatko traumatično iskustvo koje mijenja život  - kaže Elliott.

U siječnju 2016. Elliott je osnovao platformu za očeve pod nazivom Music Football Fatherhood (MFF). Ta platforma mu je omogućila da ima mjesto na kojem će moći razgovarati o svim izazovima roditeljstva, iako sve do nedavno nije govorio o traumatičnom rođenju ili PTSP-u.

Drugi su se tate počeli javljati i otvarati, što mu je dalo ideju za njegovu knjigu, 'Dad'.

- Mislim da se većina novih očeva u određenom trenutku teško nosi sa svime što roditeljstvo podrazumijeva i to je normalno. MFF me natjerao da to shvatim - kaže.

Tata prije smrti napisao knjigu kćeri koju nije stigao upoznati: Ne moraš živjeti kao svi drugi
Tata prije smrti napisao knjigu kćeri koju nije stigao upoznati: Ne moraš živjeti kao svi drugi

- Ovdje muškarci pišu o teškim trenutcima o kojima javno ne pričaju. Većina novih očevih tata nemaju pojma koliko je teško biti tata, jer o tome ne razgovaramo - dodaje.

Elliott bi želio da njegova knjiga potakne nove razgovore. Dosad su muškarci na platformi pisali o svojim teškim iskustvima, kao na primjer o maltretiranju supruge i obitelji, samostalnog odgoja djeteta nakon smrti žene te teškim danima koje su prošli nakon smrti djeteta. 

- Kao muškarci i kao tate, ranjivost i razgovor o našem mentalnom zdravlju i našim borbama je nešto novo. To još uvijek nije potpuno prihvatljivo društvu - kaže Elliott.

Smatra da bi svim novim tatama trebalo ponuditi razgovor o njihovom mentalnom zdravlju, pogotovo ako su u rizičnoj kategoriji: ako imaju povijest mentalnih problema, ako su svjedočili traumatičnom rođenju ili ako majka njihovog djeteta pati od postnatalne depresije ili drugih mentalnih problema.

I misli da bi i poslodavci mogli učiniti više, prepoznajući da su tate imali iskustvo koje im je promijenilo život, nudeći im jednak roditeljski dopust i priliku za fleksibilan rad. To bi također moglo pomoći majkama da nastave raditi, kaže.

- Gledajući unatrag, bilo je toliko razgovora koji su mogli biti vođeni, toliko točaka intervencije, ali ih nije bilo - objašnjava za BBC.

- Sretan sam što moje iskustvo nije bilo toliko strašno koliko je moglo biti - objašnjava.

Kći Elliott i Soneni sada je sretna, zamišljena petogodišnjakinja koja voli pse i skladanje pjesama dok je u kadi.

Naslijedila je ljubav roditelja prema glazbi i plesu i počela je pisati vlastite 'knjige' otkad je njezin otac počeo pisati svoje knjige.

Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.