Lifestyle

Komentari 4

'Planinarenje i svjesno hodanje oslobodilo me noćnih mora i najbolnijih sjećanja iz prošlosti'

'Planinarenje i svjesno hodanje oslobodilo me noćnih mora i najbolnijih sjećanja iz prošlosti'

Liječio sam se od više poremećaja raspoloženja, uključujući maničnu depresiju, ovisnost i bijes, a planinarenje i hodanje tijekom kojih prakticiram svjesnost mi je puno pomoglo

Kao samozatajna zabrinuta osoba koja se većinu života borila s konstantnim razmišljanjima, bljeskovima i noćnim morama, svi prethodni pokušaji da budem u potpunosti prisutan i ne razmišljam su služili kao podsjetnici na to koliko sam malo kontrolirao um. Zatim sam krenuo na planinarenje i naišao na oblik meditacije koji mi je doslovno promijenio život, piše autor Bill Lee za Tiny Buddha.

POGLEDAJTE VIDEO:

U početku, sam boravak u prirodi pružao mi je smirenost i razbistrio mi je um. Gotovo odmah sam shvatio da mi planinarenje pruža predah od nametljivih misli koje su me mučile. Stalno mi je pred oči dolazila slika brojnih majčinih pokušaja samoubojstava u našem oronulom stanu u kineskoj četvrti, očev pijani bijes i ponavljajuće slike pucnjave, divljačkih premlaćivanja i drugih groznih prizora iz mog djetinjstva.

Osim tih slika koje su se motale u mojoj glavi, ponavljale su se i zlobne riječi mojih roditelja: 'Rađati te bila je moja najveća pogreška', i 'Volio bih da se nikad nisi rodio'.

Nekako je šetnja prirodom omogućila mom umu da uspori i odmori se, što je za mene bilo oslobađajuće. Nažalost, samo hodanje i planinarenje nije bilo dovoljno da spriječi povratak simptoma povezanih s posttraumatskim stresom. Vratio sam se ponavljanju prošlosti i opsesivnoj brizi o budućnosti.

Međutim, osjetio sam prednosti meditacije svjesnosti i otkrio da se nju može prakticirati dok se bavim aktivnostima u kojima sam uživao. Ta su me otkrića motivirala da nastavim dalje s tim.

Nakon što sam pročitao ono što je bilo dostupno o meditaciji hodanja, razvio sam vlastite tehnike za prakticiranje svjesnog hodanja i planinarenja. Najdraže mi je gledati naprijed i odabrati odredišnu točku ili objekt i ostati usredotočen na njega. To može biti sjena na tlu, kamen, grm, drvo, poklopac šahta, rasvjetni stup, poštanski sandučić i slično. Kad sam stigao do njega, odabrao sam drugi orijentir ili objekt, obično malo dalje.

Grube ili neravne staze prisiljavale su me da se iz sigurnosnih razloga koncentriram na svaki korak. Moj mozak je automatski blokirao negativne misli; inače bih se mogao poskliznuti, spotaknuti ili pasti. Ostale tehnike koje sam smislio uključivale su potpuno opipavanje tla na svakom koraku, praćenje leta ptica, promatranje uzoraka oblaka i svjesnost zvukova i mirisa - iz trenutka u trenutak.

Thich Nhat Hanh, često zvan i 'Thay', što na vijetnamskom znači 'učitelj', cijenjen je u cijelom svijetu zbog svojih učenja i spisa o svjesnosti i miru. On je ovu praksu uveo u institucije i u zatvore, pomažući zatvorenicima da postignu smirenost i unutarnji mir. Mnogi od njih su izjavili da im je meditacija svjesnosti najteži pothvat u koji su se ikada upustili.

Živimo u kulturi u kojoj mnogi od nas žele brze rezultate uz što manje truda. To se odnosi na način na koji pristupamo svom poslu, zdravlju, zabavi, društvenim interakcijama i problemima. Po mom mišljenju, gotovo je nemoguće uhvatiti se u koštac s meditacijom svjesnosti bez strpljenja i discipline.

Kada sam počeo svjesno hodati i planinariti, moja sposobnost da ostanem prisutan mjerila se u koracima i sekundama. Kao izrazito kompetitivna, emocionalno nedisciplinirana i nestrpljiva osoba, lako sam mogao podleći svojim frustracijama i odustati. 

Korištenje ljubaznih, pozitivnih poruka kao što su 'odmori se' i 'usredotoči se' bile su učinkovitije od fraza kao što su 'nemoj lutati' i 'nemoj misliti'.

Kao tinejdžer jedan dan me pretukao član suparničke bande. Više od četrdeset godina patio sam od noćnih mora, bljeskova i razmišljanja o napadu. Jednog jutra, uživao sam u opuštajućem pješačenju kada se iznenada pojavila poznata slika mog napadača. Po prvi put sam ostao smiren i zatekao sam sebe kako promatram svoj život. Vidio sam ga kao nekoga poput mene, najvjerojatnije zlostavljanog u djetinjstvu, koji je očajnički tražio snagu pridruživanjem bandama.

To mi je, zajedno s mojom duhovnom praksom, omogućilo njegovanje suosjećanja i opraštanja. Noćne more i bljeskovi napada u tom su trenutku prestali i više se nisu vratili.

Svjesnost se može prakticirati gotovo bilo gdje i u bilo koje vrijeme. Prvo to radim ujutro kada se probudim dok još ležim u krevetu, pa onda u kuhinji, pod tušem i za stolom.

Kao što sam spomenuo na početku,prakticiranje svjesnosti promijenilo je moj život. S obiteljskom poviješću mentalnih bolesti i nasilnim odgojem, dijagnosticirano mi je i liječen sam od više poremećaja raspoloženja, uključujući maničnu depresiju, posttraumatski stres, ovisnost i bijes.

Moja praksa svjesnosti osnažila me je i smirila moj um te mi je pomogla da smanjim negativne misli.

Moje raspoloženje je sada puno stabilnije i bolje kontroliram svoje emocije. Prednosti koje sam dobio od svjesnog hodanja i planinarenja inspirirale su me da ga prakticiram i tijekom dana. Prije sam mrzio vožnju zbog svog bijesa na cesti. Bio sam užasnut sam sebe, često sam se pitao kad izađem iz kuće hoću li završiti u zatvoru ili mrtvačnici. Moja razina stresa rasla je proporcionalno količini prometa na koji sam naišao.

Vježbanje meditacije svjesnosti u autu me smiruje i mogu se kontrolirati. Postao sam strpljiv i suosjećajan vozač. Sada čak mogu sjediti i meditirati dulje vrijeme bez osjećaja nemira ili razdražljivosti.

Stoga za one kojima je sjedeća meditacija izazovna ili za pojedince koji traže različite načine prakticiranja svjesnosti, preporučujem svjesno hodanje i planinarenje. Ne samo da je zabavan način smirivanja uma dok vježbate, već vam može promijeniti život – pomoći će vam da se oslobodite briga, stresa, napetosti, pa čak i najbolnijih sjećanja iz prošlosti. 

Najčitaniji članci