Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Djeca su pod sve većim pritiskom, a roditelji često traže krivnju u sebi. 'Ne trebaju biti savršeni', ističe ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba. Na Ribnjaku pripremaju Festival mentalnog zdravlja
Na općoj razini vidimo trend porasta potreba za podrškom mentalnom zdravlju djece i mladih. Naše kliničko iskustvo pokazuje da nam dolaze sve mlađa djeca, a teškoće s kojima se susrećemo sve su složenije, otkrila je u ekskluzivnom intervjuu za 24sata Romina Ivančić Maćešić, diplomirana psihologica i ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba.
- Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba pruža multidisciplinarnu procjenu i tretman djece i mladih. Više od dvadeset godina radimo s djecom koja su doživjela traumu i zlostavljanje. Danas imamo i velik broj djece s anksiozno-depresivnim smetnjama, neurorazvojnim teškoćama, teškoćama u ponašanju, izbjegavanjem škole i drugim problemima - otkrila je.
Mnoge od tih teškoća nisu nove, kaže, ali mijenjaju se njihova učestalost i okolnosti u kojima nastaju. Traumatski događaji mogu ostaviti posljedice, kao i obiteljske krize i razvodi. Uz to, digitalno doba donosi nove izazove, pa se sve češće susreću i s teškoćama povezanima s društvenim mrežama, uključujući cyberbullying.
- Svijet u kojem živimo vrlo je složen i obiluje informacijama kojima su izloženi i roditelji i djeca. Ta složenost i nepredvidivost mogu pridonijeti teškoćama s kojima se suočavaju. Zato je važno ozbiljno shvatiti njihove potrebe i pravodobno osigurati odgovarajuću podršku. Nesigurnost i nepredvidivost mogu izazvati tjeskobu kod djece, mladih i odraslih. Tjeskoba je u određenim okolnostima očekivana reakcija, ali kada postane intenzivna, dugotrajna i počne ometati svakodnevno funkcioniranje, potrebna je dodatna podrška - navodi.
Roditeljima nije uvijek lako procijeniti kada je ponašanje djeteta tek dio odrastanja, a kada je vrijeme za ozbiljnije reagiranje. Neke se promjene mogu činiti prolaznima, druge se lako pripišu pubertetu, umoru ili stresu. Upravo zato važno je znati prepoznati trenutak kada se iza promijenjenog ponašanja možda krije teškoća koja traži pažnju.
- Ako su zabrinuti, već je to dovoljan razlog da potraže savjet stručnjaka za mentalno zdravlje. Dobra je smjernica promatrati djetetovo uobičajeno funkcioniranje. Ako se ono značajno promijenilo, to je razlog da obratimo pozornost i pokušamo razumjeti što se događa. Govorimo o promjenama spavanja i apetita, gubitku interesa za aktivnosti koje su dijete donedavno veselile, strahu od odlaska u školu ili ponavljanim trboboljama i glavoboljama, primjerice nedjeljom navečer. Kod tjelesnih tegoba važno je provjeriti i moguće zdravstvene uzroke.
Izjave poput „beskoristan sam” ili „nitko me ne voli” treba shvatiti ozbiljno, a samoozljeđivanje je jasan znak da je potrebna stručna pomoć. Važno je pratiti koliko promjene traju, koliko su izražene i kako utječu na svakodnevni život djeteta. Razgovor je važan prvi korak, ali kada postoje ozbiljni znakovi ugroženosti, ne treba odgađati pomoć - govori.
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), samoubojstvo je treći vodeći uzrok smrti među mladima u dobi od 15 do 19 godina na globalnoj razini. Kada tome pridodamo podatak JAMA Pediatrics (n=80.000) da svako četvrto dijete u svijetu klinički pati od depresije, a svako peto od anksioznosti, jasno je da kao društvo trebamo sve snage usmjeriti u prevenciju, ističe. Teškoće kod djece važno je prepoznati na vrijeme, no roditeljima pritom ne pomaže uvijek ni velika količina informacija koja im je dostupna.
- Želimo da se o mentalnom zdravlju razgovara na vrijeme, a ne tek kada teškoće postanu ozbiljne. Teško je procijeniti u kojem se postotku problemi prepoznaju pravodobno. Imamo roditelje koji dolaze već nakon što primijete prve znakove teškoća. Međutim, na društvenim mrežama izloženi smo velikoj količini neprovjerenih i često oprečnih informacija, od savjeta o odgoju do opisa simptoma različitih teškoća. Roditelji ponekad na temelju tih sadržaja pokušavaju sami postaviti dijagnozu sebi ili djetetu - navodi.
Takav pristup, upozorava Ivančić Maćešić, može odvesti u dva potpuno različita smjera: stvarna se teškoća može zanemariti, dok se u drugom slučaju ponašanje koje nije poremećaj može pogrešno protumačiti kao takvo.
Društvene mreže pritom nisu jedini uzrok problema, ali jesu važan dio okruženja u kojem djeca odrastaju.
- Kroz različite platforme izloženi smo velikoj količini informacija, među kojima su i izrazito uznemirujući ili agresivni sadržaji. Njihova veća vidljivost ne znači nužno da je agresije više u društvu, ali znači da smo joj lakše i češće izloženi.
Potreba za uspoređivanjem dodatno je pojačana time što se na društvenim mrežama odabrani, najljepši trenuci života često prikazuju kao cjelovita stvarnost. Djeca kritičko mišljenje razvijaju postupno, uz podršku odraslih. Mlađoj djeci može biti posebno teško prepoznati razliku između takvog prikaza i stvarnog života, ali ni odrasli nisu imuni na njegov utjecaj.
Djeca, mladi i roditelji izloženi su pritisku uspješnosti: imati puno prijatelja, sve petice, najbolje rezultate i stalno biti zadovoljan. Takva očekivanja često su daleko od stvarnosti - navodi Ivančić Maćešić. Ističe da nerealna očekivanja mogu narušiti samopoštovanje i samopouzdanje te pridonijeti tjeskobi, povlačenju i depresivnim smetnjama.
- Zato je važno razgovarati o tome što dijete na mreži doživljava, kako razumije sadržaje koje prati i kome se može obratiti kada ga nešto uznemiri - dodaje.
Kad dijete kaže da mu nije ništa i zatvori vrata razgovoru, najvažnije je ne zatvoriti vrata odnosa. Ne treba ga pritiskati da odmah govori, kaže Ivančić Maćešić, nego mu dati do znanja da smo tu za njega i da će razgovor biti moguć kada dijete bude spremno.
- Ne treba odustati od odnosa, ali ponekad treba promijeniti pristup. Djetetu bih dala prostora ako u tom trenutku ne želi razgovarati, uz jasnu poruku i stvarnu prisutnost roditelja: „Tu sam za tebe. Ako ne želiš razgovarati sada, možemo kasnije. Stalo mi je do toga kako si i želim znati mogu li ti pomoći.”
Djeca, osobito adolescenti, često se otvore u manje formalnim situacijama, ne nužno kada sjednemo jedno nasuprot drugome, nego tijekom vožnje ili šetnje. Kod mlađeg djeteta to može biti prije spavanja. Važno je tražiti trenutke kada je dijete opuštenije, a ne iscrpljeno nakon škole ili napornog dana. Treba znati da smo prisutni i dostupni, bez pritiska da mora odmah sve ispričati.
Nije uvijek riječ o tome da djeca žele roditeljima nešto konkretno reći, nego o tome da žele osjetiti da ih roditelj zaista vidi i čuje. Ivančić Maćešić smatra da je upravo prisutnost ono što roditeljima danas najviše može promaknuti.
- U svijetu u kojem živimo preplavljeni su i roditelji i djeca. Nakon teškog dana ponekad nam je teško biti dostupni i trebamo trenutak predaha. Nekad nam je lakše uzeti mobitel i listati vijesti, ali to ne znači da ćemo se doista odmoriti. A djetetu možda upravo tada treba naša jednostavna, nepodijeljena pažnja.
Poruka je: „Tu sam i zanimaš me, neovisno o tvojim ocjenama i o tome želiš li sada razgovarati. Kako se osjećaš? Što bi htio raditi? Što ti je u glavi, a što u srcu?”. Ponekad i petnaest minuta stvarne prisutnosti može otvoriti više prostora za zbližavanje nego dugo zajedničko vrijeme tijekom kojeg smo mislima negdje drugdje - navodi ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih.
Europska komisija u četvrtak je u zakonodavni postupak uputila prijedlog prema kojem bi djeca mlađa od 13 godina imala zabranu pristupa društvenim mrežama, dok bi s 15 godina mogla otvarati vlastite račune na platformama. No, sama dobna granica, smatra Ivančić Maćešić, ne može biti jedini odgovor na probleme koji se pojavljuju u digitalnom prostoru.
- Ograničenja sama po sebi nisu dovoljna bez prevencije. Slično kao u liječenju tjelesnih bolesti, nije dovoljno usmjeriti se samo na simptom; važno je djelovati i na čimbenike koji pridonose problemu. Dobno primjerena ograničenja korištenja društvenih mreža mogu imati smisla, osobito kada govorimo o platformama čiji algoritmi potiču zadržavanje pažnje i dulje korištenje. Ali uz njih su potrebni digitalna pismenost, edukacija i rad s djecom od najranije dobi.
To uključuje postupno razvijanje kritičkog mišljenja, empatije i odgovornosti primjerene djetetovoj dobi. Kada bismo u to sustavnije ulagali, stvarali bismo bolje uvjete za sigurnije odrastanje. Prevencija je ključna, ali potrebne su i jasne granice te odgovornost platformi za zaštitu djece - objašnjava.
Kad se kod djeteta pojavi problem, roditelji često prvo pogledaju prema sebi. Počnu se pitati što su mogli napraviti drugačije i jesu li negdje pogriješili. Ivančić Maćešić smatra da je upravo to traženje krivca u sebi jedna od zabluda koja roditeljima može otežati da se suoče s problemom. Trenutak zabrinutosti, ističe, treba iskoristiti za edukaciju i traženje podrške.
- Važno je poručiti da teškoća kod djeteta ne znači automatski roditeljski neuspjeh. Kada postoji zabrinutost ili potreba za podrškom, dobar je trenutak informirati se i zatražiti pomoć. Umjesto samooptuživanja, važno je dati sebi priliku za podršku.
Roditelji su često iscrpljeni i preplavljeni. To ne umanjuje njihovu odgovornost za odgoj i postavljanje zdravih granica. Siguran odgoj nije odgoj bez granica niti popustljiv odgoj. On uključuje ljubav, toplinu, povjerenje i mogućnost da se dijete otvori, ali i jasne, predvidive i dosljedne granice te odgovornost za vlastito ponašanje, primjerenu dobi.
Takvim pristupom pomažemo djetetu razvijati odgovornost i vrijednosti koje želimo njegovati kao društvo. Još jednu zabludu važno je razjasniti: psihička teškoća sama po sebi ne znači da je osoba nasilna - objašnjava psihologica.
Roditeljstvo često dolazi s osjećajem da se sve mora napraviti kako treba - odgojiti dijete, zaštititi ga, postaviti granice i pritom ne pogriješiti. No savršenstvo nije ono što djeca trebaju, poručuje Ivančić Maćešić.
- Djeca ne trebaju savršenog roditelja koji ispunjava sve kućice na popisu. Trebaju dovoljno dobrog roditelja koji nastoji regulirati vlastite emocije, biti dostupan i svojim primjerom pokazivati ponašanje koje želi razvijati kod djeteta.
Ako sami u prometu vrijeđamo druge ili reagiramo agresivno, šaljemo poruku suprotnu onome čemu dijete želimo naučiti. Mi smo uzor svojoj djeci i to nosi odgovornost. Moramo li biti savršeni? Ne. Važno je i prepoznati vlastitu pogrešku, ispričati se i pokazati kako se odnos popravlja - navodi.
O mentalnom zdravlju govori se glasnije nego prije, a pitanje "kako si?" sve češće otvara prostor za iskren odgovor. No, kada razgovor prijeđe u traženje stručne pomoći, stvari ipak nisu tako jednostavne. Strah od osude i dalje postoji, pa se postavlja pitanje - je li među mlađim generacijama taj teret stigme doista manji?
- Primjećujemo da mladi danas više razgovaraju o mentalnom zdravlju i da je pitanje „kako si?” prisutnije. Međutim, ne bih povlačila jasnu granicu između generacija. I među djecom i mladima i među roditeljima postoje otvorenost, ali i strah od osude.
Posebno nakon postavljanja dijagnoze djeca mogu strahovati da će ih vršnjaci promatrati samo kroz nju. I roditelji mogu osjećati sličan strah od reakcije okoline. Zato je važno nastaviti razgovarati o traženju pomoći kao odgovornom koraku, a ne razlogu za sram - govori psihologica.
Roditelji se često izgube negdje između hodnika različitih službi i hrpe informacija koje moraju sami povezati kako bi došli do odgovora kome se obratiti, gdje nastaviti i kakvu pomoć njihovo dijete treba. Hrvatski sustav ima stručnjake i vrijedne usluge, ali njegovi kapaciteti, kaže Ivančić Maćešić, su ograničeni u odnosu na potrebe, osobito kada govorimo o broju dječjih i adolescentnih psihijatara.
- Na nedostatak stručnjaka odgovara se i konkretnim mjerama. Grad Zagreb, primjerice, ulaže u specijalizacije. No školovanje traje dugo, a potrebe postoje već sada. Zato na nacionalnoj razini moramo raditi ne samo na obrazovanju i zapošljavanju novih stručnjaka nego i na njihovom zadržavanju u javnom sektoru te primjerenom vrednovanju njihova rada.
Velik prostor za poboljšanje vidim u povezivanju različitih dijelova sustava i razmjeni povratnih informacija. Nijedan dio sustava ne može djelovati izolirano. Roditelju je posebno teško kada mora sam obilaziti različite službe i povezivati informacije. Već i boljom koordinacijom postojećih usluga možemo olakšati pristup skrbi koja često treba biti multidisciplinarna.
Prevencija se odvija u obitelji i školama, a primarna, sekundarna i tercijarna zdravstvena skrb imaju svoje uloge. Kada je potrebno, uključuju se i drugi sustavi, poput socijalne skrbi i pravosuđa. Dosljedna, pravodobna provedba protokola i preuzimanje odgovornosti svakog dijela sustava omogućili bi bolju zaštitu i podršku djeci i roditeljima - objasnila je Romina Ivančić Maćešić.
Mentalno zdravlje ne počinje i ne završava u ordinaciji. Prevencija se događa i prije nego što teškoća postane ozbiljan problem, a važnu ulogu pritom imaju zdravstvene ustanove, škole, obitelji i organizacije koje rade u zajednici.
- U prevenciji sudjeluju različite ustanove i organizacije civilnog društva. Naša je odgovornost kao zdravstvene ustanove pružiti relevantne, pravodobne i provjerene informacije o mentalnom zdravlju, utemeljene na stručnim i znanstvenim spoznajama. To vrijedi i za sadržaje koje objavljujemo na društvenim mrežama.
Uz standardne oblike prevencije, edukacije, brošure i radionice željeli smo se djeci, mladima i roditeljima približiti i na drugačiji način. Zato smo pokrenuli festival mentalnog zdravlja Nutra – mjesto za ono što nosiš u sebi.
Kao Poliklinika su odlučili napraviti korak dalje od klasičnih brošura, edukacija i radionica. Festival mentalnog zdravlja djece i mladih NUTRA, a koje će se održati 27. rujna, prvo je izdanje novog iskustvenog festivalskog formata koji mentalno zdravlje izvodi iz ordinacija i stručnih institucija te ga približava djeci, mladima, roditeljima i cijeloj zajednici.
- Na jedan dan Centar Ribnjak postat će svojevrsni 'grad u sebi'. Ideja je da kroz različite sadržaje, umjetnost, glazbu, radionice, kreativni izražaj i stručna predavanja približimo temu mentalnog zdravlja roditeljima, mlađoj djeci, tinejdžerima, adolescentima i široj zajednici. Na jednom ćemo mjestu ponuditi stručna predavanja o odgoju i razvojnim teškoćama, ali i druge sadržaje koji mogu olakšati razgovor o mentalnom zdravlju - otkrila je Ivančić Maćešić.
Na zagrebačkom Ribnjaku tako će posjetiteljima ponuditi VR sadržaje koji roditeljima približavaju neke izazove povezane s disleksijom i ADHD-om, kao i kratka iskustva relaksacije kroz VR. Bit će tu druženja s terapijskim psima, radionica usmjerenih na odnos djece i roditelja te radionica fraktala.
- Veselimo se i podršci poznatih osoba. Njihova iskustva ne zamjenjuju stručni doprinos, ali mogu pomoći da tema bude bliža publici, bilo da govore iz perspektive roditelja ili vlastitog odrastanja. Organiziramo i panel „Mentalno zdravlje u digitalnoj džungli”, na kojem će Damir Urban, Milica Czerny-Urban, Striček Duško i naša klinička psihologinja Marija Crnković, uz moderaciju Ide Prester, razgovarati o izazovima digitalnog okruženja iz različitih perspektiva. roditeljske, stručne, umjetničke i odgojiteljske - dodala je.
Sadržaja, kaže, imaju i za više od jednog dana. NUTRA festival žele pretvoriti u mjesto na kojem se o osjećajima, brigama, odnosima i svemu što nosimo u sebi moći razgovarati prirodno, otvoreno i bez stigme. Nadaju se da će postati tradicija koju će njegovati svake godine.
- Želimo djeci i mladima pokazati da je u redu pitati, razgovarati i potražiti podršku. Želimo da zaživi poruka da postoje ljudi koji imaju znanje i volju pomoći te da se za podršku možemo obratiti stručnjacima. Važan doprinos festivala vidim u destigmatizaciji: da se o mentalnom zdravlju razgovara jednako prirodno kao o drugim aspektima zdravlja. Mentalno zdravlje dio je našeg ukupnog zdravlja, a postojanje određene teškoće ne znači da je ona sve što nas određuje - ističe.
Cilj nije da djeca s festivala odu samo s još jednim savjetom ili popisom simptoma, ističe ravnateljica Poliklinike.
- Želim da ponese osjećaj: nisam sama, nisam sam, postoje ljudi koji me razumiju i postoji nada. U kliničkom radu imamo mnogo primjera razvoja i oporavka, a kroz izložbu ćemo predstaviti i iskustva poznatih osoba koje su javno govorile o svojim psihičkim teškoćama. Važna je poruka da se ne poistovjećujemo sa svojim teškoćama ili dijagnozom. Voljela bih da kao društvo manje osuđujemo jedni druge jer ne znamo sve što netko nosi u sebi. Težak događaj, trauma ili dijagnoza ne moraju odrediti cijeli naš život. Djeca i mladi koji su prošli terapijski rad u našoj Poliklinici pokazuju koliko su razvoj i oporavak mogući uz odgovarajuću podršku. Oni su mnogo više od svojih teškoća i to je poruka koju želimo prenijeti - navodi.
Nije svaka tuga znak problema koji treba dijagnosticirati. Ni usamljenost ni osjećaj odbačenosti sami po sebi nisu poremećaji, nego normalne ljudske reakcije. No granica se može prijeći kada se takve situacije i osjećaji predugo ignoriraju, pa se počnu razvijati nove i teže poteškoće.
- Pronađite blisku osobu, bilo vršnjaka, bilo odraslu osobu. To može biti prijatelj ili odrasla osoba od povjerenja i ne mora nužno biti mama ili tata. Važno je da znaju da nisu sami i da se ne očekuje da se sa svim teškoćama nose bez podrške. Osjećati se loše, usamljeno ili odbačeno nije samo po sebi poremećaj. To su ljudska iskustva o kojima vrijedi razgovarati. Ako su osjećaji intenzivni, dugo traju ili ometaju svakodnevni život, važno je uključiti odraslu osobu i potražiti stručnu pomoć. Ne treba čekati da postane neizdrživo. Postoje ljudi i načini koji mogu pomoći da bude bolje - objašnjava.
U mentalnom zdravlju nije dovoljno doći do dijagnoze i na njoj stati. Upravo u tome Ivančić Maćešić vidi jednu od važnih prednosti rada Poliklinike, uz obradu i dijagnostiku, velik dio njihova rada čine i tretmani kojima djeci i mladima žele učiniti pomoć dostupnijom.
- To smatram ključnim: nakon što utvrdimo teškoće i potrebe djeteta, važno je osigurati odgovarajući tretman. Radimo na povećanju njegove dostupnosti. Uz individualni i grupni rad te dnevno-bolničke programe, prema potrebama djeteta uključujemo i dodatne metode i alate, poput Play Attentiona i neurofeedbacka. Pritom je važno procjenjivati za koga je pojedini pristup primjeren i pratiti njegove učinke.
U tretmanskom radu koristimo i umjetničke i kreativne aktivnosti, a u dnevno-bolničkom programu sudjeluje i kineziolog. Nastojimo djeci i mladima pružiti cjelovitu podršku, prilagođenu njihovim potrebama. Želimo da zdravstveni sustav prepozna važnost takvog multidisciplinarnog pristupa, adekvatno valorizira i omogući njegovu veću dostupnost - navodi.
Mentalno zdravlje je galopirajuća kriza u svijetu i vrijeme je da mladima i roditeljima damo još snažnije ruku podrške, istaknula je Ivančić Maćešić.
- Zaista vjerujem u ovaj smjer. U Poliklinici rade visoko specijalizirani stručnjaci i svakodnevno se susrećemo s ozbiljnim i složenim teškoćama. Ali smatramo da je naš zadatak i izaći u zajednicu te približiti mentalno zdravlje na razumljiv i pristupačan način. Zato me veseli podrška koju smo dobili. Uz stručne edukacije, radionice i brošure potrebni su nam i ovakvi načini otvaranja razgovora i približavanja podrške ljudima - rekla je.
Na NUTRA festival poziva sve obitelji, djecu, bake i djedove s unucima, roditelje s malom djecom i tinejdžerima.
- Paralelno s predavanjima naših stručnjaka o temama poput odgoja i ekrana odvijat će se i drugi sadržaji. Za djecu su predviđeni senzorna igraonica, radionica fraktala ali i radionica odnosa zajedno s djecom i roditeljima, uključujući grafite. Bit će kino projekcija, okrepa (sokovi i mali zalogaji), koncerti i DJ kako bi atmosfera bila festivalska. Želimo da djeca i roditelji dođu, provedu vrijeme zajedno i na pristupačan način saznaju nešto korisno. Netko će isprobati VR, netko sudjelovati u radionici odnosa, a netko poslušati razgovor sa stručnjacima. Sadržaji su namijenjeni različitim uzrastima, od najmlađih do odraslih - objasnila je.
Festival počinje u 10.30 sati svečanim otvorenjem, a Grad Zagreb je suorganizator. Nakon toga programi se odvijaju paralelno u Kući razgovora, Stanici osjeta, Tunelu doživljaja i na drugim festivalskim lokacijama.
- Imamo i goste iznenađenja. Dolazi Damir Urban, Ida Prester, Striček Duško, Marko KC, a nakon koncerta glazbene škole Husar Tomčić nastupa Martin Kosovec. Dolazi i Valent Sinković, s kojim ćemo razgovarati o otpornosti i tome kako podržati njezin razvoj kod djece. U razgovoru će sudjelovati i naš psihijatar, koji je ujedno ima iskustvo bavljenja akrobatskim rock’n’rollom. Dotaknut će se otpornosti, poraza, discipline i njihova odnosa s mentalnim zdravljem. Obojica su i roditelji pa ćemo razgovarati o odgoju i traženju ravnoteže u okruženju koje često nameće pritisak savršenstva.
Nudimo i kratke razgovore sa stručnjacima, svojevrsni „speed date”. Na Klupi za dvoje posjetitelji će imati deset minuta za pitanje koje ih zanima. To nije terapija niti dijagnostička procjena, nego prilika za stručnu informaciju i usmjeravanje. Ovaj festival zaista živim i veselim se što ćemo kroz njega ljudima približiti i naš rad i poruku da o mentalnom zdravlju vrijedi razgovarati - zaključila je.
24sata © 2026
Rang lista Zodijaka: Tko ima previše, a tko malo prijatelja?
Šokirat će vas: 40 iznenađujućih ali itekako istinitih činjenica o seksu koje sigurno niste znali
Dnevni horoskop za subotu 14. studenoga: Djevice okreću novu životnu stranicu, Ribe odmaraju