Lifestyle

Komentari 10

Seksualno nasilje: 'Kao društvu nam ne smije biti cilj pripremiti žrtve za buduće slične situacije'

Seksualno nasilje: 'Kao društvu nam ne smije biti cilj pripremiti žrtve za buduće slične situacije'

Sama je to tražila, nije trebala piti, nije se trebala tako odjenuti... Uglavnom se tim riječima komentira seksualno nasilje koje su mnoge žene doživjele, a pritom se traži opravdanje za počinitelja

On se nije mogao oduprijeti, ona je nešto trebala učiniti. No u sigurnosti vlastitog doma u kojem niste doživjeli iskustvo seksualnog nasilja, zapravo ne možete ni zamisliti kroz što je žrtva sve prolazila. Nemate pravo taj gnjusan čin pretvoriti u nešto prihvatljivo i razumljivo, nego ga jasno i glasno osuditi.

POGLEDAJTE VIDEO: Šokantna brojka: Posljednjih osam godina bliske osobe i partneri ubili su 101 ženu

- Nama kao društvu ne smije biti cilj pripremiti žrtve za buduće slične situacije, nego kreirati zdravo i ravnopravno društvo u kojem nema tolerancije prema seksualnom nasilju. Ne smijemo prebacivati odgovornost na djevojčice, djevojke i žene, nego ukazati na počinitelja i jednoglasno osuditi zločin koji je netko pretrpio. Kada bismo kao društvo prihvatili težinu seksualnog nasilja, bili senzibilizirani i shvaćali koliki je razmjer posljedica, vjerujemo kako bi i stigma koju trenutačno pripisujemo žrtvama koje su preživjele seksualno nasilje bila manja. Ne možemo generacijama odgajati djevojčice i djevojke da se čuvaju seksualnog nasilja, nego je vrijeme da odgajamo dječake i mladiće koji će ih doživljavati isključivo kao jednake i ravnopravne. Ovakav pristup je potreban ne samo unutar obitelji, već i kroz odgojno-obrazovne ustanove, medije, javne politike, zakone i primjenu zakona u praksi - upozorava dr. sc. Maja Mamula, psihologinja i koordinatorica Ženske sobe.

Pojašnjava kako je seksualno nasilje svaka neželjena seksualna aktivnost za koju žrtva nije dala pristanak ili je nije svjesno u slobodno željela. To se odnosi podjednako na vizualne, verbalne i fizičke aktivnosti koje su na žrtvu djelovale kao prijetnja, poniženje, povreda ili napad.

- Seksualno uznemiravanje je jedan od najčešćih oblika seksualnog nasilja, koji se najlakše tolerira i za koji većina zakonodavstava nema mehanizam sankcioniranja. Obuhvaća neželjena spolna ponašanja koja nužno ne uključuju fizički dodir, a žrtvu dovode u neugodan i ponižavajući položaj te izazivaju osjećaj srama. Ključni element je moć, odnosno provodi ga netko tko je na moćnijoj poziciji od žrtve, npr. šef nad podređenom ili podređenim, profesor ili asistent nad studentom odnosno studenticom. Seksualno uznemiravanje se nerijetko tretira kao trivijalni problem koji se s lakoćom može izbjeći i zaustaviti, što najčešće nije točno. Vrlo često se radi o repetitivnim ponašanjima koja se javljaju kroz dulje vremensko razdoblje i za koje žrtva ne može naći sustavno rješenje - ističe dr. Mamula i dodaje kako seksualno zlostavljanje nije povezano sa potrebom zadovoljenja nagona, nego potrebom moći i kontrole.

Najčešće je riječ o muškarcima koji već poznaju žrtvu. Uglavnom su to članovi obitelji, sadašnji ili bivši partneri, prijatelji te članovi društva na pozicijama moći poput šefa, trenera ili profesora.

- Opravdava ih se jer postoji potreba društva da zadrži percepciju pravednog svijeta, uvjerenje da se sami možemo zaštititi od loših stvari ako slijedimo društvena pravila. Mi tako nešto nećemo doživjeti jer se ne bismo odjenuli kao ta osoba, ne bismo popili čašu vina. No to nije utemeljeno na stvarnosti. Ako se čovjek javno požalio da mu je netko ukrao automobil, naići će na suosjećanje i nitko neće tražiti opravdanje za lopova. No u ovom slučaju mi smo na neki način internalizirali podjelu odgovornosti pa ispada da je podređen položaj žene normalna stvar, muškarci nisu odgovorni za nasilje, no žene jesu jer su se mogle zaštiti, ali su to propustile učiniti - kaže Petra Kontić, voditeljica programa Rodna ravnopravnost u udruzi BaBe.

Dr. Mamula ističe kako je, s obzirom na činjenicu da će prema podacima Vijeća Europe jedno od pet djece do 18. godine doživjeti neki oblik seksualnog nasilja, dok jedna od pet žena te jedan od 71 muškarca doživi silovanje, riječ o rodno uvjetovanom nasilju.

-  Karakteristika rodno uvjetovanog nasilja jest da je riječ o oblicima nasilja u kojima su u većini slučajeva počinitelji muškarci, dok su žrtve koje nasilje doživljavaju većinom djevojčice, djevojke i žene. Pritom se ne isključuju niti ignoriraju slučajevi u kojima su dječaci, mladići i muškarci žrtve seksualnog nasilja, koji su tada opet u najvećem broju žrtve drugih muškaraca - kazala je dr. Mamula podsjećajući kako podaci Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske pokazuju da djeca čine velik broj žrtava različitih oblika seksualnog nasilja, odnosno mladi do 22 godine života kojih je više od 70 posto, dok su zlostavljači djece, ali i žena odrasle dobi, najčešće njima poznati muškarci.

- Usto, predrasuda je da seksualno nasilje najčešće primjenjuju psihijatrijski bolesnici. Psihijatrijsko forenzički profil silovatelja ispitivan u Zavodu za forenzičku psihijatriju Klinike za psihijatriju Vrapče pokazuje da najveći broj okrivljenika spada u skupinu poremećaja ličnosti, a ne duševnih oboljenja - ističe dr. Mamula.

Proživljeno seksualno nasilje je stresno i traumatično za žrtvu, a naši sugovornici ističu kako je i to dijelom razlog šutnje.

- Ponekad je teško samoj sebi osvijestiti da je upravo takav oblik nasilja primijenio netko koga volite ili netko od koga očekujete zaštitu jer je na poziciji o kojoj ovisite. Najčešće je to prvi korak u kojem se žrtva mora suočiti sa proživljenim i prihvatiti što se zbilo. U našoj udruzi sa žrtvama se radi individualno i u skladu s njihovim željama. Naši stručnjaci im pomažu u promišljanju oko plana i strategije što učiniti te pružaju potporu u svakoj situaciji. Ako se ide na policiju, često ih pratimo i uvijek se trudimo realno im objasniti što ih na tom putu čeka - kaže Kontić dodajući kako se niz specijaliziranih udruga bavi zaštitom žena te pružaju specijalizirane usluge za žrtve nasilja.

Consultation of lawyers in doing business or judging cases accor

- U 2020. godini u Žensku sobu u kojoj djeluje specijalizirani Centar za žrtve seksualnog nasilja javilo se 233 ljudi, a pružili smo oko 2.000 usluga od informiranja o pravima žrtve, pratnje na policiju i druge nadležne institucije u postupku prijave preživljenog nasilja, preko psihološkog i pravnog savjetovanja, do višemjesečnog psihoterapijskog rada na proradi traume i rada s bliskim osobama žrtve - nastavila je dr. Mamula dodajući kako je oporavak od seksualnog nasilja moguć, a uz educiranog stručnjaka lakši i brži.

Ako pak niste stručnjak, a netko vama blizak vam je priznao da se suočio s takvom neugodnom situacijom, dr. Mamula savjetuje da je suosjećajno slušanje bez procjenjivanja i propitkivanja temelj razgovora.  

- Važno je omogućiti sugovorniku da kaže onoliko koliko je u tom trenutku spreman i ključno je pružiti žrtvi bezuvjetno povjerenje. Ako na prvom koraku bude izložena sumnji i nepovjerenju, zauvijek će se zatvoriti i više neće potražiti pomoć. Treba reagirati smireno, učiniti sve što se može kako bi žrtva bila sigurna, bez da unaprijed smatramo kako za nju realna opasnost više ne postoji. Kroz nekoliko pitanja to se može provjeriti i učiniti potrebno da se zaštiti. Pri tome, ako je riječ o odraslome, ne smijemo savjetima i postupcima nametati svoje stavove i prisiljavati na odluke. Za žrtve seksualnog nasilja ključno je da se poštuju njihove psihološke i fizičke granice i da žrtva počinje uspostavljati kontrolu nad svojim životom. Podrška, briga i toplina imaju svoje važno  terapijsko djelovanje - ističe dr. Mamula i kaže kako je korisno sugovorniku ukazati na specijalizirana mjesta za pomoć i podršku.

- Odluka za prijavu seksualnog nasilja je iznimno teška. Svijest o trajanju postupka, koracima koji slijede, ponovnom vraćanju u preživljenu traumu, sve to aktivira ne samo traumatska sjećanja, nego i intenzivna osjećanja vezana uz traumatski događaj. Preživjele osobe prilikom iskazivanja mogu osjećati intenzivan strah i ugroženost, bol i povrijeđenost, sram i krivnju, poniženost i bespomoćnost. Ako preživjele nisu ranije proradile i u određenoj mjeri ovladale traumatskim iskustvom, ili ako nemaju podršku bliskih i stručnih ljudi, mogu doživjeti retraumatizaciju. Istovremeno, važno je imati na umu da to kada će žrtva progovoriti o preživljenom nasilju ovisi o intenzitetu traumatizacije, dostupnoj podršci, stupnju oporavka, reakcijama okoline. Podrška okoline  je jedan od ključnih faktora koji može doprinijeti osnaživanju žrtava da progovore o seksualnom nasilju koje su preživjele - kaže dr. Mamula.    

- Ako se odlučila za prijavu, žrtva mora biti svjesna da je pred njom borba i dugotrajan postupak te da neće svi imati sluha ni razumijevanja za njezinu situaciju. Tu je i potencijalna osuda okoline i prije svega ono što mora znati jest činjenica da je možda sustav neće u potpunosti zaštititi iako je potpuno u pravu. Smatram da sustav ne funkcionira najbolje - ističe Kontić.

- U postupanju sa žrtvama seksualnog nasilja nadležna tijela su policija, zdravstvene ustanove (opće i kliničke bolnice, klinički bolnički centri), pravosudna tijela (sud i Državno odvjetništvo), centri za socijalnu skrb, odgojno-obrazovne ustanove i institucije koje pružaju pomoć i potporu u zaštiti mentalnog zdravlja te bilo kojoj od navedenih institucija žrtva može dati obavijesti o seksualnom nasilju, dok se sama kaznena prijava podnosi Državnom odvjetništvu - pojašnjavaju iz Ministarstva unutarnjih poslova.

Kažu kako se prijave koje pojedinci podnesu sudu, policiji ili nenadležnom državnom odvjetniku odmah zaprimjau i dostavljaju nadležnom državnom odvjetniku.

-  U najvećem broju slučajeva žrtve seksualnog nasilja prijavu podnose policiji, dok je u manjem broju slučajeva policija zaprimila obavijest o počinjenom takvom kaznenom djelu od medicinskih ustanova ili osoba bliskih žrtvi. Pri tome napominjemo kako je, sukladno Zakonu o kaznenom postupku, svatko dužan prijaviti kazneno djelo za koje se počinitelj progoni po službenoj dužnosti, koje mu je dojavljeno ili za koje je saznao, a prethodno je jasno navedeno koja državna tijela zaprimaju kaznenu prijavu - objasnili su iz MUP-a naglašavajući kako je važno prijavu predati što prije kako bi njihovi službenici lakše utvrdili tijek zbivanja.

-  Tijekom 2019. godine ukupno je prijavljeno 388 kaznenih djela protiv spolne slobode, dok je tijekom 2020. godine prijavljeno 331 kazneno djelo. Iz statističkih pokazatelja prema mjestu počinjenja kaznenih djela može se zaključiti kako je evidentiran veći broj podnesenih prijava u urbanim sredinama pa je tako na području Policijske uprave zagrebačke, uvažavajući pri tome i broj stanovnika, evidentiran najveći broj podnesenih prijava - dodali su.

Odvjetnica Ines Bojić kaže kako je aktualna akcija u kojoj su mnogi progovorili u seksualnom nasilju s kojim su se susreli rezultirali povećanim brojem prijava unazad nekoliko tjedana. Ovisno o vrsti kaznenog djela, upućuju žrtve na različite institucije.

- Pritom valja razlikovati seksualno uznemiravanje od seksualnog nasilja u koje spadaju teži oblici napada na spolni integritet poput silovanja ili odnosa bez pristanka. Za one prve postoji prekluzivni rok od tri mjeseca unutar kojih žrtva mora prijaviti djelo, pa ukoliko to propusti učiniti onda ih upućujemo da prava ostvare u građanskim parnicama. Riječ je o građanskim postupcima u kojima se utvrđuje da je počinitelj uznemiravao žrtvu te mu se nalaže prestanak takvog ponašanja i podmirenje štete. Kod seksualnog nasilja nema tako kratkih prekluzivnih rokova - ističe odvjetnica pojašnjavajući kako ima relativno mali broj takvih predmeta na temelju kojih ne može donositi općenite zaključke.

- No bilo je situacija u kojima su se predmeti odbacivali zbog nedostatka dokaza, da se počinitelje kažnjavalo lakšim kaznama i na taj način dolazimo do odgovora sustava koji je iznimno blag i stvara efekt praktične nekažnjivosti pojedinih počinitelja. To na počinitelje nema odvraćajući učinak, a žrtve u takvoj situaciji misle da u sustavu neće imati podršku ni ostvariti pravdu pa ni ne prijavljuju takva djela - kaže Bojić.

- Ono što posebno frustrira kad je riječ o žrtvama seksualnog nasilja jest neprestano isticanje mogućih lažnih prijava. Kad je riječ o tome, nema ništa više lažnih prijava nego što je to kod drugih kaznenih djela, u okviru od dva posto. Osobno smatram da je suludo ako smo zabrinuti zbog dva posto lažnih prijava, a pritom nas ne brine onih 98 posto stvarnih prijava - ogorčena je Kontić. Ističe kako nasilje nije svojstveno samo Hrvatskoj te da općenito kao društvo moramo nešto poduzeti kako bismo promijenili situaciju.

- Jedini način da se smanje predrasude vezane uz seksualno nasilje je sustavna i kontinuirana prevencija seksualnog nasilja od najranije dobi. Rad na rušenju rodnih predrasuda i postizanju stvarne ravnopravnosti spolova, učenje djece i mladih što je sve seksualno nasilje, koji su mu glavni oblici, kakve posljedice ostavlja, kako i gdje se može prijaviti i dobiti potrebna pomoć i zaštita. Također, javno progovaranje o preživljenom seksualnom nasilju je jedan od načina da se šira javnost osvijesti koliko je ovaj problem čest i zastupljen, a koliko je obavijen šutnjom i sramom. Osvještavanje i senzibiliziranje društva, kao i dostupnost prave i javna osuda počinitelja čine temelj društva koje nema toleranciju prema seksualnom nasilju. Istup glumica, studentica, žena različitih dobi i profila kroz #MeToo pokret u svijetu, odnosno kroz inicijative kao što su Spasi me, Pravda za djevojčice i Prekinimo šutnju pokazuju koliko je žena preživjelo seksualno nasilje i nosilo se u tišini s posljedicama, bez ikakve pomoći i podrške - kaže dr. Mamula.

Naši sugovornici ističu kako postoji uvriježeno mišljenje da se žrtva seksualnog nasilja mora boriti za sebe i pritom zadobiti ozljede kako bi mogla dokazati da se gnjusan čin zaista zbio te da je to posve kriva predodžba iz koje proizlaze i druga pogrešna uvjerenja.

- Žrtve su nerijetko u stanju šoka prilikom proživljavanja takvog traumatičnog iskustva, a u pojedinim situacijama počinitelji prijete sigurnošću bližnjih ili im čak prijete životom. Zato ima žena kod kojih će ozljede izostati - kaže Kontić.

Irena Isomura je stručnjakinja za samoobranu i trenerica Krav Maga, a ističe kako nepoznati napadači uglavnom napadaju iznenadno i izostaje svaka komunikacija s njima pa u tim situacijama valja odmah primijeniti fizičku samoobranu.

- S poznatim napadačima najčešće imamo priliku komunicirati. Žrtva će najčešće osjetiti strah i šok da se to stvarno zbiva, a to zahtjeva iznimnu mentalnu snagu kako bi se verbalno, te zatim i fizički zauzeli za sebe.  Često se uvjerimo da je sve u redu i da možda pretjerujemo, no svakako bi trebali poslušati svoju intuiciju, ostati pribrane, udaljiti se na vrijeme ili biti spremne da će situacija eskalirati i zahtijevati fizičku obranu. U tom slučaju pomaže nam stvaranje buke te udaranje najranjivijih točki na tijelu, poput lica, vrata ili međunožja - savjetuje ona ističući kako je teško prepoznati pravi trenutak u kojem se treba zauzeti za sebe, ali katkad pomaže intuicija i osjećaj da nešto nije u redu.

- Ako su vrata ureda uvijek otvorena, no taj put ih je zatvorio ili zaključao. To su tihi znakovi da nešto nije kako bi trebalo biti, da je riječ o situaciji koju ne možemo smatrati normalnom u toj prigodi - kaže Isomura.

- Preživljeno seksualno nasilje i iskustva žrtava se trivijaliziraju, umanjuju, ignoriraju ili u krajnjem slučaju normaliziraju što pridonosi kulturi silovanja, koja je svojstvena i za naše društvo.  Govoreći o kulturi silovanja ne govorimo o nečemu što je eksplicitno, već o kulturnim praksama koje na latentne načine toleriraju seksualno nasilje. Jedan od potvrdnih primjera za to je vjerovanje u „mit o pravom silovanju“. Uvjerenje da se silovanje događa ženama u mračnim ulicama, počinitelj nije poznat i koristi oružje, a kao posljedica ostaju konkretni fizički dokazi. Svako silovanje koje odstupa od tog okvira dovodi do javne osude, nevjerice i sekundarne viktimizacije. A to je zapravo najrjeđi oblik seksualnog nasilja - zaključila je dr. Mamula.

U Ministarstvu znanosti i obrazovanja kažu kako nisu zaprimali prijave o nedoličnom ponašanju profesora nego su to pojedinačno radila sveučilišta, pa tako nemaju informacije o broju prijava.

-  Ministarstvo znanosti i obrazovanja svojim aktivnostima, mjerama i strategijama kontinuirano potiče razvoj poticajnog akademskog ozračja kako bi se svim sudionicima sustava visokog obrazovanja i znanosti omogućilo transparentno učinkovito i sigurno sudjelovanje u procesima učenja i poučavanja. U tom smislu, mada studenti i nastavnici imaju različite uloge u sustavu, treba naglasiti da pozicije profesora i studenata nisu pozicije moći, već oblikuju odnos koji treba temeljiti na uzajamnom povjerenju i poštovanju. Očekujemo da se u sustavu visokog obrazovanja i znanosti promiče duhu akademske slobode koji je temeljno načelo sadržano u propisima visokog obrazovanja i u Ustavu Republike Hrvatske - poručili su dodajući kako su zbog postojeće sumnje da se na visokim učilištima zbivaju slučajevi mobbinga, diskriminacije i seksualnog zlostavljanja, dopisom Rektorskom zboru i Vijeću veleučilišta i visokih škola pozvali su visoka učilišta da pokažu nultu stopu tolerancije prema bilo kojem obliku nasilja.

Najčitaniji članci