Prva generacija ročnika završila je dvomjesečni vojni rok. E-dnevnik sam zamijenila puškom, kaže profesorica matematike Blaženka Bošnjak
PRIČA IZ VOJARNE
FOTO Jedna od mnogih žena na vojnom roku: 'Bila je čast nositi odoru za koju je prolivena krv'
Čitanje članka:
4
min
Na sebi nosim 15-ak kilograma. Radi se o samoj odori, borbeni prsluk je na nama, borbeni ranac, rezervna odjeća, kabanica, čutura s priborom za jelo, kaciga i naoružanje, kaže nam Blaženka Bošnjak (29) dok opisuje svakodnevicu koju je posljednja dva mjeseca živjela u požeškoj vojarni. Ona je jedna od 82 žene koje su upravo završile Temeljno vojno osposobljavanje, a među ukupno 800 ročnika prve generacije koji su iz izašli iz vojarni u Kninu, Slunju i Požegi. Za Blaženku odlazak na vojnu obuku nije bio tek obični izazov.
POGLEDAJTE GALERIJU:
- Sljedeće godine punim 30 godina i ovo mi je zapravo bila posljednja prilika da se iskušam u nečemu potpuno novome. Inspiracija su mi bili hrvatski branitelji, domoljublje i moj otac koji je kao policajac dragovoljno otišao u Domovinski rat s 20 godina - kaže Blaženka. Nakon prijave uslijedio je liječnički pregled, a potom i poziv za dolazak u vojarnu u Požegi. Prisjećajući se prvog dana, sve joj je djelovalo pomalo kaotično.
- Iznimna je čast bila prvoga dana odjenuti odoru za koju je prolivena krv. Došli smo u nešto potpuno novo. Nakon evidencije ide se u skladište gdje se zadužuju sve stvari. Imaš dojam da više ne znaš ni u koju zgradu trebaš ići, niti na koji kat, niti u koju prostoriju - kaže kroz osmijeh. No ta zbunjenost brzo je zamijenjena vojničkim životom. Dani su, otkriva nam, bili precizno isplanirani, gotovo do minute.
- Imamo tjedne rasporede. Svaki dan je isplaniran. Obuka traje od 9 do 13 sati i od 15 do 18 sati. Nekim danima radila se teorija, a nekim praksa, motorika, rukovanje naoružanjem i slično. Odlazili smo na hodanje do obližnjeg vježbališta gdje smo uvježbavali taktiku i do strelišta gdje smo provodili gađanja - opisuje Blaženka. Upravo joj je rad s oružjem, priznaje, ostao među najupečatljivijim iskustvima.
- Rukovanje naoružanjem i gađanje posebno bih izdvojila. Imali smo priliku gađati iz puške VHS-D1 i pištolja HS2000. Taktičko kretanje je nešto s čime se nitko u civilstvu ne susreće. Općenito i naredbe, kretanja, sve je to bilo novo - kaže Blaženka. Ročnici su tijekom obuke, govori Blaženka, koristili i sustav Miles, senzore koji evidentiraju blizak hitac i pogodak, a imali su priliku i letjeti helikopterom. Posebno ističe instruktore.
- Pohvaljujem sve instruktore koji su radili s nama, imali strpljenja i prenijeli znanja na nas - dodaje. Vojnički život, kaže, traži disciplinu i odricanje, ali i brzo prilagođavanje. Hrana je bila dobra, slobodnog vremena nije bilo mnogo, no dovoljno da se održi kontakt s obitelji i prijateljima. Jedan vikend tijekom dva mjeseca bio je slobodan, a vikendom su ročnici mogli u grad, subotom od 16 do 21 sat te nedjeljom od 15 do 21 sat.
- Mobitel smo koristili u slobodno vrijeme, od 13 do 15 sati te nakon večere do počinka u 22 sata. Htjeli priznati ili ne, većina ljudi je na neki način ovisna o mobitelima. Ali čak nije bio toliki problem smanjiti korištenje. Prije tjedan dana baš smo pričali o tome pa smo nas desetak otvorili postavke i provjerili koliko koristimo mobitel. Iznenadili smo se koliko smo ga zapravo malo koristili u odnosu na civilstvo - govori. Najviše su joj, priznaje, nedostajali obitelj, prijatelji i svakodnevica izvan vojarne.
- Moji ljudi, moja obitelj, moji prijatelji. Općenito civilstvo mi je nedostajalo. Inače sam i vani organizirana osoba, ali ovdje je sve isprogramirano. Točno se zna kada je objed, kada je postrojavanje - kaže nam. A kada konačno napusti vojarnu, plan joj je jednostavan.
- Družiti se s obitelji i prijateljima. Podijeliti s njima svoje doživljaje i iskustva. U ponedjeljak se vraćam na posao i tamo očekujem mnogo pitanja - kaže nam. Iako ne planira ostati u vojsci, iskustvo koje je stekla smatra neprocjenjivim.
- Radim kao nastavnica matematike u osnovnoj školi. Kako je poziv biti vojnik, tako je poziv biti i učitelj - kaže. Dodaje i da bi Temeljno vojno osposobljavanje preporučila svakome.
- I ljudima koji su obveznici i dragovoljnim ročnicima. Dva mjeseca nisu puno. Steći će nova znanja, iskustva i prijatelje - zaključuje. Da interes za vojnu obuku raste potvrđuje i ministar obrane Ivan Anušić koji je u petak u Đakovu izjavio kako obuka drugog naraštaja ročnika počinje 18. svibnja. Broj polaznika povećava se na 900, među kojima će biti 54 žene.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
