Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Kao potpukovnik JNA Mladić je u Knin došao iz Makedonije u lipnju 1991. godine, preko ljeta je postao general i već u kolovozu krenuo u svoj krvavi pohod. Najprije je razorio i spalio Kijevo i Vrliku
Ratko Mladić je kod nas u Škabrnji ispekao svoj krvavi i zločinački zanat koji će kasnije usavršiti u Srebrenici.
Tim su riječima u više navrata ljudi iz Škabrnje, Hrvati koji su preživjeli strašni masakr, opisali ulogu Ratka Mladića i njegova 9. kninskog korpusa JNA u masakru koji se zbio 18. studenoga 1991. Dokumenti iz tog vremena pokazuju koliko je upravo Mladić bio važan za planiranje operacije koja je završila pokoljem hrvatskih civila.
Dan prije napada, 17. studenoga 1991., Mladić je u svoj ratni dnevnik zapisao zadatke za područje Škabrnje i Nadina. U dokumentima korištenima pred Haškim sudom zabilježena je njegova formulacija prema kojoj je 180. brigada trebala pomaknuti oklopni bataljun prema Škabrnji i Nadinu — "da se to zbriše". U istom kontekstu govori se o potrebi da se prostor Škabrnje i Nadina "očisti". Sljedećeg jutra započeo je napad.
U Škabrnju su 18. studenoga prodrle snage JNA, teritorijalne obrane i srpske paravojne formacije. Nakon topničkog i oklopnog napada uslijedili su zločini nad civilnim stanovništvom. Ljudi su izvlačeni iz kuća i skloništa, zlostavljani i ubijani iz neposredne blizine. Tog su dana pripadnici bivše JNA pod Mladićevim zapovjedništvom i srpskih paravojnih postrojbi ušli u Škabrnju, mučili i ubili 43 civila i 15 hrvatskih vojnika.
Dan kasnije u susjednom Nadinu ubili su 14 civila, protjerivali, pljačkali i palili. Do oslobođenja 1995. u Škabrnji i okolici ubijeno je 86 osoba. Šest osoba stradalo je i nakon povratka od minsko-eksplozivnih sredstava.
Škabrnja je bila mjesto na kojima se već 1991. vidjela njegova zločinačka metoda: brutalna vojna nadmoć nad jednim selom, s tenkovima i topništvom, potom prodor združenih snaga, protjerivanje stanovništva i masakr civila iza crte napredovanja.
Škabrnja je napadnuta u rano jutro 18. studenog 1991. godine iz dva smjera. Jedna kolona tenkova i oklopnih transportera s kamionima pješaštva došla je preko Zemunika Gornjeg, a druga iz smjera Biljana Donjih. Glavni udar i težište napada agresora, više stotina srpskih vojnika - pripadnika JNA i Srba iz okolnih sela, bili su na zapadnom ulazu u Škabrnju, kod zaseoka Ambar i Ražovljeve glavice, gdje su uz žestoku vatrenu potporu iz neprijateljskih uporišta i zrakoplovstva angažirane jake tenkovsko-pješačke snage četnika i JNA.
Mjesto je branilo tridesetak loše opremljenih branitelja koji su uspjeli uništiti jedan tenk i kamion s municijom, što je nakratko prekinulo napad.
Marko Miljanić, zapovjednik bataljuna ZNG u Škabrnji, čuo je u podrumu u kojem se nalazio u selu preko radio veze razgovor koji su vodili Tripko Čečović, zapovjednik benkovačke brigade vojske RSK i general Mladić. Razgovor su vodili otvoreno, ne koristeći šifre, o čemu je Miljanić jasno svjedočio na suđenju Slobodanu Miloševiću u Haagu:
- Čečović je rekao da mu je eksplodirala rezerva municije i da ne može dalje, a Mladić mu je poručio: 'Čečoviću, nastavi napad, dobićeš rezervu municije. Ako se povučeš, streljaću te.' To su bile točno riječi. U tome podrumu u tome momentu je bilo još 60 civila kod mene, 60 žena, staraca i slušali su svi otvoreno taj razgovor. Nije, znači, bilo to da se nije čulo, čulo se je sve i jasno - kazao je Miljanić na suđenju Miloševiću.
Četnici i pripadnici JNA do središta sela i crkve Velike Gospe došli su tek predvečer tjerajući ispred tenkova zarobljene branitelje i civile kao živi štit. Civili, većinom žene, djeca i starije osobe, koji su se skrili u podrumima i drugim zaklonjenim prostorima, nasilno su izvlačeni van, ubijani i masakrirani. Stotinjak civila, uglavnom žena i djece, zarobili su i odveli u Benkovac.
“To je bija pakao. Meni su ubili od majke oca i majku skupa na avliji. I konja. I to su ih mučki ubili. Kako sam ja vidija doli na patologiji, a ja sam prepoznava žrtve, oni su oboje bili vezani sa žicom rukama zada, na potiljak. I ubijeni obadvoje iz blizine", pamti Zoran Ražov iz Škabrnje.
Kao potpukovnik JNA Mladić je u Knin došao iz Makedonije u lipnju 1991. godine, preko ljeta je postao general i već u kolovozu razorio i spalio Kijevo i Vrliku. Hodao je u pancirki do koljena i strah ga je bilo dolaziti pregovarati na naš teritorij, prisjetio se jednom u razgovoru s novinarima ratni šef obavještajne službe u Zadru koji je u vrijeme kada je tisuće granata padalo po Zadru svakodnevno s Mladićem bio na telefonskoj liniji, a išao je s njim pregovarati i uživo. Bivši načelnik obavještajne i kontraobavještajne službe Sektora Zadar Bože Krce za Zadarski list ispričao je kako je pregovarao s Mladićem: "To je bilo nadmudrivanje. Pitao sam: 'Di ti je ono ćale poginija?' 'Na Neretvi', kaže. 'Pa, na Neretvi su ginili četnici, nisu partizani.' I onda je on skočio i rekao: 'Pobit ću sve u Splitu, Zadru i Šibeniku od sedam do 70 godina!' Ja sam ustao da idem ća. Da je on rekao da će pobiti sve MUP-ovce i gardiste, ja bi razgovara. Ali, da će pobit od sedam do 70 godina, to može samo ratni zločinac."
Za svirepo pobijene mještane i mještanke Škabrnje i susjednog Nadina nekadašnji zapovjednik 9. kninskog korpusa, koji je u studenom 1991. godine tenkovima pregazio to područje, nikada neće odgovarati.
24sata © 2026
