Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Čak i da nestane Islamska Republika i Iran postane sekularna demokratska država tko garantira da bi slušali SAD i Izrael, pita se vanjskopolitički analitičar Marinko Ogorec
U ponedjeljak 17. kolovoza 2026. i službeno je istekao Memorandum o razumijevanju između SAD-a i Irana, iako je već tjednima jasno da su nastojanja pakistanskog premijera Shehbaza Sharifa pala u vodu kada su Pasdarani u Teheranu počeli gađati brodove u Hormuškom tjesnacu, a SAD ponovno uveo blokadu iranskih luka.
Još nismo donijeli odluku o ponovnom pokretanju pregovora sa Sjedinjenim Državama”, izjavio je iranski ministar vanjskih poslova Abbas Arakči u objavi na Telegramu u subotu. Donald Trump rekao je pristašama u New Yorku u petak da će Hormuški tjesnac biti američki teritorij.
Sporazum, koji su 17. lipnja potpisali Trump i iranski predsjednik Masoud Pezeškian, uslijedio je nakon rijetkih razgovora na visokoj razini čiji je domaćin bio Pakistan.
Svrha mu je bila okončati više od tri mjeseca rata koji je usmrtio tisuće ljudi i paralizirao trgovački promet u Zaljevu, posebno izvoz nafte i plina o kojem ovisi cijeli svijet.
Ostavljajući složena pitanja poput iranskoga nuklearnog programa za kasnije, sporazum je nastojao ne samo pronaći hitno diplomatsko rješenje za zaustavljanje rata s Teheranom, nego i okončati izraelske napade na Libanon.
7. srpnja Trump je izjavio da je sporazum „završen”, a SAD je nastavio izvoditi napade na Iran, uključujući i one na objekte koje je Teheran nazivao civilnom infrastrukturom, pri čemu je poginulo najmanje 50 ljudi. Iranski dužnosnici izjavili su da je SAD „prekršio i suspendirao” sve svoje obveze te da je Teheran „također suspendirao sve vlastite obveze”.
Od tada SAD nije u potpunosti ukinuo sankcije Iranu, a Trump je s podrugivanjem odbacio ideju o plaćanju obnove Iranu, predlažući umjesto toga da Teheran plati odštetu obiteljima prosvjednika koje je ubio „tijekom posljednjih 50 godina”, kao i „svim ljudima koje su ubili i teško ranili svojim bombama i u brojnim sukobima”.
Ponovno otvaranje Hormuza također se nije ostvarilo, pri čemu iranski i američki dužnosnici i dalje ustraju u tvrdnjama da baš njihova strana kontrolira tjesnac.
Vanjskopolitički analitičar Marinko Ogorec govori nam da je Memorandum odavno mrtav, tako da njegov završetak danas ne nosi previše promjena.
- S obzirom na to da je Memorandum nekoliko puta prekršen do sada on nije važeći. Obje strane su na čudnim pozicijama, Iran je radikaliziran i smatra da je Hormuz njihova fokalna strateška točka, SAD pak svojata Hormuški tjesnac i znači da još uvijek postoje oprečna razmišljanja. Do kraja ovog rata može doći bez jasne vojne pobjede i na tome radi tajna diplomacija. U ovom ratu ni jedni ni drugi ne mogu ostvariti totalnu vojnu pobjedu u dogledno vrijeme. Jednostavno, SAD nema mogućnosti kopnene operacije i vjerojatno nikada neće ni imati. Zbog toga ostaje status quo. U ovom ratu neće biti pobjednika u klasičnom smislu da jedna strana kapitulira, a druga proglasi pobjedu. Najvjerojatniji kraj rata je kompromis. Mislim da kako će vrijeme odmicati i jedni i drugi će postajati sve spremniji na kompromise koje dogovara tajna diplomacija - govori nam Ogorec.
Iran je dva puta u osam mjeseci napadnut usred diplomatskih pregovora kada je gard bio spušten. Pitanje je kako Iran može spriječiti da mu se to ikada više dogodi.
- Ne može, to niti jedna država ne može spriječiti. Jedina garancija bila bi nuklearna bomba. Što se tiče izjave Marjorie Greene Taylor, nuklearni holokaust nije opcija za Bliski istok - govori nam Ogorec. Kada je rat počeo pričalo se o smjeni režima i postavljanju marionetske vlasti, demontaži šijitskog polumjeseca, sprečavanju nuklearnog Irana, ali kako je rat odmicao sve ih je zasjenio Hormuški tjesnac.
- Promjena režima očigledno nije uspjela. Pitanje Hormuškog tjesnaca je od značaja za cijeli svijet, a sve ovo ostalo se nije realiziralo. SAD još uvijek nema izlaznu strategiju i tu se stvara novi moment, a to je ovaj novi sunitski savez između Turske, Sj. Arabije i Pakistana, spominje se još i Egipat. To su vrlo moćne regionalne sile koje bi mogle stvoriti vojni blok koji neće biti u interesu ni SAD-a ni Irana. Bliskoistočne zemlje su razočarane u američku potporu jer ih SAD nije uspio zaštitit od Irana, pa sada traže novi sigurnosni aranžman - govori nam Ogorec.
Smatra da iranski maksimalistički zahtjevi nisu blef.
- Iran je puno snažniji i stabilniji nego što se mislilo. Iran je nadmašio američke i izraelske procjene i zato ni Trump ni Netanyahu nisu ostvarili ciljeve zbog kojih su i započeli rat. Iranci su se konsolidirali pa se može reći da su više oni ostvarili svoje ciljeve nego SAD i Izrael. Netanyahu je u problemu jer ne može srušiti Islamsku Republiku iako mu je to bio cilj i povod ovog rata. Čak i da nestane Islamska Republika i Iran postane sekularna demokratska država tko garantira da bi slušali SAD i Izrael. To je država u različitim oblicima stara 2000 godina, imaju jak perzijski nacionalizam i vide sami sebe kao regionalnog hegemona bila na vlasti vjerska ili sekularna garnitura - govori nam te objašnjava na koji kompromis bi i jedni i drugi mogli pristati.
- Kako bi završio rat, Trump bi mogao naći kompromis oko zamrznutih financijskih sredstava i nekakvog platnog režima u Hormuškom tjesnacu. Nuklearni program bit će i dalje mjesto prijepora iako Iranci neće odustati od njega. Iran je isto spreman na kompromise jer nemojmo zaboraviti da su pretrpjeli ogromnu štetu koja se samo pojačava američkom blokadom njihovih luka. To vam je vezana trgovina - zaključio je Ogorec.
Uz korištenje AI-a.
24sata © 2026
