Trener Dinama mora skinuti 'ružičaste naočale', puno realnije gledati na predstave svoje momčadi. Biti svjestan što se traži od trenera Dinama, sa stožerom puno bolje taktički pripremati europske dvoboje...
BOLNA REALNOST
Kovačevićev Dinamo sve više zaostaje za Europom. Ovaj statistički podatak to otkriva
Čitanje članka:
3
min
Dinamo je na korak od ispadanja iz playoff faze Europske lige. I doista, u tome ne vidimo nikakav problem. Zagrepčani i Genk su kvalitetom slične momčadi te će utakmice uvijek biti 50-50, uvijek mogu otići na obje strane. Ovisno o njihovoj formi, individualnoj kvaliteti nekog pojedinca, motivaciji...
U sportskom svijetu često slušamo izraz "jutro je pametnije od večeri". Ali petak ujutro nije donio baš nimalo bolje osjećaje nego četvrtak navečer, samo osnaženi dojam kako Kovačevićev Dinamo nije spreman za Europu. Ni blizu. Možda i mi sami očekujemo previše od ove momčadi, ali pet put pasti na isti način, to je nedopustivo.
Dinamo je godinama gradio imidž ozbiljne europske momčadi, borio se za klupski, ali i nacionalni koeficijent. I sve što su njegovi prethodnici mukotrpno gradili, Kovačević je porušio u nekoliko mjeseci. I bez imalo samokritike, čak i odgovornosti prema rezultatima Bjelice, Mamića, Krznara i Jakirovića, nastavlja u svojem stilu.
Zagrepčani su ove sezone na europskoj sceni upisali tri pobjede (Fenerbahče, Maccabi Tel Aviv i FCSB), jedan remi (Malmö) i pet poraza (Celta, Lille, Betis, Midtjylland i Genk). Tu je Dinamo dobio pet žestokih nokauta, jedan bolniji od drugoga. I pet dokaza kako je Kovačevićevo europsko razmišljanje daleko od onoga što "modrima" treba.
Za početak, treneru Dinama treba više hrabrosti, više samokritike. I da konačno više skine te svoje "ružičaste naočale" pa na poraze svoje momčadi počne gledati puno realnije. Kao i pola svijeta, kao većina iskrenih i istinskih dinamovaca. Koje ovi europski porazi, ta bolna europska poniženja, očito puno više peku.
Dinamu treba i trener s gardom, čovjek sa stavom. Netko tko će zagalamiti pokraj klupe, podignuti glas na igrače kad je teško. Kovačević je dobio sjajnu priliku, ima i više nego dovoljno vremena za interpretaciju svoje nogometne ideje, ali kad ne ide - ne ide. I kad se na pogreškama ništa ne uči, onda brod plovi u pogrešnom smjeru.
Današnje vrijeme nudi priliku svakome mnoštvo nogometnih utakmica na malim ekranima. Tako i najveći laici mogu pratiti Lige petice, dvoboje Lige prvaka, vidjeti kako se na travnjacima ponašaju momčadi s mu..ma. Kako grizu, kako lete terenom, kako gaze "full gasom" do posljednjeg sudačkog zvižduka. A onda vide i Kovačević Dinamo.
Najbolju hrvatsku momčad u kojoj nema vizije, nema ideje, u kojoj se igra sporo, a na utakmici napravi tek nekoliko prekršaja. I tu ćete teško pronaći igrače u sprintu, već se igra laganica, stalno nešto čeka, lopta se vrti u krug... I pokušava taktički nadmudriti suparnika.
Današnji Dinamo nema prepoznatljivi stil igre, nema borbeni gard niti ratnički duh. I sve što se događa na terenu je nekakva improvizacija, rekli bismo čista slučajnost. A tako više ne ide. Ne u 2026. godini. I zbog toga Dinamo u drugom poluvremenu važne europske utakmice ostane bez udarca po golu, uz xG (statistika očekivanih golova) - 0.00.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
