Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Perišić? Nismo se uvijek razumijeli, svatko je nosio svoje navike iz klubova... Dalić? Zaslužio je ostati koliko god želi. Vedran Ćorluka mogao bi jednog dana biti sjajan izbornik, kaže Ivan Strinić
Ivan Strinić (38) peti je gost podcasta 'As s klupe: Powered by Carlsberg', posvećenog hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji. Bivši igrač Hajduka nikad nije objavio odlazak u nogometnu mirovinu, ali je jasno da je njegova karijera gotova i kako je njen vrhunac bio SP 2018. godine. Strinić je za "vatrene" odigrao 49 utakmica i osvojio povijesno svjetsko srebro. Finale u Moskvi protiv Francuske bila je njegova zadnja utakmica, a bio je još član reprezentacije i na europskim smotrama 2012. i 2016. godine.
POGLEDAJTE PODCAST 'AS S KLUPE: POWERED BY CARLSBERG'
Debitirali ste kod izbornika Slavena Bilića u Klagenfurtu davne 2010. godine...
- Sjećam se nekih slika s te utakmice i sjećat ću je se do kraja života. Nije bila natjecateljska, nego prijateljska utakmica, ali za mene je bila posebna.
Kažu da je Hrvatska danas jaka, a tada su igrali Subašić, Strinić, Šimunić, Schildenfeld, Vukojević Modrić, Srna, Dujmović, Mandžukić, Jelavić i Petrić, ušli su Pletikosa, Pokrivač, D. Gabrić, Čale, L. Vučko i M. Bilić, koji je zabio jedini gol.
- Što reći, vrhunska imena, miks iskustva i mladosti, utakmica koju pamtim...
Vjerojatno kao i zadnju?
- Da, ispalo je da sam otišao u velikom stilu, finale u Moskvi je moja zadnja utakmica u reprezentativnoj karijeri.
Samo 49 nastupa, oprostili ste se jednu prije okrugle, kao i Brozović, on se umirovio s 99...
- Poznavajući njega, on je to namjerno napravio. Ja nisam imao previše izbora, problemi sa srcem su presudili. Ali dobro, je li mogla biti bolja utakmica za oproštaj - vjerojatno nije.
Samo Zinedine Zidane i vi odigrali ste zadnje utakmice karijere u finalima Svjetskog prvenstva.
- Nije loše društvo. Tako se odvilo, izgubili smo finala, on se još i osramotio... Nije mi taj oproštaj u nekom dobrom sjećanju, ali kad se sve sleglo, nakon malo vremena, kad sam shvatio što smo napravili, nije bilo ni tako loše.
Bili ste dva metra od pehara, prošli ste prije utakmice pored njega?
- To su slike za cijeli život, tako blizu, a opet tako daleko. Teško je pričati o toj utakmici, znamo svi kako je bilo, nije nam očito bilo suđeno.
U Rusiju ste doputovali bez prevelikih očekivanja, išlo se sa stavom "idemo proći grupu..."?
- Tako se ide uvijek, premala smo mi zemlja da bismo išli s nekim drugim stavom. Međutim, s odmakom vremena, rezultatima i kvalitetom koju posjedujemo, došli smo do razine da se o tome može pričati i sanjati. Kao što izbornik naglašava, treba biti ponizan i ići korak po korak, utakmicu po utakmicu. Mi smo dobili Argentinu, to nam je omogućilo malo odmora s Islandom...
Kako je zvučao savjet pokojnog Stanka Poklepovića Špace: "Striniću, Messi uvijek ide s loptom ulijevo..."
- Ha, lijepo to zvuči, ali nisam ja sam čuvao niti zaustavio Messija. Čuvali smo ga svi, imali smo dobar skauting, na svakom dijelu terena smo imali plan kako ga zaustaviti, a to što je dolazio na moju stranu najčešće... Tako se poklopilo, ali čuvali smo ga kolektivno, takvog igrača ne možeš čuvati jedan na jedan, Imali su i oni neke šanse, možda su mogli i zabiti, ali nakon Rebićevog gola sve je otišlo na našu stranu.
Na sličan način u Katru se neutraliziralo i Neymara?
- Očito Zlatko ima formulu... Svaka utakmica je bila dobro pripremljena, dobivali smo od videoanalitičara Marca Rochona videa suparničkih igrača, tko igra gdje, njihove kretnje. Izbornik je mnogo pričao s nama, jer svaka je utakmici za sebe, svaka je drugačija. Uvijek je on imao što za reći, i pojedinačno i kolektivno, razgovarao je s nama, ali uvijek kroz neku dobru vibru...
Niste sudjelovali u raspucavanju jedanaesteraca, kako ste ih proživljavali na klupi?
- Kako? Nikako, kao i vi na tribinama... Bila je to prava muka. Mnogo utakmica nisam završavao i nisam ni mogao pucati, ali u karijeri nisam ni pucao puno penala, tako da nije baš pametno nekome takvome davati priliku.
Što biste, iz današnje perspektive, promijenili u finalnoj utakmici?
- I mi i oni smo bili umorni, ali toliko adrenalina navire u toj situaciji da ne mogu reći da je to presudilo, čak smo prvo poluvrijeme po meni bili i bolji suparnik. Možda su nam oni prepustili loptu, mi smo se digli visoko i ostavili puno prostora za njihove brze napadače... Ali što će ti reći izbornik u finalu, da se povučeš i čekaš? Izašli smo igrati i uživati, ne događa se to svaki dan. Nije tu bilo ni velike pripreme, za tako nešto se ne možeš ni pripremiti jer nitko nema to iskustvo. Da smo igrali malo manje sa srcem i malo pametnije...
Je li to nagomilano iskustvo od ranije pomoglo u osvajanju medalje u Rusiji i u Katru?
- Naravno, iz svakog poraza i ispadanja naučiš nešto. Kad se sve akumulira i sazreš, drugačije razmišljaš... Za sve treba vremena pa tako i za to. I treba se othrvati pritisku, čak i nakon poraza od Portugala na Euru 2016.
Taj poraz i ispadanje od Portugala prati vas dugo, i to zbog izgubljene lopte na 70 metara?!
- Mi smo ganjali rezultat, pobjedu i prolaz, išli smo s namjerom da zabijemo gol. To su bili naši kontinuirani napadi, prilike, to nas je i povuklo. I mene... Bio je prekršaj, sudac nije svirao, nije bilo VAR-a, akcija je trajala još 15-20 sekundi, propustili smo se obraniti i ispalo je loše po nas. Ali bili smo dobri, osjećali smo da možemo napraviti velike stvari. Da smo ih tada dobili, tko zna... Malo neiskustva, malo nesreće, ali nakon nekoliko godina smo to naplatili. I taj Euro, i onaj prije, u Poljskoj i Ukrajini, i ono ispadanje od Turaka, i odlične utakmice sa Španjolskom i Italijom... Igrali smo mi na svim turnirima dobro, ja bih rekao da smo u Rusiji igrali najlošije, ali smo bili pametni i igrali na rezultat. Povijest nas je naučila da nije sve u ljepoti, igrali smo pametno, imali smo sreće i zato je i došao rezultat.
Igrali ste protiv Ronalda i Messija, koga je teže čuvati?
- Protiv Ronalda sam igrao češće, protiv Messija jednom, u Rusiji, i nije bio dobar, nije imao svoj dan ili mu mi nismo dali. Moje je mišljenje da je on najbolji igrač u povijesti nogometa, ali i Ronaldo je jako dobar.
Kako ste ostali bez Messijevog dresa u Rusiji?
- Rakitić nam je svima riješio njegov dres na dar, ali ja nisam bio na sljedećem okupljanju i negdje se taj moj zagubio. Zato sam sačuvao moj s finala, kod kuće je, a druga dva sam poklonio punici i ortopedu Peharcu kod kojeg sam bio na tretmanima... Medalja, orden, dres i gomila fotografija su uspomene za cijeli život.
U Moskvi smo vas jako dugo čekali u mix zoni, što ste radili u tih sat, sat i pol?
- A što nismo, ha, ha, ha... Najprije slavlje, pa su dolazili gosti, predsjednica... Pojeli bi nešto da se što prije vrati snaga, neki su snimali videa i javljali se na društvenim mrežama, zezanje, opuštanje, hladne kupke za rekuperaciju jer smo dugo letjeli...
Vodili su vas Slaven Bilić, Igor Štimac, Niko Kovač, Ante Čačić i Zlatko Dalić..., s kim ste imali najbolju suradnju?
- Svi su kvalitetni i kao stručnjaci i kao ljudi na svom mjestu. Od svakoga nešto naučiš. Slaven me uveo i dao mi priliku, Štimac je bio kratko, ali i o njemu mogu reći sve najbolje, kod Kovača sam bio ozlijeđen, zaradio rupturu lože u zadnjoj utakmici prije puta na SP i zato sam ispao iz konkurencije...
Koliko se to razlikuje od izbornika do izbornika?
- Slaven je bio opušten, kao i Dalić. Kovač je bio kratko i on je nekako najviše polagao karte na disciplinu. On je takav, tako je i odgojen, i to je dobra stvar, ali reprezentacija nije klub, moraš malo i popustiti. On je bio mlad, na trenerskim počecima, htio je napraviti promjenu, da budemo Njemačka, ali mi nismo Njemačka, mi smo Brazil...
Kakva su iskustva iz Rusije izvan terena?
- Organizacija je bila top, vrhunski. Nismo imali nikakve primjedbe...
Očekivali smo da će Putin sve napraviti da Rusi iskoriste zamah kao domaćin i uz poguranac sudaca proći malu Hrvatsku, koja je već napravila veliki iskorak?
- Mi smo bili fokusirani, nismo obraćali pozornost na vanjske faktore, imali smo svoj program i plan, sve je dobro bili posloženo, od obroka, treninga, taktike...
Koja vam je najdraža utakmica u dresu reprezentacije?
- Definitivno se sve okreće prema utakmicama na SP, Engleska, Argentina koja nam je dala krila da napravimo rezultat...
Govorilo se dugo da Hrvatska nakon Jarnija nema lijevog beka, nakon Rusije da nakon Jarnija i Strinića nemamo lijevog beka...?
- Istina, ljevaka je malo, pa je malo i lijevih bekova. Zato je Zlatko i inzistirao na meni, da odem iz Napolija na posudbu u Sampdoriju. On je i tada i danas tražio igrače koji su spremni, koji imaju utakmice u nogama u kontinuitetu. Na koncu sam otišao, ali kako sam već potpisao za Milan, nisu mi dali da igram i to me na koncu koštalo kraja karijere.
Mnogi igrači sa SP-a su platili danak, ne samo vi, nego i Subašić, Vrsaljko...
- Meni je Rusija skratila karijeru, praktično nakon toga nisam ni odigrao službenu utakmicu. Po povratku mi je liječnik pronašao hipertrofiju srca i naredio četiri mjeseca mirovanja, da vidi je li to urođeno ili plod povećanih napora u Rusiji. Kad se sve raščistilo i pokazalo se da je razlog povećani napor u Rusiji, vratio sam se treninzima, ali nakon četiri-pet mjeseci neigranja dogodile su mi se neke ozljede i prošla je sezona. Već tada sam bio na vagi, kuburio sam s ozljedama, svaki dan boli, nije to više bilo razmišljanje o nogometu, nego kako dalje živjeti...
Odigrali ste 49 utakmica za Hrvatsku, koliko od toga na Poljudu?
- Uh... Jednu, koliko se sjećam, protiv Švicarske sam ušao. Šteta, sad se to malo i promijenilo.
Kako vidite aktualnu reprezentaciju, koja je definirana i posložena s jasnom vizijom i ciljevima?
- Zlatko to jako dobro slaže, već godinama. U zemlji s četiri milijuna izbornika koji misle da znaju što treba, on radi jako dobar posao, a nema previše izbora, nemamo mi 50-100 kvalitetnih igrača. Nema tu zamjerki na njegov popis i rad, treba mu pustiti da odradi kako misli da je najbolje, sve ostalo bilo bi bez veze. Nakon osam godina i silnih uspjeha - zaslužio je mir. Bio sam unutra, i znam koliko je taj mir potreban.
Kako vidite mladog Vuškovića koji ide stopama Gvardiola?
- Vušković se pokazao kao odlično rješenje, definitivno će biti oscilacija i toga svi moramo biti svjesni, ali s njim i Gvardiolom imaš riješen stoperski par za duže razdoblje. Čak i obranu ako Gvardiol igra lijevo, a Stanišić desno, sa Šutalom unutra.
Nakon SP-a u Rusiji bilo je pitanje koliko će Luka Modrić još igrati, a on igra i danas?
- On je fenomen, svaki dan živi za ovo, Perišić i on sve su podredili nogometu. Prije nego li je postao kapetan, Luka se nije previše isticao, ali otkad je preuzeo traku, uzeo je i uzde u svoje ruke. O njemu mogu reći sve pozitivno, on je na SP-u bio u najboljoj formi i vukao nas je. Kad njemu daš loptu to je to, samo trčiš i mašeš rukom da ti doda. Teško je o njemu reći nešto što već nije rečeno, on je bio najbitniji kotačić reprezentacije u Rusiji. Perišić se malo mučio i došao kasnije, Raketa je bio među najboljima definitivno, Brozović isto... Naša sredina terena bila je najbolji vezni red na SP-u.
Tko je bio najbolji partner na lijevom boku?
- Kako kada. S Perišićem sam najviše igrao.
Jeste li se najbolje i razumjeli?
- Pa nekad i ne, svatko vuče navike iz svog kluba, a u nekoliko dana se moraš prilagoditi. Jedan iz kluba ima naviku dodati kratku loptu, drugi traži dugu..., bilo je tu svega, pogotovo u početcima. I pogrešaka, poslije se i on dizao kroz turnir i bio jedan od najboljih...
Tko će se prije oprostiti, Luka ili Perišić?
- Ha, dobro pitanje, ne zna se tko je od njih dvojice luđi, naravno, u pozitivnom smislu. To su fenomeni, mladi igrači od njih mogu učiti, oni kult reprezentacije prenose na nove igrače. Tu pozitivu, te pozitivne rezultate, kad su oni na terenu to je to, teško gubimo utakmice, suparnici drugačije gledaju kad su oni tu.
Kakva su očekivanja od SP-a?
- Najvažnije je proći skupinu. Imamo tu prvu utakmicu s Englezima koja neće biti lagana, u njoj je najvažnije izvući pozitivan rezultat. Neće ni druge biti lagane, ali Englezi su, uz nas, favoriti za proći, a kasnije je sve moguće. Ne treba se opterećivati, treba ići korak po korak...
Tko su favoriti?
- Francuzi, Brazil, Argentina, Španjolci... zavisi kako će se sve posložiti, koga će zaobići ozljede... Španjolci su po meni favoriti, po igri i rezultatima...
U stožeru je dosta vaših suigrača, tko bi jednoga dana mogao biti dobar trener, pa i izbornik?
- Vedran Ćorluka. On je oduvijek imao tu crtu, pametan je, zna podviknuti, karakteran je. I Olić radi dobar posao s mladom reprezentacijom, a kako su uglavnom iz U-21 regrutirani izbornici, po tome bi mogao biti i Ola... Ali neka Zlatko bude koliko želi, mislim da on sam treba procijeniti i da mu predsjednik Kustić mora na taj način pristupiti... Mislim da se prije SP-a ne bi o tome trebalo pričati, nego nakon završetka.
Nakon još jedne medalje?
- Nadajmo se...
24sata © 2026
