Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Vinogradska se pretvara u bolnicu budućnosti: tri nova akceleratora, moderni laboratoriji i dnevna bolnica već rade, a liste čekanja za radioterapiju uskoro bi mogle nestati. Obnova od 70,5 milijuna eura traje bez prekida rada, no dio odjela još čeka svoj red
Vinogradska, bolnički kompleks s tridesetak zgrada i 180 godina povijesti, prolazi kroz veliku obnovu: novi radioterapijski centar dobio je tri nova linearna akceleratora, uređeni su laboratoriji i dnevna bolnica, a završetak posljednjih objekata očekuje se sredinom 2027.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
VIDEO
Riječ je o dijelu KBC-a Sestre milosrdnice na Vinogradskoj cesti 29, povijesnoj lokaciji bolnice koja se razvija od 1846. godine.
Obnova šest zgrada vrijedna je 70,5 milijuna eura, no zahvat nije zamišljen samo kao vraćanje potresom oštećenih objekata u prijašnje stanje. Paviljonski kompleks reorganizira se kako bi se povezale srodne djelatnosti, pacijentima skratio put između dijagnostike i liječenja te stari prostori prilagodili suvremenoj medicini.
Jedna od najvećih promjena dogodila se u radioterapiji, u zgradi broj 18 na istočnom rubu kompleksa. Novi centar dobio je tri linearna akceleratora i CT simulator koji omogućuju preciznije zračenje i bolju zaštitu zdravog tkiva oko tumora.
Dva akceleratora smještena su u novoizgrađenom dijelu, a treći u prenamijenjenom bunkeru starog dijela. Dosad se na jednom linearnom akceleratoru godišnje liječilo oko 700 do 800 bolesnika, a kada sva tri budu radila punim kapacitetom očekuje se oko 1500 pacijenata godišnje.
Prim. Željko Soldić, voditelj Odjela za radioterapiju, proveo nas je kroz nove prostorije, od kojih neke još nisu potpuno opremljene. U njima stoje kutije, privremeni stolovi i računala, majstori završavaju posljednje detalje, a nekoliko metara dalje već se radi s pacijentima.
Čekaonice su prostrane i svijetle, a na gornjoj etaži nalazi se i ozelenjen prostor. Soldić pamti sasvim drukčiju radioterapiju u podrumu, gdje je prostor dodatno deprimirao teško oboljele, a osoblje radilo bez dnevnog svjetla.
- Prostor liječenja nije nevažan za malignog bolesnika - kaže. Pacijent već dolazi opterećen dijagnozom pa je važno da čeka u prostoru s dnevnim svjetlom, dovoljno mjesta i mogućnošću da ustane i prošeta.
Liječnici i medicinski fizičari dobili su i zasebne prostorije za pregledavanje planova, konturiranje i pripremu terapije, umjesto prijašnjih skučenih uvjeta u kojima se više poslova odvijalo na istome mjestu.
Na CT simulaciju sada se čeka oko tri do četiri tjedna, uz ranije uključivanje bolesnika s većim medicinskim prioritetom. U bolnici očekuju da bi nakon ulaska sva tri akceleratora u puni pogon liste čekanja za radioterapiju mogle nestati.
Na suprotnom kraju kompleksa, na križanju Vrtlarske i Podolja, u Zgradi 6 smještene su Dnevna bolnica i jednodnevna kirurgija s endoskopskim i operacijskim salama, prostorima za pripremu bolesnika i sobom za oporavak.
Ondje se obavljaju endoskopske pretrage, razbijanje bubrežnih kamenaca, ciljane biopsije prostate te manji urološki, ginekološki i oftalmološki zahvati.
U dnevnoj bolnici više upadaju u oči fotelje nego klasični kreveti. Ideja je da pacijent dođe ujutro, obavi pretrage, primi terapiju ili prođe manji zahvat, nekoliko sati ostane pod nadzorom i poslijepodne ode kući.
Pacijenti se nakon endoskopskih pretraga u anesteziji bude u posebnom prostoru za oporavak, uz monitore i nadzor. Pročelnik Zavoda za gastroenterologiju i hepatologiju Alen Bišćanin kaže da se takav oporavak prije odvijao na hodnicima, a pretrage poput gastroskopije provodile su se bez anestezije.
Prošle je godine obavljeno oko 6500 endoskopskih pretraga, od kojih više od 3500 u anesteziji. Vrijeme u kojem se od pacijenta očekivalo da neugodnu pretragu jednostavno istrpi ostalo je iza nas, kaže Bišćanin.
Dnevna bolnica smanjuje potrebu za nepotrebnim višednevnim zadržavanjem, a kod starijih i teško pokretnih bolesnika i rizik da zbog nekoliko dana ležanja izgube dio samostalnosti.
Cilj je i što više toga obaviti u jednom dolasku. U istom se prostoru vadi krv i priprema bolesnika, umjesto da zbog istog zdravstvenog problema odlazi u više zgrada.
Blizu glavnog ulaza uređeni su novi prostori Kliničkog zavoda za kemiju. Na jednom se mjestu sada vadi krv bez obzira na to jesu li potrebni osnovni biokemijski nalazi, hormoni ili tumorski biljezi. Prije preuređenja pacijenti su zbog tih pretraga morali odlaziti u tri ambulante.
Predstojnik Zavoda Mario Štefanović kaže da su uvedene i predbilježbe za laboratorijske pretrage. Prije pandemije ljudi su na vađenje krvi čekali u redovima koji su se protezali sve do crkve u bolničkom kompleksu.
Danas se krv vadi prema terminima narudžbe, na elektronički upit pacijenta odgovara se u roku od dva dana, a na vađenje krvi čeka se od sedam do deset dana.
Svakodnevno kroz ambulante prođe između 300 i 400 pacijenata, a Zavod je prošle godine obavio 4,3 milijuna laboratorijskih pretraga.
Iza vrata ambulante prostor ispunjavaju automatizirani analizatori i ekrani, gotovo poput tehnološkog pogona u kojem se iz epruveta svakodnevno proizvode tisuće nalaza.
Na različitim katovima smješteni su opća biokemija, endokrinološka dijagnostika, hematologija i imunologija, a razvijaju se i nove metode za suvremenu onkološku i hematološku dijagnostiku. Uzorci krvi putuju u kapsulama kroz sustav pneumatskih cijevi, nalik onome kojim se u bankama prenose novac i dokumenti.
Nakon potresa Zavod se morao više puta seliti, dio djelatnosti završio je u modularnoj zgradi, a veliki laboratorijski uređaji morali su se premještati, ponovno postavljati i provjeravati. Glavnina Zavoda preseljena je u nove prostore u studenome prošle godine.
Obilazak pokazuje i drugu stranu obnove. Iza jednih vrata nalaze se posve novi prostori, dok drugi dijelovi bolnice još čekaju svoj red.
Na Klinici za ženske bolesti i porodništvo velik je iskorak napravljen još 2019. uređenjem prostora humane reprodukcije i laboratorija prilagođenih standardima medicinski pomognute oplodnje.
Rodilište u zgradi broj 5, međutim, nije obuhvaćeno aktualnim ciklusom obnove pa žene još rađaju u prostorima uređenima prema standardima s početka 90-ih.
Krunoslav Kuna, predstojnik Klinike, kaže da u pojedinim sobama rodilje dijele sanitarni čvor, dok današnji standardi podrazumijevaju manje sobe, vlastitu kupaonicu te više privatnosti i komfora.
Unatoč tome, interes žena za porod u Vinogradskoj ne pada. Klinika godišnje ima oko 3000 poroda.
Obnova Zgrade 5 trebala bi doći na red nakon sadašnjeg ciklusa. Kuna se nada početku radova krajem 2027. ili početkom 2028., a cilj je bolje povezati ginekološke djelatnosti koje su danas raspoređene na više mjesta.
Taj kontrast možda najbolje pokazuje da Vinogradska ne nastaje odjednom. Dio bolnice već izgleda kao novi bolnički kompleks, a nekoliko desetaka metara dalje još se radi u prostorima iz nekog drugog vremena.
Vinogradska se razvijala desetljećima, a paviljonska organizacija često znači da pacijent zbog jedne bolesti mora prelaziti iz zgrade u zgradu. Bolesnike u krevetima i kolicima pritom se nerijetko prevozi preko bolničkog kruga.
Obnovom se pokušava promijeniti i taj dio svakodnevice. Srodne klinike i dijagnostičke djelatnosti grupiraju se bliže jedna drugoj, a zgrade povezuju zatvorenim prolazima.
Radovi još traju na Zgradi 7, budućem prostoru dijagnostičke i intervencijske radiologije, kardiologije te otorinolaringologije i kirurgije glave i vrata. Obnavlja se i Zgrada 9 za kirurgiju i neurokirurgiju.
Pri završetku je rekonstruirana i dograđena Zgrada 4, u koju će se preseliti Klinika za očne bolesti te Klinika za kožne i spolne bolesti. Otvaranje se očekuje sredinom 2027.
Ravnatelj KBC-a Sestre milosrdnice Davor Vagić kaže da je jedna od najvećih teškoća bila provesti tako opsežnu obnovu bez zaustavljanja rada bolnice.
- Nijedan trenutak nismo prestali s pružanjem zdravstvene zaštite, tako da smo se u isto vrijeme i gradili i radili - kaže Vagić.
Odjeli su se selili, djelatnici prilagođavali privremenim prostorima, a pacijenti godinama prolazili pokraj gradilišta. Vagić ističe da tijekom obnove nijedna djelatnost nije ukinuta niti smanjena.
Posljednji objekti iz sadašnjeg velikog ciklusa trebali bi biti dovršeni sredinom 2027.
Na pitanje očekuje li probijanje roka, Vagić odgovara: „Neće se probijati. Za sada, moram priznati, sve je tako kako je i planirano.“
Vinogradska na kraju obilaska još nije završena bolnica. Ponegdje su majstori i kutije, ponegdje privremeni prolazi, a neke zgrade tek čekaju temeljitu promjenu.
Ali u novom radioterapijskom centru već stoje tri nova akceleratora, nekoliko zgrada dalje automatizirani laboratoriji obrađuju milijune pretraga, a u Dnevnoj bolnici pacijenti nakon zahvata odlaze kući istoga dana.
U bolnici staroj 180 godina novo tako nastaje uz staro, bez trenutka u kojem je Vinogradska prestala biti bolnica.
24sata © 2026
