Pretjerana anksioznost negativno utječe na zdravlje, dok umjerena briga može biti i poticajna: Potjerat će nas na razmišljanje, planiranje i djelovanje, pa u konačnici može biti i korisna
KORISTI NAM
Umjerena tjeskoba je korisna
- Ja sam skoro profesionalno anksiozna - kaže Kate Sweeny koja se veći dio života bori s anksioznošću zbog stvari koje ne može u potpunosti kontrolirati, među kojima je i briga oko toga pridržavaju li se njeni roditelji uputa za održavanje socijalne distance tijekom pandemije korona virusa. Stalan osjećaj anksioznosti može biti izuzetno iscrpljujuć, ali i donijeti iznenađujuće koristi, kažu stručnjaci.
POGLEDAJTE VIDEO: Ove namirnice ublažavaju stres
Pokretanje videa...
01:33
Neprestani osjećaj brige utječe na mnoge ljude, ali ono što je značajno za Kate Sweeny jest to što je taj osjećaj dijelom motivirao njene odabire u karijeri. Naime, kao zdravstvena psihologinja na Sveučilištu u Kaliforniji, u Riversideu, specijalizirala se upravo za razumijevanje mehanizma pretjerane brige i stresa. U šali kaže kako nisu svi baš toliko ludi da se počnu baviti istraživanjima na temelju svoga života, no dodaje da su joj vlastita iskustva bila velika inspiracija i pomoć da bolje razumije ljude koji se bore s anksioznošću.
Razne vrste brige
Zabrinutost je definirana i u negativnim i u neutralnim terminima. Psiholozi koji proučavaju klimatske promjene opisali su zabrinutost kao emocionalno stanje koje često motivira reakcije u ponašanju, s ciljem smanjenja prijetnje. Ono što razdvaja zabrinutost od opće brige je i njezina emocionalna priroda i činjenica da ljude usmjerava na promjene.
Naime, brinući o nečemu vjerojatnije ćemo razmišljati o razlozima za poduzimanje akcije i motivirani smo za to da poduzmemo nešto. Međutim, psiholozi su brigu definirali i kao emocionalna iskustva koja uključuju neugodna i uporna razmišljanja o budućnosti. Bez sumnje, postoje mnoge štete od brige. Neki istraživači tvrde da postoji i 'konačni bazen brige', zbog kojega tjeskoba oko jedne stvari može spriječiti zabrinutost oko drugih.
Ekstremna razina zabrinutosti povezana je s lošijim mentalnim i fizičkim zdravljem, jer može dovesti do poremećaja spavanja, do izbjegavanja kontrola radi probira raka i slično. Izuzetna, apstraktna i automatska briga, koja je česta pojava i teško ju je kontrolirati, povezana je s generaliziranim anksioznim poremećajem.
- To je zabrinutost koja se pretvorila u mnoštvo različitih briga koja će vjerojatno biti nekorisna i problematična, za razliku od briga koje su usredotočene na specifičnu diskretnu zabrinutost - kaže Edward Watkins, klinički psiholog i istraživač poremećaja raspoloženja na Sveučilištu Exeter.
No, na umjerenijoj, lokaliziranoj razini, briga može biti korisna. Na primjer, u australskim državama sklonima čestim i velikim požarima istraživači su otkrili da je konstruktivna zabrinutost povezana sa spremnošću da ljudi počnu više paziti, pa čak i s više pokušaja da prestanu pušiti. Jedno je istraživanje pokazalo da je zabrinutost zbog klimatskih promjena najjači prediktor potpore klimatskim politikama, te da bi ekolozi mogli biti učinkovitiji u ukazivanju na potrebu da javnost počne brinuti o poduzimati nešto za prirodu, umjesto da ih samo plaše. Dakle, umjesto upozorenja zbog onoga što se dogodilo, treba se okrenuti priči o tome što možemo učiniti za bolju budućnost.
Watkins ocrtava tri mehanizma za to. Prvo, brinući se o nečemu, vjerojatnije je da ćemo razmisliti o razlozima za to da poduzmemo neku akciju i biti motiviraniji. Drugo, briga djeluje kao podsjetnik da treba učiniti stvari i treće, briga može uključivati učinkovitu pripremu, planiranje i rješavanje problema, kaže.
Sweeny ističe da, kao i svaka emocija, i briga ima funkciju. Ona je signal, usmjerava nas prema nečemu što možda dolazi i privlači našu pažnju te motivira da spriječimo loš razvoj situacije. Čini se da rana istraživanja pandemije Covid-19 to potvrđuju. Naime, jedno istraživanje percepcije rizika od Covid-19 u deset zemalja pokazalo je da su ljudi percipirali veći rizik ako su imali direktno iskustvo s virusom. No, višu percepciju rizika imali su i oni koji su imali više prosocijalne poglede, odnosno oni koji vjeruju u važnost altruističkog djelovanja. Veća percepcija rizika bila je značajno povezana s preventivnim zdravstvenim ponašanjem, uključujući pranje ruku , nošenje maski i promatranje društvene udaljenosti .
Koraci da brinete efikasnije
Dio razloga zbog kojih nas Covid-19 toliko emocionalno iscrpljuje je nesigurnost. Konstruktivna briga je lakša kad se radi o određenom vremenskom okviru. Primjerice, američki predsjednički izbori 2016. potaknuli su političku brigu kod Sweeny. Dvije godine kasnije, uoči srednjoročnih izbora, usmjerila je te strahove napisavši preko 500 razglednica kojima je potaknula ljude da glasaju.
Njeno istraživanje o održavanju dobrobiti, očekujući potencijalno negativan ishod, sugeriralo je da bi mogla ublažiti najgore posljedice zabrinutosti ako uspije ostati pozitivna tijekom kampanje, a zatim se na dan izbora pripremiti na najgore. Naravno, ljudi se mogu zabrinuti iz dobrih razloga, zbog stvari na koje ne mogu utjecati. U tim situacijama razumijevanje toga da briga nema svrhu može pomoći da je se riješimo. Sweeny opisuje postupak usmjeravanja brige i preusmjeravanje kada je potrebno u tri koraka:
1. Označite brigu.
2. Pokrenite mentalni popis mogućih radnji za rješavanje problema.
3. Ako su poduzete sve moguće akcije, pokušajte ući u jedno od stanja koja smanjuju brigu, poput protočnosti, pažljivosti i strahopoštovanja .
Sweeny kaže da je upravo osjećaj da će sve proći posebno koristan za suočavanje s Covid-19. Naime, u preliminarnom istraživanju Sweeny i kolega o mentalnoj dobrobiti Kineza, osjećaj da će sve proći bio je povezan sa smanjenom usamljenošću i većim ponašanjem koje je usklađeno sa zaštitom zdravlja. Pažljivost ke u kineskoj studiji povezana je s više usamljenosti i manje zdravim aktivnostima. Sweeny vjeruje da je to zbog toga što osjećaj da će sve proći pruža distrakciju, omogućavajući vremenu da leti, dok nas pažljivost prisiljava da budemo fokusirani na tekuću neizvjesnost. Jedan od zaključaka može biti da je pažnja korisnija u teškim, ali kratkotrajnim situacijama, dok je ulazak u stanje osjećaja da sve prolazi bolji je kad nema cilja na vidiku.
- Postojeća literatura predviđala bi da će se umjerena zabrinutost zbog koronavirusa povezati s razumijevanjem i dovesti do toga da se poveća udio društva koji se drži socijalne distance. Suprotno tome, pretjerana briga ili zabrinutost zbog niza nedoumica može otežati djelovanje - kaže Watkins.
Zaključak je sljedeći: Netko tko brine zbog povratka na radno mjesto trebao bi konkretno planirati kako smanjiti rizik na putu do posla i održati socijalnu distancu, umjesto da se bavi time što bi moglo poći po zlu. To će im pomoći da se pripreme i planiraju te osjete veću kontrolu, dok bi drugačiji pristup mogao dovesti do više katastrofalnih strahova i zamišljanja najgore i povećane tjeskobe, objašnjava Watkins. I on i drugi psiholozi ističu važnost održavanja nekakvih rutina, od druženja s voljenim osobama i ljudima iz zajednice do pronalaženja načina da se brige pretvorimo u suosjećanje s drugima, piše BBC.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
