Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Gudelj je doista bio igrač koji je tad pripadao najvišoj europskoj razini. Htio ga je Bordeaux koji mu je nudio milijun ondašnjih maraka godišnje, a Barcelona je također pokazivala interes, no on je imao san - Real Madrid
Ivan Gudelj otišao je u 67. godini nakon teške bolesti, ali iza njega ostaje jedna od onih nogometnih priča koje je teško prepričati bez knedle u grlu. Priča o dječaku iz Zmijavaca koji je preko Runovića stigao do Hajduka, postao kapetan reprezentacije Jugoslavije, igrao na Svjetskom prvenstvu, bio u idealnoj momčadi jednog od najvećih turnira na svijetu i stigao na korak od Real Madrida. A onda se, gotovo preko noći, sve promijenilo.
Gudelj je nogomet počeo igrati u Mračaju iz Runovića jer u njegovim Zmijavcima tad nije bilo kluba. Trener mu je bio Marinko Boban, otac kasnije slavnog Zvonimira Bobana. Nakon jedne utakmice protiv Hajdukovih pionira prišao mu je Andrija Anković. Vidio je nešto posebno. Toliko posebno da je poslije došao i u kuću obitelji Gudelj kako bi roditelje uvjerio da njihov sin treba otići u Split. U Hajduk je stigao 1975. godine. Nije dugo trebalo da se vidi kako je Anković znao što radi.
Već 1977. bio je na klupi prve momčadi, a 30. travnja 1978., samo devet dana nakon što je postao punoljetan, debitirao je za seniore protiv Sarajeva. Mjesec dana kasnije zabio je prvi gol, protiv Budućnosti. Bio je penal, a Jurica Jerković povikao je Šurjaku: "Pusti maloga nek' puca". Mali je uzeo loptu i pogodio. Godine su prolazile, a Gudelj je rastao u jednog od najboljih nogometaša svoje generacije. S juniorskom reprezentacijom Jugoslavije osvojio je EP 1979. i proglašen je najboljim juniorom Europe.
Za Hajduk je odigrao ukupno 362 utakmice i zabio 93 gola. Igrao je gotovo sve što je mogao igrati, ali najviše je ostao zapamćen kao moćni veznjak koji je spojio snagu, tehniku, inteligenciju i nevjerojatnu energiju. A onda je stigla 1982., možda najbolja u njegovoj karijeri. Bio je prvak Jugoslavije, proglašen najboljim u državi, igrao je SP u Španjolskoj, a L'Equipe ga je uvrstio u idealnu momčad turnira. Postao je i najmlađi kapetan Jugoslavije u povijesti. Zvonimir Boban godinama poslije rekao je ono što možda najbolje opisuje koliko je Gudelj bio velik:
- Da se Gudelj nije razbolio, on bi bio kapetan 'vatrenih'. On, a ne ja!
Gudelj je doista bio igrač koji je tad pripadao najvišoj europskoj razini. Veliki klubovi počeli su ga pratiti. Bordeaux mu je nudio milijun ondašnjih maraka godišnje, a ukupna vrijednost transfera trebala je biti oko 11 milijuna maraka. Barcelona je također pokazivala interes. Ali Gudelj je imao svoj san. Real Madrid.
Bivši trener Reala Miljan Miljanić bio je posrednik. Gudelj je s njim u Beogradu razgovarao o prelasku u Madrid i, prema vlastitim riječima, sve je bilo dogovoreno. Problem je bio u tadašnjim pravilima jugoslavenskog nogometa: igrači nisu mogli u inozemstvo prije 28. godine. Plan je zato bio jasan - Gudelj bi ostao u Hajduku do dopuštene dobi, a potom otišao u Real. Zbog toga je odbio i golemu ponudu Bordeauxa.
- Ja sam taj novac odbio! Zato što sam čekao Real, za mene najveći klub na svijetu. S Realom nisam razgovarao jer nisam ni smio. Do 28. godine ostao bih u Hajduku i onda bih prešao u Real - govorio je Gudelj.
Jedna od najvećih utakmica njegove karijere bila je ona protiv Dnjepra na Poljudu 1985. Kiša, blato, 35.000 ljudi i Gudelj, koji je zabio oba gola za 2-0 i odveo Hajduk u četvrtfinale Kupa Uefe. Samo nekoliko mjeseci nakon toga došao je trenutak koji je promijenio sve. U rujnu 1986., tijekom utakmice Hajduka i Zvezde na Poljudu, Gudelj se srušio na teren. Ispostavilo se da boluje od hepatitisa B. Imao je samo 26 godina. Karijera je bila gotova.
- Svijet mi je bio pod nogama, a onda sam zbog bolesti sve izgubio u sekundi.
Real je nestao. Veliki transferi su nestali. Stadion, svlačionica, utakmice, putovanja, sve ono za što je živio od dječačkih dana, odjednom je postalo prošlost. Ali Gudelj nije dopustio da mu bolest uzme život. Tri godine liječio se i tražio izlaz na različite načine. Išao je liječnicima, ali i travarima, energetičarima, pokušavao s makrobiotikom, sirutkom, molitvom. Nakon 37 godina života s kroničnim hepatitisom B, nalazi su pokazali da je virus nestao iz organizma.
- Za taj hepatitis B nema lijeka, ali dogodila se konverzija i hepatitis je negativan, bez lijekova! Hvala dragom Bogu...
Gudelj je u 35. godini upisao fakultet, a završio ga s 42. Postao je profesor kineziologije, trener i dugogodišnji instruktor HNS-a. Ako mu je nogomet kao igraču bio oduzet, odlučio je vratiti mu se kroz djecu i mlade. Ali život ga nije štedio. Preminuli su mu roditelji. Sestra mu je slijepa, brat bolestan, a sestrina kći poginula. Najteži udarac došao je kad mu je umrla supruga, vrlo mlada.
- Nisam znao ni kuhati. Godinu dana bili smo u šoku. Susjed mi je ponudio pomoć, kći je išla kod njega.
Ostao je i zapamćen jer, nakon svega što mu se dogodilo, nije postao ogorčen čovjek. Zorana Vulića (64) vijest je slomila.
- Nisam znao što bih, pa sam otvorio snimku utakmice s Dnjeprom, ona njegova fantastična partija i dva gola... Suze mi samo idu niz lice. Za mene jedan od deset najboljih u povijesti Hajduka. Sućut obitelji, i daj Bože da nam se ponovi Ivan Gudelj jer takvih igrača već odavno više nema. Umro je i dio mene ovime.
Drago Čelić (64), s kojim je dijelio vezni red Hajduka, također nije mogao vjerovati.
- U šoku sam, velikom šoku... Prije nekoliko tjedana sam saznao da je bolestan, ali nisam očekivao ovakvo nešto, pogotovo nakon što je prije nekoliko godina nestao taj nesretni virus hepatitisa iz njegova organizma.
Zlatko Vujović (67) proveo je deset godina s Gudeljem u Hajduku.
- Sjećam se njegovih velikih utakmica i pitam se što je moj Ivan Bogu skrivio. Toliko je prošao patnje u životu...
Hajduk je zbog njegove smrti otkazao dolazak na završnicu Torcida kupa. Nije bilo vrijeme za slavlje...
24sata © 2026
