Sjedim u kafiću s laptopom. Najvolim pisati okružena ljudima u žamoru njihovih razgovora. Ne znam kako se uspijevam koncentrirati, ali mene ljudi nadahnjuju. Mi smo bića kontakta.
Ušla sam u dio života u kojem je sve tako jednostavno: nema više toga što moram, namorala sam se. Svijet nije više takav kakav je nego kakva sam ja.
Imate li ponekad osjećaj da ste nešto već proživjeli ili vam se uporno pojavljuju određeni snovi? Možda osjećate nerealne strahove, imate čudna sjećanja i skloni ste određenoj kulturi...
Smatram osobitom privilegijom sudjelovati u razgovorima s ljudima koji su na neki način prošli osobni “pakao” i unatoč svim nesretnim okolnostima koje su ih zadesile, pronašli neotkrivenu snagu u sebi.
Ja te vidim s onime što jesi i s onime što imaš, i ne pada mi na pamet tražiti u tebi ono što nisi i ono što nemaš.
Koliko je minuta, sati, mjeseci i godina prošlo u čekanju pravog trenutka da napravimo ono što želimo, da postanemo ono o čemu sanjamo?
Nemati kralježnicu, figurativno govoreći, znači da se ne zauzimamo sami za sebe ili da nemamo hrabrosti.
Sjećate li se dana u kojem ste se promijenili? Sjećate li se tog pogubnog trenutka u kojem ste odlučili navući štit na vašu dušu i zaboraviti se? Da li ste zapamtili dan kada ste postali sve što niste?
Ne budi nezahvalna, kolikim ljudima je gore nego tebi! Uvijek si nezadovoljna, uvijek bi nešto htjela, budi zadovoljna s onime što imaš! Šta bi ovaj, ili onaj trebao…. Tebi nikad nije dovoljno!
Sretnem se tu i tamo s pojedincima koji mi zamjeraju moj pozitivan stav prema životu. Pored one, lako tebi, i odmahivanja rukom, kažu mi obično da nisam realna, da živim u oblacima ili jednostavno lažem.
Nedavno sam na 'Fejsu' objavila dva poglavlja iz svoje knjige poprativši ih dvjema slikama u kupaćem kostimu. Želim pisati o ovoj slici i efektu njene objave uz tekst.
Istina je da nikad ne znam u čijoj koži ću se ujutro probuditi, a u čijoj navečer zaspati. Naravno, bit će to moja koža, ovu za koju se sada mogu uštipnuti, ali tko će se kriti ispod nje – to je već jako poznata nepoznanica.
Mnogi će se složiti da su naši otoci tijekom ljeta raj za dušu i tijelo. No, koliko nas bi se odlučilo ostatak svog života provesti na otoku?
Ima tako dana kad mi je sve na meni i oko mene nikakvo.
Marko je ozlijeđenog vozača motora prije tri godine odvezao u bolnicu. Sad mu je motorist uzvratio dobrotu i nestao. Marko bi ga sada opet htio vidjeti pa mu zahvaliti
Znaš li? Da kada čovjeka dotakne ljubav on se trgne i poleti, krilima velikim i snažnim, i da uz raširena krila, zadivljen od svoje ljubavi ostaje u letu duže nego što zaista može da leti?
Samo tri sata zrakoplovom od Bruxellesa ili još bliže, svega četrdesetak minuta od hrvatske metropole Zagreba život je odavna stao za rijetke stanovnike zabiokovskih, danas napuštenih sela
Ispletem si ponekad pred spavanje kosu u pletenicu s ciljem da mi sutradan bude valovita.
Mislim, da l’ stvarno odemo s ovoga svijeta (namjerno koristim eufemizam za crknuti iako ga u ostatku teksta neću korisiti) ako ispljunemo sve ono što nam trenutno leži na jeziku?
Tenzin Gyatso, kako mu je monaško ime, slijedi zavjet jednostavnosti i suzdržava se od materijalnoga jer ono sputava duhovni rast. Dalaj-Lama 14 dobio je Nobelovu nagradu za mir...
Iskoristi svoj Oranž