Neki su bili mirni kao djeca, drugi su jedva čekali izvesti psinu, a neki su, nažalost, morali kao klinci proživjeti strahote rata. Obožavali su nogomet kao djeca, a sada nas predstavljaju na Euru. Upoznajte 'mini vatrene'!
UPOZNAJTE MINI-VATRENE
Možete li ih prepoznati? Danas su junaci, a krenuli su u GOŠK-u, Adriaticu, Jedinstvu, ZET-u...
U mladosti je puno nas sanjalo kako ćemo jednog dana zaigrati u reprezentativnom dresu. No taj se san ispuni jako malo ljudi. Jednom od nekoliko tisuća. Ali našim Vatrenima, koji su nakon osvojene bronce na Svjetskom prvenstvu u Katru kročili u novi izazov na Europsko prvenstvo u Njemačkoj, snovi su postali stvarnost.
Pa upoznajte naše 'mini reprezentativce' kroz njihove fotografije i priče iz mladosti...
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
02:38
Dominik Livaković
- Uvijek je bio dobar učenik, iako mu škola nikad nije bila prioritet. Bila mu je sekundarna, a kasnije je išao u sportski razred Gimnazije ‘Vladimir Nazor’. Nikad nije bio opterećen izlascima poput vršnjaka, uvijek samo sport, rekao je našem Hrvoju Tironiju 2019. godine Livakovićev prijatelj iz djetinjstva Domagoj Muić.
- Od početaka je djed bio uz mene i on je najzaslužniji za ovo gdje sam danas. Naučio me puno o životu, a poniznost je bila na prvome mjestu. I danas je upravo poniznost moja glavna životna vrijednost - rekao je Livaković, sjajni golman i, kako kažu prijatelji, ljudina i čovjek od riječi.
Domagoj Vida
Tata Rudika je bio sjajan napadač pa i ne čudi što je mali Domagoj nastavio njegovim stopama.
- Zvali su me par puta u školu zbog njega jer je s ekipom napravio neke cirkuse. Ali nije to bilo ništa strašno. Volio je raditi razne psine. Sjećam se, godinu dana nakon što je trenirao u Osijeku, dobio je svoju sobu i smetalo mu je što ga stalno kontroliraju.
- Gospodin je uzeo bušilicu i napravio si na vratima špijunku, da on vidi tko njemu kuca. Onda su ga lijepo istjerali iz sobe i morao sam mu tražiti stan. Nakon šest mjeseci su ga onda vratili. Uvijek je on imao neke glupe ideje. Danas kad razmišljam o tome kakav je bio, smijem se, žena se uvijek sekirala zbog njega, pojeo nam je živaca i živaca. Ali, sve što je napravio, napravio je sam svojim radom i trudom i odabirom i na tome mu čestitam - rekao je tata Rudika našoj Danijeli Mikoli 2018. godine dodajući kako se ipak mama više bavila njegovom školom nego on.
- Domagoj je oduvijek bio specifično dijete. Sve je radio s nekim svojim pečatom, morao je biti poseban i drugačiji. U prvom razredu uče pisati slovo ć, svi su napisali cijelu stranicu slova ć kako treba, a slovo ć mog Domagoja ima kvačicu na drugoj strani. Njemu je to bilo isto, zašto mora svima biti na desnoj. Njega si uvijek prvo čuo, a onda tek vidio. Iz škole se vraćao ili pjevajući po ulici, zviždeći ili je utrčavao u kuću. Uvijek prepun energije i pozitive, optimista; njemu čaša nikada nije poluprazna, nego polupuna. Mislim da je zbog te svoje energije i uspio. Kad je otišao u Njemačku i Ukrajinu često me je zvao. Znala sam da mu falimo. Brinula sam što jede je mu se nije sviđala restoranska hrana. Onda si je htio nešto skuhati sam, nešto što sam mu ja kuhala doma, pa sam mu znala telefonom govoriti recept, kako ga kuha. Tako da sad zna skuhati par jela, juha, povrće. Dok moj Hrvoje, recimo, odlično kuha i to sve slavonske specijalitete - pohvalila nam se svojedobno mama Željka.
Joško Gvardiol
Dečko iz tramvaja postao je ponajbolji stoper svijeta i jedan od glavnih oslonaca hrvatske reprezentacije. Na pitanje je li se mogao zamisliti u dresu Hrvatske na velikom natjecanju odgovorio je:
- Nikada to nisam sanjao haha. Ma meni se to oduvijek nekako činilo kao preveliki zalogaj, nikada nisam razmišljao da bi ja mogao Hrvatsku predstavljati na takvim natjecanjima - rekao je Joško Gvardiol našem Hrvoju Tironiju u velikom intervjuu.
Josip Juranović
Sa sjevera je došao na jug, u novi grad, i postao je jedan od ljubimaca navijača Hajduka. Njemu se trud baš nikad nije mogao zamjeriti. U mladosti je pozirao uz reprezentativce, sretan što može stati uz njih, a danas je dio toga. Zbog požrtvovnosti su ga obožavali gdje god je igrao, od Celtica do Uniona.
- Svi smo mi kao klinci sanjali Barcelonu, Real, ili neki drugi veliki klub. Eto, meni se ostvarila želja, postao sam igrač najvećeg hrvatskog kluba. Preskočio sam dosta stepenica, ali sve svojim radom i zalaganjem. Znači da je moguće, ako vjeruješ u sebe i ako daješ sve od sebe. Veliki je to korak u mom životu, ali i potvrda da je moguće - rekao je Juranović našem Tomislavu Gabeliću svojedobno dok je nastupao za Hajduk.
Borna Sosa i Lovro Majer
Da, vidio sam ove slike mene i Lovre Majera koje se vrte po medijima dok smo bili klinci. Ma to mi je sve nekako nadrealno, ali i baš jako simpatično vidjeti. Pa mi se znamo od sedme godine, tada smo zajedno igrali u Dinamu, a sada čak 17 godina kasnije obojica zabijemo golove u važnoj pobjedi Hrvatske, rekao nam je Borna Sosa.
Luka Modrić
Ako se po ičemu na svijetu “vidi” da je Luka Modrić iz zadarskog zaleđa, onda je to po njegovu naglasku koji je ostao nepromijenjen nakon što se, trčeći za loptom, odselio prije gotovo polovine svog života.
Rodio se u Zadru 9. rujna 1985. godine. Prvih pet godina života proveo je u malom zaseoku Modrići kraj Obrovca, u podvelebitskom kraju. Narod kaže da su jedini koji tamo mogu živjeti poskoci i - Modrići. Ime je dobio po djedu Luki koji je po zanimanju bio cestar.
Lukini roditelji Stipe i Jasminka oboje su radili u tvornici Trio u Obrovcu koja se bavila proizvodnjom trikotažne odjeće. Kad je započeo rat, obitelj je živjela u obiteljskoj kući u mjestu sve dok djeda nisu brutalno ubili srpski vojnici.
Članovi četničke paravojske ubili su ga bez ikakvog razloga 18. prosinca 1991. godine. Lukin otac pronašao je njegovo tijelo u polju petstotinjak metara od kuće. Požurio je natrag, pokupio ženu i dvoje male djece i poslao ih u Zadar, pisao je za 24sata Viktor Lisac 2018. godine.
"Iako sam mali doživio sam već puno strahova. Strah od rata i granatiranje već pomalo zaboravljam. Događaj koji nikad ne mogu zaboraviti dogodio se prije četiri godine kada su četnici ubili moga djeda, kojeg sam puno volio. Svi smo plakali, a ja nikako nisam mogao shvatiti da moga dragog dobrog djeda više nema. Pitao sam se mogu li biti ljudi oni koji su to učinili i zbog kojih moramo bježati od kuće", napisao je mali Luka kad mu je bilo jedva deset godina.
- Ništa mi u životu nije došlo lagano - naglasio je Luka prije teme odrastanja u ratu i djedova ubojstva u dokumentarnom serijalu "Kapetani", koji su Netflix i Fifa za svoj kanal Fifa+ radili godinu i pol dana.
- Ne volim pričati o tome, ali to mi je najviše ostalo u sjećanju i obilježilo mi je život. Bio sam jako malen, sjećam se nekih stvari - priča dok se isprepliću snimke Modrića dok kao dječak čuva ovce na obroncima Velebita i kako u dvorištu svog sadašnjeg doma u Madridu tehnicira sa svojom djecom.
- Nije bilo lako živjeti tada, uzbune, bombe, rakete padaju i morali smo u hotel kao izbjeglice.
Marcelo Brozović
- Kad bi vidio da ne igra dovoljno u klubu, švercao sam Marcela u ovim nižim ligama! Trener mu u Dragovoljcu ne da igrati i ja ga dovedem na seoske lige da se razigra. Puno puta sam to napravio, tamo sam i vidio kako se dobro slaže s bratom na terenu - ispričao nam je Brozovićev otac 2018. godine.
Mateo Kovačić
Gospođo, ne brinite, vama će Mateo kupiti još veću i ljepšu, rekao sam njegovoj majci kad se divila jednoj kući, prepričao nam je bivši Mateov trener iz djetinjstva Moser. Treneri su štitili Matea, a on nikad nije osvojio školsku ligu!?, pišu u svojoj reportaži iz Linza naši Ante Buškulić i Hrvoje Tironi.
- Jednom prilikom sam ga i zaštitio. Igrali smo jedan međunarodni turnir i u finalu išli na Hellas Veronu. A znate kakvi su Talijani, grubi, puno udaraju. Gubili smo 2-0 i izvadio sam ga iz igre jer su Talijani baš išli oštro na njega. Nije se to svidjelo svima u klubu, ali tada je bila važnija budućnost Matea Kovačića nego rezultat jedne utakmice. On je uvijek bio s loptom. Kao trener sam u džepu imao teniske loptice, kada bismo prije utakmice šetali, ja bih im dao te loptice, a Mateo je uživao. Žonglirao s teniskom lopticom - rekli su za 24sata bivši Kovini treneri.
Martin Baturina
Martin je sa sedam godina u NK Pomaku dobio trofej iz ruku Marka Livaje, tadašnje Hajdukove nade, a kao 11-godišnjak osvojio je trofej u Pakoštanima 2014. i primio nagradu od generala Ante Gotovine.
Otac Mate Baturina je odlučio poslati djecu na Park mladeži kod Slavena Žužula iako su prije toga igrali u Hajduku. Bilo je jasno da će iz Splita put Zagreba.
- Otac nas jako podržava, tu i tamo ponudi nam neki savjet, sugestiju, ali nikad, baš nikad nas ne kritizira. Ne miješa se on previše u naše karijeru. Uvijek govori "slušajte trenera i sebe" - rekao je jednom prilikom Martin. Polako izrasta u vanserijskog igrača i ne treba čuditi kada jednog dana preuzem konce hrvatske reprezentacije.
Luka Sučić
- Slična je priča kao s Mateom. Igrali smo neki U-10 turnir i on je bio statistički najbolji igrač. Ja sam tad bio trener u LASK-u i pozvao sam njegov Alkoven na prijateljsku utakmicu. Pobijedili smo 16-1, a jedini je gol za njih zabio Sučić. Tada smo rekli kako bi bilo dobro da dođe k nama. No, baš je to bilo razdoblje kad je u LASK-u bilo dramatično, nije bilo novca i klub nije dobio licenciju. Ja sam čak i prao dresove. Onda me pozvao Edelweiss, a Luka je još pola godine ostao u LASK-u i njegovi roditelji, koji su živjeli nedaleko stadiona, dolazili su k meni na trening i molili me da dođem tamo jer se sve raspada. U-14 momčad koju sam ja vodio bila je najbolja u sjevernoj Austriji i u selekciji regije imali smo osam igrača. Ni jedan klub nikad ih nije imao toliko, kaže za 24sata bivši Sučićev trener.
Luka Ivanušec
Nedaleko Novog Marofa smjestila se mala pitoreskna općina Ljubešćica. U istom mjestu rodio se Luka Ivanušec, najmlađi strijelac u povijesti "vatrenih" (zabio Kini 2017. s 18 godina i jednim mjesecom).
Luka je na nogomet krenuo kao devetogodišnjak u Nogometni klub Novi Marof. Tamo mu je prvi trener bio Milan Miketek. Lukine partije zapele su za oko treneru Zoranu Kastelu, sadašnjem treneru NK Varaždina, na čije je inzistiranje 12-godišnjak prešao u redove varaždinskog kluba.
- Morali smo se dobro organizirati jer je Ljubešćica udaljena 25 kilometara od Varaždina. Odmah poslije škole vozili smo ga na trening. Vrlo često nismo stigli ni ručati. No, kasnije kad je krenuo u srednju školu bilo nam je lakše jer je odmah poslije nastave išao na trening - rekla je Lukina majka.
Velečasni iz Ljubešćice Stjepan Makar je veliki njegov navijač. Osim što je bio ministrant Luka je i čitao na misama. Luka je tu duhovnost naslijedio od bake Katarine i dandanas rado ide u crkvu.
Ivan Perišić
Znate, on vam je znao uzeti loptu od golmana, krenuti naprijed pa uz nekoliko driblinga i duplih pasova doći do protivničkoga gola i zabiti. Tako kaže jedna od priča iz ranih nogometnih dana Ivana Perišića
Koji je umalo nastradao u djetinjstvu...
- Uh, kao da se drugi put rodio u tom trenutku. Nedostajalo je desetak centimetara da nastrada. S prijateljima je ušao na nekakvo gradilište, a radnici su sa zgrade bacali žbuku i građevinski materijal. Nasreću, samo ga je okrznulo po ramenu. I danas se naježim kad pričam o tome - ispričao je svojedobno otac Ante.
A Perišić je u školi prepisivao od buduće supruge.
Marko Pjaca
Umalo je završio u - Hajduku. Bio je odbačen u Dinamovim kadetima. Otišao je u niželigaša ZET i navodno imao ponudu Hajduka, no Robert Etlinger i Željko Dacer, treneri u omladinskoj školi Lokomotive, doveli su ga na Kajzericu.
U juniorima Lokomotive Marka Pjacu vodio je Štef Deverić. Već sa 17 godina u prvu momčad pozvao ga je Tomislav Ivković. Pjaca je još u ZET-u jako napredovao, kažu da je već kao kadet motorički bio na razini seniorskog igrača.
- Rukomet, košarka, stolni tenis, sve to je Marko trenirao kao dijete, ali kad smo ga odveli na nogomet, nije bilo spora. To je bilo to, rekla nam je mama Višnja Pjaca u intervjuu još tamo 2014. godine.
Nikola Vlašić
Obitelj Vlašić nije slučajno 'obitelj rekordera'. Prije svega zbog gena. Iako Dalmatinka s Murtera, Venera Vlašić odrasla je u Delnicama, gdje se vrlo uspješno bavila skijaškim trčanjem, kasnije i rukometom i atletikom, dok nije upoznala supruga Joška, o čijoj se karijeri atletičara desetobojca manje više već sve zna. No ne zna se da je u osnovnoj školi bio oslobođen tjelesnog odgoja!?, pisao je 2017. naš Tomislav Gabelić.
- Nikola je projekt koji je pažljivije od ostalih praćen, zato jer sam ja najviše znao i ništa nisam prepustio slučaju. S Marinom sam radio na tjelesnoj pripremi, ali sam ostalo prepustio košarkaškim trenerima, koji nisu znali iskoristiti njegov potencijal do kraja. Zato je Nikola do Hajduka došao tjelesno i tehnički potpuno obučen i spreman, ja sam napravio svoje, a na trenerima je da njegov potencijal razviju do kraja - rekao je o sinovima veliki sportaš i trener 2017. godine.
Mario Pašalić
Možda i dva najveća miljenika navijača Hajduka zadnjih godina su sjajni Mario Pašalić i Marko Livaja, kojeg nema na ovome Euru. Ali valja istaknuti da su Pašalić i Livaja nekoć igrali u istom klubu - GOŠK-u iz Kaštel Gomilice.
"Dok svira radio..." legendarna je pjesma Torcide o Mariju Pašaliću. Puno njih je govorilo kako će se vratiti u Hajduk, kako za taj klub žive... Ali za Pašalića je autor ovih redaka siguran da je tako. Kako godine proalze to je bolji i u Atalanti je zaista izrastao u vrhunskog igrača. A jednoga dana, tko zna. Obećao je da će se vratiti na Poljud, navijači Hajduka ga čekaju.
Bruno Petković
U Italiji nije mogao zabiti, ali onda dolaskom u Dinamo jednostavno eksplodira. To bi, ukratko, bila njegova igračka priča. Bruno Petković, pokazalo se i ove polusezone, igrač je visoke klase.
Kao klinac iz Metkovića zapeo je za oko našim velikanima...
- Iskreno, Dinamo je bio puno konkretniji i puno korektniji prema mojoj obitelji, tako da je apsolutno zaslužio prednost pred Hajdukom. Dinamo mi je stvarno pružio puno u životu, a s druge strane, Hajduk nije bio nimalo korektan. Već tada kao dijete sam prekrižio tu mogućnost. Prestao sam, uvjetno rečeno, navijati za Hajduk - rekao je Petković za Slobodnu Dalmaciju 2020. godine.
Andrej Kramarić
“Kada gledam naše sportaše kako su ponosni kada se čuje hrvatska himna prije nastupa, a posebno ako su prvi, priželjkujem i ja isto. Zamišljam kako će mi tući srce kada zasvira ‘Lijepa naša’ i kako ću biti ponosan pod našom zastavom”, napisao je 11-godišnji Andrej na kraju svojeg školskog teksta.
Gdje su počeli "vatreni"
Dominik Livaković (Zadar)
Nediljko Labrović (Junak Sinj)
Ivica Ivušić (Rijeka)
Domagoj Vida (Jedinstvo D. Miholjac)
Borna Sosa (Dinamo)
Marin Pongračić (Ingolstadt)
Josip Juranović (Dubrava)
Martin Erlić (Raštane)
Joško Gvardiol (Trešnjevka)
Josip Stanišić (Munchen 1860, Njemačka)
Luka Modrić (Zadar)
Mateo Kovačić (Ebelsberg, Austrija)
Luka Sučić (Alkoven, Austrija)
Marcelo Brozović (Radnik)
Mario Pašalić (GOŠK Gomilica)
Lovro Majer (Posavina)
Nikola Vlašić (Omladinac)
Martin Baturina (RNK Split)
Luka Ivanušec (Varaždin)
Marco Pašalić (Karlsruhe)
Marko Pjaca (NK ZET)
Andrej Kramarić (Dinamo)
Bruno Petković (ONK Metković)
Ante Budimir (Radnik)
Ivan Perišić (Dalmatinac)
POGLEDAJTE VIDEO: SLAVLJE VATRENIH U SVLAČIONICI
POGLEDAJTE VIDEO: Vatreni se vraćaju kući!
Pokretanje videa...
04:18
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
